Dana 21. prosinca 1983. godine, odigrana je u Splitu legendarna utakmica Jugoslavija – Bugarska za prolazak na Euro 1984. godine. Transkript jednog od najslavnijeg komentatorskog praćenja jedne nogometne utakmice u bivšoj Jugoslaviji doslovno glasi ovako: “Nema više vremena za bilo šta… nema vremena… 45:38… Vujović, Vujović… evo, šansa! Gol! Gol! Gol! Ljudi, pa je li to moguće?! Ludnica! Šta je ovo!?”

Malo tko ne zna svaki detalj završnice te šokantne utakmice na splitskom Poljudu u kojoj Zoran Simović brani “mrtvu” šansu bugarskih napadača, degažira loptu duboko u protivnički prostor, gdje je dobiva Zlatko Vujović i s lijevoga krila pogađa Ljubomira Radanovića za konačnih 3:2 i “ishođenje vize” reprezentacije Jugoslavije za put na Euro u Francusku.

I sâm Delić izgubio je svaku nadu da će Jugoslavija napraviti čudo, a loše igre prije toga davale su mu za pravo, pa je i slavnom trenutku na isteku 91. minute prethodilo i ono nezaboravno negodovanje na Sušićeve driblinge : “Ne sâm, Safete!”, iako je Sušić na toj utakmici Bugarima dao dva gola.

Još jedna velika zanimljivost dogodila se prije utakmice. Na adresu Televizije Zagreb stizale su peticije iz svih krajeva Jugoslavije u kojima se tražilo da Delić komentira taj događaj. Kažu da to nije doživio nijedan reporter.