U organizaciji feminističkog kolektiva fAKTIV, na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, šesti se put održao prosvjedni Noćni marš na ulicama Zagreba. Pod parolom “Danas marš, sutra štrajk”, organizatorice su pozvale na glasnu i borbenu proslavu 8. ožujka, “dana koji su nam u nasljeđe predale radnice koje su prije nas štrajkale i agitirale, pritom gubile poslove i zdravlje, slobodu i živote.”

Iako se prvih desetljeća u neovisnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj proslava Međunarodnog dana žena ignorirala, jer ga se smatralo komunističkim nasljeđem, povijesne činjenice govore suprotno. Sve je počelo 1857. u Americi, točnije u New Yorku, kada su 8. ožujka u štrajk stupile radnice u tvornici tekstila, zahtijevajući bolje uvjete rada za žene. Demonstrantice je rastjerala policija, ali su žene dva mjeseca kasnije osnovale svoj sindikat. Protesti žena nastavili su se i sljedećih desetljeća, od kojih je najpoznatiji bio 1908., kad je 15 tisuća žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.

Taj dan koji ističe ravnopravnost žena i muškaraca prvi put prigodno je obilježen tog datuma 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Već sljedeće godine u Kopenhagenu je održana prva međunarodna ženska konferencija u organizaciji Socijalističke internacionale, gdje je službeno odlučeno da se svake godine 8. ožujka obilježava Međunarodni dan žena. Prijedlog ovoj inicijativi dala je slavna njemačka socijalistica Clara Zetkin. Od tad se obilježavanje ovog dana proširilo Europom, pa i diljem svijeta.

Ovogodišnji Noćni marš u Hrvatskoj održat će se u Rijeci i Zagrebu.

Tim povodom tjednik Nacional razgovarao je s Josipom Tukara Komljenović, članicom feminističkog kolektiva fAKTIV. To je neformalna građanska inicijativa nastala 2016., bez službene registarske adrese. Josipa Tukara Komljenović od studenoga 2021. voditeljica je projekata i programska suradnica, trenerica i istraživačica u Mreži mladih Hrvatske. Prije toga, od 2013. bila je voditeljica programa za mlade u Ženskoj sobi – Centru za seksualna prava, gdje je radila kao trenerica na edukacijama za djecu i mlade i osmišljavala radionice, predavanja i treninge za učenike i učenice osnovnih i srednjih škola, studente i studentice te volontere i volonterke. Od 2014. do 2016. bila je i voditeljica kampanje “Nasilne veze su bez veze” unutar CESI-ja, Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.

NACIONAL: Ne računajući prošlu pandemijsku godinu, kada je sve odrađeno kroz on-line kampanju, ovo je šesti put da Feministički kolektiv fAKTIV organizira Noćni marš 8. ožujka. Zašto je 2022. potrebno organizirati takav marš jer je rodna ravnopravnost deklarativno zagarantirana i europskim i hrvatskim zakonima?

Slavljenje 8. marta u Hrvatskoj dugo je imalo negativnu konotaciju, jer ga se povezivalo sa socijalističkim nasljeđem. No ono što je važno znati o obilježavanju Međunarodnog dana žena jest činjenica da je to dan kojima se promoviraju i slave sva ljudska, ekonomska, društvena i politička dostignuća i prava žena, a njegovo obilježavanje potječe iz borbe žena za postizanje jednakih radničkih prava koje imaju i muškarci. I to bi zapravo trebao biti fokus toga dana. Kada smo mi iz Feminističkog pokreta fAKTIV prvi put organizirale Noćni marš 2016., želja nam je i bila vratiti fokus na prvotni smisao Međunarodnog dana žena. Željele smo ukazati na to i da se ne možemo samo jedan dan u godini sjetiti prava žena – jedinog dana kada se predstavnici državnih institucija i tijela sjete žena i daruju im karanfil ili crvenu ružu. Mi kroz organizaciju Noćnog marša, a vjerujem da smo do sada u tome djelomično i uspjele, želimo vratiti slavu tom danu. Na taj dan u fokusu trebaju biti svi aktualni problemi žena s kojima se, kao i pripadnici i pripadnice različitih manjina, susreću u hrvatskom društvu.

NACIONAL: Ove godine tema marša bit će novi Zakon o radu jer smatrate kako su njime oduzeta neka stečena prava. Koja?

Problem je u tome da se novim prijedlogom Zakona o radu uvodi i definiranje rada od kuće što će, prema našim procjenama, imati najviše negativnog utjecaja na žene koje su višestruko opterećene i paralelnim reproduktivnim radom: briga od djeci, kućanstvu, starijim i nemoćnim članovima obitelji. Novi prijedlog zakona uvodi da bi se mogao potpisati ugovor o radu kako je netko pravilnikom o radu kao jednostranim aktom poslodavca propisao da svi ugovori o radu na izdvojenom mjestu rada ne podliježu odredbama o prekovremenom radu i raspodjeli radnog vremena itd. Klasično manipuliranje fleksibilnim radnim vremenom. I zato je glavna parola ove godine “Danas marš, sutra štrajk!”. U fokusu nam je borba radnica, ona koju smo dobile u nasljeđe i ona koju trenutno vodimo i koju ćemo nastaviti voditi u budućnosti. Upravo marširajući pozivamo na štrajk, kao put prema toj budućnosti i prema prestanku izrabljivanja žena i njihova rada.

NACIONAL: Opće je mjesto da su u najtežoj poziciji žene u privatnom sektoru, koje se ne usuđuju sindikalno organizirati niti štrajkati, u strahu od gubitka posla. Obraćate li se posebno njima?

Naravno, jer smatramo da će se novim Zakonom o radu i radnice i radnici naći još u nepovoljnijem položaju. Naime, svakim se novim zakonom o radu u posljednjih dvadeset godina degradiraju radnička prava. Na primjer, u dosadašnjem Zakonu o radu stoji da, ako poslodavac ne isplati plaću do 16. u mjesecu, radnice i radnici mogu dati izvanredni otkaz, uz odštetni zahtjev. U novom Zakonu o radu taj je rok prolongiran na 3 mjeseca, što znači da se otvara mogućnost rada kroz gotovo 4 mjeseca bez primanja, nakon kojih bi tek tada radnica ili radnik imali pravo na izvanredan otkaz. A znamo kako će to utjecati na egzistenciju i ekonomsku poziciju radnica i radnika. Nadalje, novim Zakonom o radu povećava se i fond prekovremenih sati sa 180 na 300 sati godišnje. To znači da se otvara mogućnost da primjerice neki vlasnik trgovačkog centra može podvostručiti broj prekovremenih sati, čime će sasvim sigurno najviše biti pogođene žene. To se odnosi ne samo na žene u privatnom sektoru, već i na one zaposlene u zdravstvenom sustavu, medicinske sestre u bolnicama, koje možda nisu zaštićene kolektivnim ugovorom. Vidjeli smo da su upravo zanimanja koja su “feminizirana”, ona u kojima su pretežno zaposlene žene, ujedno i najviše na udaru te se unutar njih i najviše krše radnička prava. I to tako da su manje plaćene od muških kolega, ali i da će biti prisiljene raditi više, kao i da će morati raditi tri mjeseca bez prava na otkaz uz isplatu neisplaćenih plaća.

NACIONAL: Hoćete li s marša poslati neku poruku solidarnosti ukrajinskim ženama, koje su u najvećem broju izbjeglice, često s malom djecom. Ovaj rat opet su započeli muškarci, a protive mu se majke vojnika s obje strane.

Naravno da ćemo poslati poruke podrške feminističkim inicijativama i organizacijama i u Ukrajini i u Rusiji koje se protive ratu. Ove godine će naš marš biti i marš protiv rata u Ukrajini. Feministička borba je inkluzivna u svakom pogledu i protivi se militarizmu i svakom ratu. Naravno da osuđujemo rat i agresiju i da stajemo uz sav narod Ukrajine, kao i uz sve one u cijelom svijetu koji su protiv Putinove politike. Ruske feministkinje su među najaktivnijim i najhrabrijim protivnicima Putinova režima, što je za njih i vrlo opasno. Mi podržavamo njihovu borbu i naravno da smo istovremeno i bijesne i tužne kad čujemo da je sve više antiratnih aktivistkinja i aktivista poslano u zatvore. Radi se o tisućama ljudi koji su zatvoreni, tisućama onih koji su se usudili izaći na ulice i dići svoj glas.

NACIONAL: Mogu li žene Ukrajine i Rusije zaustaviti Putina?

Teško pitanje. I Žene u crnom su skupina koja je bila vrlo aktivna u Srbiji, koja je od prvih dana rata na području bivše Jugoslavije digla glas protiv Miloševićeve politike. Isto tako su bile javno osuđivane i napadane, onda, a i sada. No ipak su imale utjecaja i uspjele su uspješno informirati širu javnost i druge narode svijeta o tome što je Milošević tada radio, dajući na znanje da se ratu žestoko protive. Kao što se feministkinje u Rusiji danas suprotstavljaju Putinu. One su važan kotač otpora, odnosno mi smo važan kotač u toj borbi, no naravno da ne možemo fizički zaustaviti rat. Ali smatram da možemo preuzeti ulogu predvodnica u izgradnji mira.

NACIONAL: Koliko je Noćni marš rastao u posljednjih 6 godina i dobivao na važnosti?

Apsolutno je rastao, od prve godine do danas broj sudionika se višestruko povećao. Marš je nastao 2016., kada smo se prvi put okupile kao građanska feministička inicijativa fAKTIV i u veljači organizirale prvu akciju “Preuzmite odgovornost za ubojstvo žena”. Tada smo odlučile da želimo dalje nastaviti kao pokret i u samo dva tjedna organizirale smo prvi Noćni marš s minimalnim sredstvima koje smo imale. Prve godine pridružilo nam se u marširanju oko 500 sudionica i sudionika, već sljedeće godine bilo je oko 1500 ljudi, a 2020. bilo ih je oko sedam tisuća. Upravo ta brojka pokazuje da je taj prosvjed prepoznat u široj javnosti i da u društvu dolazi do porasta broja osoba koje podržavaju feminističku borbu za postizanje rodne ravnopravnosti.

Ove godine će marš u Zagrebu ujedno biti i marš protiv rata u Ukrajini – osuđuje se rat i agresija i daje podrška narodu Ukrajine. FOTO: fAKTIV

NACIONAL: Jesu li vam se pridružile neke političarke i jeste li ih prihvatili jer se ne radi o političkom maršu?

Ono što fAKTIV svake godine radi jest da upućuje javni poziv svim zainteresiranim osobama koje dijele naše stavove i ideologiju, one koji su bliski našim temama i našoj borbi. Mi ni na koji način, a osobito ne službenim putem, nismo pozivale političke osobe, niti nam je to želja. Mi ne želimo ni da obilježavanje Međunarodnog dana žena bude politički obojeno unutar bilo kojeg političkog spektra ili opredjeljenja. Svi su pozvani i mogu nam se pridružiti kao osobe, ali ne kao članovi vlade. Jer mi ne želimo da naše teme, koje svake godine biramo i usklađujemo s aktualnim trenutkom, budu u sjeni nečijeg političkog prisustva. Nama su se tijekom godina pridruživale različite osobe angažirane u politici, no nije teško zaključiti da su to uvijek oni koji su po svojim idejama i sustavu vrijednosti bliži feminističkom spektru borbe.

NACIONAL: Kako je pandemija koronavirusa utjecala na prava radnica?

Pandemija je najzornije pokazala koja su to zanimanja neophodna društvu, a koja su upravo na leđima žena. To su trgovačka zanimanja, zanimanja vezana uz zdravstvenu i medicinsku skrb, njegovateljice po staračkim i sličnim domovima za njegu starijih osoba, kao i odgajateljice vrtićke djece te odgojno-obrazovne djelatnice. Bez tih zanimanja društvo ne bi moglo funkcionirati. Zato i našim maršem pozivamo žene na štrajkanje 8. marta i uzimanje pet minuta odmora od svoga rada. Željeli bismo podsjetiti na ono što se 1975. dogodilo na Islandu. Kada su sve žene stale i odmakle se od svojih radnih mjesta, cijeli sustav je stao. Kapitalizam ne bi mogao funkcionirati bez neplaćenog reproduktivnog i kućanskog rada žena.

NACIONAL: Ima li dovoljno solidarnosti među ženama da tako nešto pokrenu?

Mi kao inicijativa, odnosno fAKTIV kolektiv sudjelujemo u izgradnji te solidarnosti. Protivnici feminističke borbe za rodnu ravnopravnost cijelo vrijeme rade na izoliranju i raslojavanju žena, klasno ili na druge načine. No solidarnost raste, a to se najbolje vidi po sve većem broju onih koji nam se pridružuju na Noćnom maršu, kao i onih koji prate naše teme putem društvenih mreža. Ženska solidarnost pokazala se i tijekom prošle godine, kada je zaživio balkanski #MeToo pokret. Tada je, nakon svjedočanstava o preživljenom seksualnom nasilju žena iz glumačkog svijeta, pokrenut veliki val sličnih svjedočanstava žena diljem regije preko društvenih mreža. Ta solidarnost bila je važna da žene shvate da nisu same i da nisu krive za nasilje kojem su bile izložene i dovela je do sve većeg konsolidiranja unutar ženske populacije.

NACIONAL: I rodno uvjetovano nasilje bit će jedna od tema ovogodišnjeg marša. Naime, iako Vlada, institucije i premijer to nasilje smatraju kaznenim djelom, vrlo je malo kažnjenih počinitelja. Jedan od slučajeva su novinarke s HRT-a koje je član Uprave Mislav Stipić seksualno uznemiravao i o tome su svjedočile u tjedniku Nacional. One su otišle, Stipić je i dalje zaposlen i nema nikakvih posljedica.

Na žalost, postoje dva dominantna oblika rodnog uvjetovanog nasilja. Jedno je nasilje u obitelji koje je dospjelo u fokusu hrvatskog društva i što se tiče zakonskih regulativa i prepoznavanja problema. Drugi dominantni oblik je seksualno nasilje. Primjer HRT-a koji spominjete dokazuje da su seksualno uznemiravanje i seksualno nasilje još uvijek tabu tema i tek sada se zakonski pokušava poboljšati. Seksualno uznemiravanje u naš Kazneni zakon ušlo je tek 2013., nakon 22 godine postojanja nezavisne i demokratske države. Iako istraživanja pokazuju da svaka druga žena, osobito mlađe životne dobi, doživljava neki oblik seksualnog uznemiravanja. Kada je seksualno uznemiravanje uneseno u Kazneni zakon, propisan je rok od tri mjeseca za prijavu od trenutka doživljenog seksualnog uznemiravanja. Nakon balkanskog #MeToo pokreta i pritiska različitih feminističkih i ženskih organizacija i inicijativa, krajem 2021. došlo je do promjene Kaznenog zakona i otada se seksualno uznemiravanje počinje progoniti po službenoj dužnosti, dok se propisani rok za prijavljivanje produljio na deset godina. Dakle, sve do 2021. poruka koju su slale institucije i poslodavac bila je da seksualno uznemiravanje nije shvaćano ozbiljno. No porazno je da i dalje osuđenih počinitelja ima jako malo. Prije svega jer i dalje imamo mali broj prijava generalno za sva djela seksualnog nasilja, za silovanja, na primjer, na jedno prijavljeno dolazi 15-20 neprijavljenih slučajeva. I pravomoćnih presuda za počinitelje ima jako malo, radi se o jednoznamenkastom broju, odnosno postotku.

NACIONAL: Treća tema ovogodišnjeg marša je besplatan i svima dostupan pobačaj i svima dostupan zdravstveni sustav. Iako je Ustavni sud još 2017. donio odluku da pobačaj neće biti zabranjen u RH i naredio Vladi da donese novi Zakon o medicinski pomognutom prekidu trudnoće do veljače 2019., to se nije dogodilo. Što se čeka?

Ne znamo što se čeka i upravo zato je reproduktivno zdravlje jedna od tema ovogodišnjeg marša. Čini mi se da je to taj “patrijarhalni bumerang” zbog kojeg pitanje prava žena uvijek može još malo pričekati. Uvijek su neke druge teme važnije, pandemija, izbori, opasnost od ratnih sukoba u Ukrajini. Pritom ne umanjujem nijedan od navedenih problema. No problemi i potrebe žena uvijek se stavljaju na posljednje mjesto i nikad ne dolaze na red. Mi zato kroz Noćni marš posljednjih sedam godina redovno spominjemo pitanje prava na pobačaj. Tražimo dostupan, siguran i besplatan pobačaj unutar zdravstvenog sustava. Inzistiramo na tome, zato što svjedočimo činjenici da se pobačaji obavljaju u privatnoj praksi, dok se liječnici u bolnicama masovno pozivaju na priziv savjesti. Zato zahtijevamo da u svim javnim bolnicama i klinikama postoje liječnici i liječnice koji će obavljati pobačaje. Danas imamo situaciju da u Kninu, Karlovcu ili Vinkovcima takvih liječnika nema, u tim regijama žene ne mogu obaviti pobačaj i prisiljene su ovaj medicinski zahvat sve skuplje plaćati u privatnim ordinacijama ili putovati u druge, udaljenije gradove ili države. Kroz svoje djelovanje zagovaramo i da se u novi zakon koji će regulirati i pravo na pobačaj ne uvedu stavke obveznog perioda čekanja i obaveznog savjetovanja.

NACIONAL: Mislite li da takva namjera doista postoji?

Pa aktualni ministar zdravstva izjavio je u medijima da radna skupina, u kojoj ne znamo tko sjedi i tko su sve članovi, razmišlja upravo o uvođenju tih dviju stavki. Paralelno različite klerikalne skupine pripremaju teren za provođenje obaveznog savjetovanja i otvaraju različite tzv. centre za pobačaje. Takvi centri ili savjetovališta već sada postoje, a zbog dezinformacijama koje oni objavljuju na internetu se stječe dojam da su to centri gdje ćete dobiti savjet kako i gdje obaviti medicinski siguran pobačaj.

NACIONAL: Zašto feminizam još uvijek ima negativan predznak?

Feminizam je započeo s prvim štrajkovima radnica u drugoj polovici 19. stoljeća, a svojom borbom nastavile su ga sufražetkinje boreći se za pravo glasa žena. Svakoj borbi koja ustaje protiv nekog tradicionalnog režima i prakse, kao i patrijarhalnih pravila, odmah se pripisuju različite negativne etikete od suprotne strane i protivnika. Zašto su sufražetkinje bile zatvarane, izgladnjivane, ubijane? Zato što su uzdrmale cijeli patrijarhalni heteronormativni sustav koji je vladao svijetom. Muškarci su imali pravo glasa, pravo na obrazovanje, dok su žene iz svega toga bile isključene. Kada danas pomislimo da žene nekada nisu imale pravo ni na razvod, zvuči nevjerojatno. U Americi su se žene još pedesetih godina prošlog stoljeća morale boriti za pravo na samostalno otvaranje bankovnog računa bez prethodne suglasnosti muža. Iako su žene polovica stanovništva Zemaljske kugle, za svako pravo koje danas imaju morale su se teškom mukom izboriti.

NACIONAL: Jesu li mlade generacije žena u Hrvatskoj manje osviještene o svojim pravima od svojih mama i baka?

Ne bih se složila s tom tezom. Longitudinalna istraživanja koja, na primjer, radi Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, a osobito ona koja radi znanstvenica Vlasta Ilišin, pokazuju da se određena retradicionalizacija hrvatskog društva događa, ali djevojke su time mnogo manje zahvaćene od mladih muškaraca. One za razliku od njih imaju veću osjetljivost prema rodnoj ravnopravnosti, bolje prepoznaju rodnu nepravdu, tako da su djevojke danas puno osvještenije od svojih muških vršnjaka. Isto tako su puno više osviještene nego djevojke devedesetih godina, što svakako pokazuje napredak i daje nadu za bolje sutra.

Josipa Tukara Komljenović sa svojim kolegicama iz feminističkog kolektiva fAKTIV. FOTO: fAKTIV