Na hrvatske nogometne navijače u posljednje vrijeme je iznova generalno pala stigma naklonosti ekstremno desničarskim ideologijama. Neonacizmu i neofašizmu, konkretno, a povod je bilo nekoliko ispada ovog ljeta. 

O svemu tome u javnosti se pristupa izolirano, zanemarujući neke činjenice, poput one da tribine definitivno nisu rodno mjesto takvih zastranjenja, čak i kad tamo dolaze najviše do izražaja. Puno više je devijacija sličnog tipa posljednjih desetljeća bilo u visokoj politici, kulturi, medijima. Osobito je etabliran pritom bio i ostao sentiment prema ustaštvu, domaćoj inačici fašizma i nacizma.

Aleksandar Holiga, urednik i kolumnist rubrike Telesport na portalu Telegram, smatra da temi dotičnog znakovlja i simbolike među navijačima treba pristupati opreznije, bez generalizacija.

“Takvi se simboli i ispadi već dugo mjestimično pojavljuju u raznim zemljama i u raznim kontekstima. Iako svaki takav čin neizbježno sa sobom nosi određeni politički značaj samim time jer je istaknut u javnosti, oni su najčešće na razini nekakve — jasno, infantilne, neukusne i neprimjerene, u najmanju ruku — provokacije”, rekao je Holiga za DW.

Kad je riječ o sociološkim fenomenima koji intrigiraju širu javnost, često se zaboravlja kako ih nije moguće razumijevati pojmovnim aparatom i sustavom vrijednosti prisutnom u tzv. mainstream društvu, upozorava Dino Vukušić, sociolog iz Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” i profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

Kada je riječ o najkontroverznijem momentu u ponašanju navijača u Hrvatskoj – nasilju i posezanjem za neonacističkim ili fašističkih simbolima – Vukušić naglašava da se tu često radi o konformizmu unutar kojega se mladi ljudi priklanjaju onome što grupa radi, uzvikuje ili ističe na tribini.

Također, nerijetko se radi o “provokaciji” prema dominantnoj kulturi i institucionaliziranim normama, čime grupa pokazuje autonomiju i jača unutargrupnu koheziju. “Neupitno je da unutar navijačkih grupa postoje pojedinci koji baštine neonacizam kao svjetonazor, ali ideja o konstruiranju koherentne političke opcije s takvim predznakom nije ono čemu djelovanje navijačke grupe teži”, kaže Vukušić.

Nasilje je pak sastavni dio tog svijeta: ono u kojem sudjeluju navijačke skupine pripadnici grupe vide kao “dokazivanje” jačine grupe, pobjede nad rivalima i sl.