Kako je Putinov prvi čovjek za energetiku 2018. propitivao zašto Čermak odugovlači s dovršetkom plinovoda prema Rafineriji u Brodu

Objavljeno u Nacionalu br. 1060, 14. kolovoz, 2018.

Aleksandar Novak, ruski ministar energetike, nedavno se na visokoj političkoj razini u Hrvatskoj raspitivao o razlozima kašnjenja prenamjene produktovoda u plinovod prema rafineriji u Bosanskom Brodu jer su do njih došle vijesti da će Čermakovu Croduxu za to trebati još tri godine

Ivan Čermak, poznati hrvatski poduzetnik i ratni general, zaintrigirao je nedavno ruski državni vrh zbog jedne nerazjašnjene situacije koja bi ponovo mogla dospjeti u središte pozornosti hrvatske javnosti. Aleksandar Novak, ruski ministar energetike, nedavno se na visokoj političkoj razini u Hrvatskoj raspitivao o razlozima kašnjenja prenamjene produktovoda u plinovod prema rafineriji u Bosanskom Brodu. To je Nacionalu ekskluzivno otkrio izvor blizak Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koji je tim povodom izjavio: “Ruska strana pokušava doznati što se doista zbiva s prenamjenom produktovoda prema rafineriji u Bosanskom Brodu. Do njih su došle vijesti da Čermakov Crodux tvrdi da ne može prenamijeniti produktovod u plinovod sve do 2021. Njih je to iznenadilo zato što se radi o relativno kratkom dijelu produktovoda pa su iznenađeni što je potrebno toliko dugo da ga se prenamijeni u plinovod. A to je preduvjet da tamošnja rafinerija smanji zagađenje zraka najmanje 40 posto, i to istog trenutka kada se do nje dopremi plin kroz planiranu infrastrukturu. Zbog svega toga predsjednica Grabar-Kitarović namjerava, čim se Vlada vrati s godišnjeg odmora, kontaktirati ministra Ćorića i izravno zatražiti da se on žurno raspita što se događa s tim projektom. Rusi su, naime, sve više frustrirani zbog te situacije.”

Nisu to prve ruske frustracije zbog ponašanja hrvatske vlade. Kako je Nacionalu otkrio visoki ruski izvor, hrvatski premijer Andrej Plenković uzrujao je prije nekoliko tjedana ruskog predsjednika Vladimira Putina, navodno zato što Vlada ustrajno ignorira vrlo konkretne ruske ponude za investiranje u Hrvatsku. A te ponude bile su precizno opisane u pismu adresiranom na Tomislava Ćorića, ministra zaštite okoliša i energetike, i to zato što su ponuđene ruske investicije ponajprije vezane uz energetski sektor.

Pismo Ćoriću poslao je također Aleksandar Novak, ruski ministar energetike zadužen za pitanja povezana s naftom, industrijom električne energije, naftovodima i plinovodima, obnovljivim izvorima energije, petrokemijskom industrijom i ostalim povezanim područjima. Novak je rođen 23. kolovoza 1971., obnašao je niz visokih funkcija, od 2008. do svibnja 2012. bio je zamjenik ministra financija, a potom ga je izvršnim predsjedničkim ukazom Putin imenovao na aktualnu ministarsku funkciju.

Novak je, kao ministar ruske vlade, u pismu Ćoriću zapravo premijeru Plenkoviću ponudio deset milijardi eura izravnih ulaganja u hrvatsku energetsku infrastrukturu i povezane projekte. Između ostalog, Rusi su zainteresirani za investiranje u plinifikaciju Hrvatske i spremni su, navodno čak dijelom i bespovratno, u to uložiti vlastita sredstva i financirati izgradnju potrebne infrastrukture. Visoki politički izvor blizak Uredu predsjednice Nacionalu je prošloga tjedna otkrio da se to odnosi i na mogućnost da Rusi obnove i sporni dio produktovoda prema rafineriji u Bosanskom Brodu, oko čega, kako Rusi sve izraženije sumnjaju, Čermakov Crodux zagonetno kalkulira.

 

Preduvjet da rafinerija u Bosanskom Brodu smanji zagađenje zraka najmanje 40 posto jest da se do nje dopremi plin kroz bivši produktovod čiju je prenamjenu u plinovod na sebe preuzeo Crodux

 

Upućeni poslovni izvor, ekspert za trgovinu plinom, u razgovoru za Nacional prošloga tjedna objasnio je zašto je moguće da u Croduxu kalkuliraju. Situaciju je opisao ovako:

“Koliko je meni poznato, poslovanje brodske rafinerije je negativno. Nije posve jasno što će s njom biti, naročito jer je moguće da Rusi donesu odluku da je naprosto zatvore. A to bi onda dovelo u pitanje Čermakovu investiciju u obnovu tog produktovoda, jer bi on trebao uložiti u nešto što bi vjerojatno trebao vraćati kroz zaradu putem isporuke plina u tu rafineriju. A što ako se to ne dogodi i ako Rusi odluče prvo zatvoriti tu rafineriju? Osim toga, još je nejasno u kakvom je doista stanju taj produktovod. Dobro je poznato da se iz njega izlila nafta prilikom inicijalnog testiranja u Croduxovu aranžmanu. Puno je tu prostora za razne kalkulacije, ali i manipulacije.”

A opskrba prirodnim plinom Rafinerije nafte Brod nužan je uvjet za poboljšanje kakvoće zraka u Slavonskom Brodu, u kojem se pitanje plinofikacije Rafinerije razmatra dugi niz godina. Sve to ponovo u središte pozornosti dovodi kontroverzni i lukrativni Čermakov aranžman koji mu je omogućila hrvatska vlada. Nakon što ga je Nacional koncem 2017. ekskluzivno otkrio, ponovo je dospio u središte pozornosti s izbijanjem velike afere misterioznog zagađenja vode u Slavonskom Brodu, čiji epilog i dalje intrigira hrvatsku javnost zbog plasirane, nedostatno pojašnjene prigodne teze Državnog odvjetništva da se sve to zapravo slučajno dogodilo.

Crodux plin, tvrtka umirovljenog generala Ivana Čermaka, potpisao je s ruskim Zarubežnjeftom milijardu i pol kuna vrijedan desetogodišnji ugovor o isporuci plina Rafineriji Bosanski Brod. Da bi se taj projekt mogao realizirati, hrvatski ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić i ministar industrije, rudarstva i energije Republike Srpske Petar Đokić morali su potpisati Protokol o suradnji na realizaciji tog projekta kojim će se rafinerija u Brodu zapravo spojiti na hrvatski plinski sustav.

Projekt je to kojim se već od konca tekuće godine trebala znatno smanjiti razina zagađenja zraka u Bosanskom i Slavonskom Brodu, budući da je rafinerija umjesto dosadašnjeg mazuta već tada trebala prijeći na plinski pogon. On za Hrvatsku nije značajan samo u gospodarskom i ekološkom, već i u geopolitičkom smislu jer pokazuje kako su gospodarski interesi na kraju trebali pobijediti spregu oko toga kojim bi se pravcem plin trebao dobavljati u Rafineriju Brod. Unutar Bosne i Hercegovine postoje dvije velike zainteresirane strane koje u planu imaju dobavu plina iz dvaju različitih pravaca. Prvi je pravac zamišljao dopremu plina iz Republike Srbije, a iza tog projekta stoji tvrtka Gas promet za koju se tvrdi ima podršku predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Drugi pravac išao bi iz smjera Sarajeva i Zenice, odnosno Federacije BiH, iza čega stoji državna tvrtka BH Gas. Međutim, zbog nedostatka infrastrukture nije bilo moguće snabdijevanje Rafinerije u Bosanskom Brodu ni iz jednog od tih dvaju pravca.

S hrvatske strane potrebna infrastruktura postoji, ali plin bi njime trebao biti pušten nakon prenamjene postojećeg produktovoda Slobodnica-Brod u izravni plinovod koji će biti korišten isključivo za opskrbu Rafinerije Bosanski Brod prirodnim plinom, o čemu je svoj zaključak donijela i hrvatska vlada na svojoj 59. sjednici.

Međutim, već su se tada počele otkrivati kontroverze oko tog projekta jer se otkrilo da je posao prenamjene produktovoda u plinovod državna tvrtka Plinacro kao vlasnik infrastrukture planirala dodijeliti Croduxu bez javnog natječaja. Isprva se procjenjivalo da je za rekonstrukciju postojećeg produktovoda i njegovo stavljanje u funkciju potrebno uložiti između 12 i 15 milijuna kuna pa se diskutiralo o tome tko može podnijeti takav financijski teret. Bilo je i onih koji su Nacionalu već tada izjavili da bi to trebao biti Plinacro, navodeći da je za jednu takvu tvrtku riječ o zanemarivu iznosu, s obzirom na to da je on na svom računu koncem 2017. imao više od 600 milijuna kuna slobodnih sredstava. Postavilo se i pitanje zašto državna tvrtka ne obavi sama rekonstrukciju produktovoda i nakon toga ga, kao i sve ostale plinovode, iskoristi za pružanje usluge transporta plina do Rafinerije Bosanski Brod. Neki poslovni izvori smatraju da opskrbljivač Rafinerije, neovisno o tome je li to Crodux ili netko treći, treba Plinacru plaćati uslugu transporta plina. Međutim, umjesto toga je državna tvrtka, bez ikakvog natječaja, potpisala ugovor s jednim od opskrbljivača plinom, a to je Crodux, i time ga, kako tvrde neki poslovni izvori, dovela u privilegirani položaj u odnosu na sve ostale opskrbljivače. Nije isprva bilo jasno niti je li ugovorom između Plinacra i Croduxa predviđeno da Crodux plin vlastitim sredstvima obavi rekonstrukciju produktovoda, a da zauzvrat Plinacru ne plaća najam plinovoda.

 

‘Poslovanje rafinerije je negativno. Nije posve jasno što će s njom biti, moguće je da je Rusi naprosto zatvore. A to bi dovelo u pitanje Čermakovu investiciju’, tvrdi visoki poslovni izvor, ekspert za plin

 

Nacional je još koncem 2017. s tim pitanjima suočio Crodux plin, Plinacro i Vladu Republike Hrvatske odnosno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Oni su u svojim odgovorima tvrdili da je riječ tek o ugovoru o procjeni stanja produktovoda. “Ugovor o procjeni stanja produktovoda ne predviđa poslove rekonstrukcije i davanje u zakup produktovoda, već je predmet ugovora samo ispitivanje, odnosno utvrđivanje trenutačnog stanja, produktovoda i njegove podobnosti za prenamjenu u izravni plinovod. Spomenuto se provodi kako bi se utvrdile mogućnosti realizacije projekta opskrbe Rafinerije nafte Bosanski Brod prirodnim plinom putem izravnog plinovoda, i to priključenjem na hrvatski transportni sustav, a sukladno odredbama Zakona o tržištu plina i smjernicama Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA). Riječ je o Ugovoru koji je, uz Plinacro, potpisao i Crodux i za njegovu dostavu na uvid potrebna je i njihova suglasnost. Inače, poslove ispitivanja Crodux je dobio na temelju činjenice da je opskrbljivač krajnjega kupca, Rafinerije nafte Bosanski Brod”, stajalo je u odgovoru Plinacra.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike pojasnili su, pak, da će o daljnjim radnjama odlučiti tek ako nalazi ispitivanja budu pozitivni, odnosno pokažu da je pogodan za rekonstrukciju i prenamjenu, te pod pretpostavkom da Crodux kao zainteresirana strana i opskrbljivač krajnjeg kupca (Rafinerije nafte Brod) u cijelosti udovolji kriterijima za izdavanje suglasnosti (HERA-e) za izgradnju i pogon izravnog plinovoda i ostalim uvjetima određenima Zakonom o tržištu plina i Mrežnim pravilima transportnog sustava vezanim uz izgradnju izravnog priključka na transportni sustav.

Direktor Crodux plina Branko Radošević u razgovoru za Nacional objasnio je tada da bi se u tom slučaju govorilo o priključku na plinovod čije troškove izgradnje u pravilu moraju snositi sami korisnici. Tako vlastite priključke imaju, primjerice, i HEP i Pliva. Međutim, tu nije riječ o izgradnji novog, već o rekonstrukciji postojećeg produktovoda koji je u vlasništvu Plinacra.

“Točno je da je dio produktovoda u dužini od oko 4,9 km, koji se nalazi na hrvatskoj strani, vlasništvo Plinacra i on će kao takav ostati njegovo vlasništvo. Plinacro bi na temelju ugovora o zakupu produktovod dao Croduxu, koji bi ga prenamijenio u priključni plinovod, s dionicom koja je na teritoriju BiH u vlasništvu RNB-a. Troškove takve preinake i zakupa u cijelosti bi putem desetogodišnjeg ugovora plaćao krajnji kupac odnosno RNB“, pojasnio je Branko Radošević, koji je do dolaska na mjesto direktora Crodux plina, prije osam godina, bio predsjednik Uprave Plinacra.

Radošević je, međutim, istaknuo da postoji i druga opcija. “Postoji još jedna opcija, a to je da Plinacro izvede prenamjenu pa da tek potom plinovod da u zakup. Tu smo opciju razmatrali i ona je za Crodux povoljnija, ali je proceduralno puno složenija. Plinacro to nema u planovima – duge procedure nabave, inspekcije i pregleda, popravaka i sanacije, nabavke potrebne opreme i dozvola – pa smo ocijenili da bi Crodux mogao prije to izvesti kako bi već do 1. listopada 2018. pustio plin prema RNB-u”, pojasnio je koncem 2017. za Nacional Radošević. On je tada procijenio da bi Plinacro na temelju ugovora između Crodux plina i Zarubežnjefta imao prihode od oko 27 milijuna kuna godišnje, i to za cijev koja 27 godina nije bila u funkciji.

 

Kontroverze oko projekta pojavile su se kad je Nacional otkrio da je posao prenamjene produktovoda u plinovod državna tvrtka Plinacro kao vlasnik infrastrukture dodijelila Croduxu bez javnog natječaja

 

Radošević je tada izjavio i da je cijeli produktovod Opatovac –RNB u svoje četiri dionice već prenamijenjen u produktovod i da su dvije dionice u zakupu PIS-a (Plinari istočne Slavonije) također kao distributivni plinovodi, kao i da nisu dio transportnog sustava, kao što ne bi bio i priključni plinovod Slobodnica – RNB. Prema tumačenjima Radoševića, Plinacro nema baš nikakvog poslovnog ili bilo kakvog interesa u gradnji transportnog sustava prema Savi i postavljanju nove točke izlaza iz sustava jer tu nema drugih potrošača na strani RH. To bi, po njegovu mišljenju, bilo ulaganje bez dodane vrijednosti jer bi izlazna tarifa bila ista kao na Slobodnici. Smatrao je da je i za Plinacro poslovno najbolja opcija sljedeća: na Slobodnici prodaje izlazni transportni kapacitet i povećava transport plina transportnim sustavom za što prihoduje oko 25 mil. kuna na godinu, a ujedno bez ikakvih ulaganja i troškova stavlja neaktivnu imovinu u funkciju i prihoduje od zakupa, bez ikakvih troškova održavanja. Radošević je o tome rekao:

“Ta opcija povoljna je i za RNB jer je brzo i najjeftinije rješenje tako da do 2020., kada im istječe ekološka dozvola, mogu u potpunosti postupno modernizirati rafineriju. Ta opcija jedino ne odgovara BH-Gasu koji putem građana Slavonskog Broda i Bosanskog Broda preko RNB-a ucjenjuje Republiku Srpsku i Hrvatsku kako bi im RH i RS izgradili interkonekciju. RH je izgradnju svog transportnog sustava, pa i interkonekcije, za opskrbu plinom financirala iz tarife koju su plaćali korisnici sustava, znači hrvatski potrošači. Plinacro je još od 2007. godine nudio BH-Gasu da se izgradi interkonekcija na Slobodnicu, ali kako je uobičajeno, uz obvezujući ugovor o zakupu i korištenju, na što BiH nije bila spremna. Postavlja se pitanje zašto bi hrvatski potrošači plaćali izgradnju interkonekcije (5 km DN1000/75 bara cca 30 mil. eura) za koju na drugoj strani nema potrošača i nema izgrađene infrastrukture. Slična je njihova priča i o plinovodu Zenica-Brod koji je bez novih potrošača nepotreban, postojeći kapaciteti njihova sustava znatno su predimenzionirani, a eventualnu diverzifikaciju trebalo bi odnekud financirati. Republika Srpska, pak, ima interes plinoficirati RS koridorom Sava te im samo rješavanje interkonekcije kod Broda nije prioritet.”

 

Da se Aleksandar Novak, ruski ministar energetike, raspitivao o razlozima kašnjenja prenamjene produktovoda, nacionalu je potvrdio izvor blizak uredu predsjednice kolinde grabar-kitarović

 

Produktovod Opatovac-Bosanski Brod nastao je rekonstrukcijom naftovoda Opatovac-Bosanski Brod, koju je 1983. godine izvela INA. U razdoblju od 1995. do 1998. dio produktovoda od Slavonskog Broda do Vinkovaca, odnosno Negoslavaca, prenamijenjen je u magistralni plinovod. Osnutkom Plinacra spomenuti plinovod unesen je u njegov temeljni kapital, a 2007. dio produktovoda od Slavonskog Broda do odašiljačko – prihvatne čistačke stanice (OPČS) Slobodnica rekonstruiran je u magistralni plinovod, dok je u dijelu od OPČS Slobodnice do granice s BiH i dalje produktovod.

Taj dio produktovoda tvrtka Crodux plin počela je ispitivati, odnosno utvrđivati trenutačno stanje i njegovu podobnost za prenamjenu u izravni plinovod. Nedugo potom zbio se misteriozan incident. Izlili su se iz njega zaostali naftni derivati, tih dana ispostavilo se i da građani Slavonskog Broda piju zagađenu vodu, a potom se u kolopletu prvorazrednog skandala počelo na razne načine manipulirati, da bi na koncu hrvatskoj javnosti bilo objašnjeno da je voda bila zagađena slučajno, u što je teško povjerovati. Bilo je naročito puno opravdanih kritika upućenih na račun Croduxa, osobito onih povezanih s njihovom kriznom komunikacijom prema javnosti u tim danima.

U tom kontekstu do vlasnika brodske rafinerije došle su vijesti da bi cijeli posao prenamjene produktovoda trebao potrajati još barem tri godine. Je li doista tako ili se i s time manipulira s obzirom na mogućnost da prenamjena stoji puno više no što se inicijalno procjenjivalo, o tome se zasad može tek nagađati. U tom kontekstu pojavili su se i novi ruski pritisci da se cijeli proces ubrza. Vrlo vjerojatno će se u sve uključiti i hrvatska predsjednica, nakon čijeg posjeta Rusiji i uzastopnih izravnih kontakata s ruskim predsjednikom Putinom postoji dobra polazna osnova za jačanje ruskih investicija u Hrvatsku. Međutim, Vlada se drži prilično rezervirano pa će biti zanimljivo pratiti razvoj tih zbivanja, naročito jer bi nepotrebne kalkulacije mogle dodatno otegnuti rješavanje krize sa zagađenim zrakom u Slavonskom Brodu. A to zasigurno neće pridonijeti imidžu Vlade u Slavoniji, tradicionalno čvrstom biračkom uporištu HDZ-a.

Komentiraj