Mlada zagrebačka liječnica nije mogla ni slutiti da će četiri godine nakon što joj je Ministarstvo zdravstva (MiZ) odobrilo specijalizaciju za potrebe lokalne opće bolnice i dodijelilo mentoricu u jednom od zagrebačkih kliničkih bolničkih centara, njezina sudbina možda otvoriti jedan od najbizarnijih skandala u mandatu ministra zdravstva Vilija Beroša.

Kako pišu Novosti, većina hrvatskih bolnica još od 2018. godine nema rješenje o ovlaštenju za provođenje specijalističkog usavršavanja i pravne reperkusije te činjenice mogu biti nesagledive.

Priča počinje u prosincu 2019. godine kada je MiZ mladoj liječnici odobrio specijalizaciju za potrebe jedne lokalne bolnice, koju će dijelom odraditi u Zagrebu.

“Kako je to bio sam kraj godine, u roku od nekoliko mjeseci sam ubačena u COVID režim, što je značilo potpuni kaos. Zbog nedostatka kadra više sam radila na hitnim prijemima, nego u svojoj struci. U općoj sam bolnici odrađivala sedam, osam dežurstava, pored punog radnog vremena i brojnih prekovremenih sati u KBC-u. No to nije bio razlog za odluku da nakon dvije i po godine prekinem specijalizaciju u Hrvatskoj i nastavim je u inozemstvu. Odlučila sam to iz privatnih razloga, s bolnicom se odmah dogovorila o povratu novaca koji su uložili u moju specijalizaciju, a zatim prešla u jednu poznatu kliniku u Europi”, objašnjava naša sugovornica.

Bio je to sam kraj 2022. godine. Nakon što su joj u inozemnoj klinici odobrili nastavak specijalizacije, ostala im je „dužna“ samo jedan papir – potvrdu da je dvije i pol godine odradila u za to ovlaštenoj ustanovi, uz napomenu da je mora dobiti od nadležnog tijela iznad bolnice.

“Ne znaju koje je to tijelo u Hrvatskoj, pa tek ističu da to ne može napraviti sama bolnica. Kolegici iz Njemačke ju je npr. izdala pokrajinska komora, jer je kod njih zdravstvo drugačije organizirano, dok je kod nas za specijalizacije nadležno Ministarstvo zdravstva. Usput, traži se doslovno jedna rečenica: „Ovime potvrđujemo da je osoba ta i ta odradila specijalistički staž u ovlaštenoj ustanovi“. U Njemačkoj je to obično na nekoliko mjeseci. U lipnju 2023. godine šaljem prvi dopis Ministarstvu zdravstva, ne sluteći da slijedi kafkijanski proces”, nastavlja dalje.

Prvi se put obraća MiZ-u mailom na adresu pisarnice, a nakon što odgovor nije stigao punih mjesec dana, u srpnju piše ponovo.

“U toj sam fazi još vjerovala da je stvar u godišnjim odmorima, ali kako se i dalje ništa nije događalo, počela sam nazivati na sve moguće brojeve koji su mi se činili relevantni i slati mailove na druge adrese, uključivši kabinet ministra. Najmanje deset mailova sam poslala. U jednom sam trenutku dobila osobu koja se zove Marija Pederin (voditeljica Službe za upravne postupke u sustavu bolničke zdravstvene zaštite i javnom zdravstvu op.a.) i ona mi je kazala da je za ovakva pitanja nadležan Hrvoje Tomljenović (načelnik Sektora za upravne postupke i ljudske resurse op.a.)”, govori liječnica.

‘Ako me izbace – izbace’

Nakon što do listopada nije dobila potvrdu, ni odgovor zašto je ne dobija, počela ju je hvatati panika da će dvije i pol godine specijalističkog staža propasti i da će vodstvo europske klinike odlučiti da mora krenuti od početka.

“Tako sam se odlučila pojaviti u Ministarstvu zdravstva, pa ako me izbace – izbace. Primila me neka gospođa Popović (nepoznato op.a.), počela urlati da šta tu radim, tko me pustio i da je „za neke stvari samo ministar odgovoran“. Tada je pozvan zaštitar, koji je rekao da će me odvesti kod nekog drugog”, kaže.

Zaštitar ju je, veli, odveo do gospođe Lovrić (nepoznato op.a.), a zatim ju je konačno primio i Tomljenović. “Uvjerio me da će sve biti u redu, dao mi svoj broj mobitela i rekao da slobodno zovem. Kako se nakon toga nije javljao, odlučila sam da se opet pojavim na Ksaveru. No ovaj put je otac rekao da ide sa mnom, čisto da bude svjedok i podrška. Nakon pola sata čekanja, pojavio se Tomljenović. Prvo se obratio mome ocu s pitanjem tko je on i komentarom da ova priča nije o njemu. Otac je tada morao sjesti za drugi stol, pola metra od nas.

Nisam znala je li smiješno ili tragično. Tomljenović mi je sugerirao da urudžbiram zahtjev, a ja sam pitala zašto mi sad ne izdaju tu potvrdu. Nije to samo tako, odgovorio je, to mora potpisati državna tajnica i ministar Beroš. Urudžbirala sam zahtjev, misleći da je tu kraj i da moraju odgovoriti. Obećao je da ću sve dobiti u roku od tjedan dana“, tvrdi liječnica.

Konačno, 11. listopada obraća se odvjetničkom uredu (podaci poznati redakciji op.a.) koji je radio na raskidima ugovora za specijalizante. “Tada mi odvjetnik objašnjava da nisam dobila potvrdu, jer ovlaštenja odavno ne postoje. Već je imao jedan takav slučaj na relaciji Sisak – KBC Rijeka, koji se ipak neformalno riješio, jer u našoj zemlji jednostavno prelaze preko toga. Odvjetnik dva puta odlazi na sastanak u MiZ i ja konačno u prosincu primam dopis koji je sačinjen 15. prosinca u kojem stoji da sam od tada do tada radila na specijalizaciji u te dvije ustanove. Ni riječi potvrde da su te dvije ustanove ovlaštene“, kaže.

Zaista, u dopisu koji je u posjedu Novosti, a potpisuje ga Beroš, stoji samo potvrda da je u određenom vremenu liječnica obavljala specijalizaciju u dvjema bolnicama, ni riječi o tome jesu li one ovlaštene.

“Predala sam to ovlaštenom sudskom tumaču, a zatim ću i klinici u kojoj trenutno radim, nadajući se da će se smilovati i da će ovako proći. Priznajem da sam cijelo ovo vrijeme lovila veze u nadi da će pomoći. Jedna od njih rekla mi je da joj je Beroš poslao SMS poruku da se nada da „stranci neće cjepidlačiti“. Gledajući opći interes, takva potvrda ne bi smjela proći. Jednostavno, nije dobra, te bolnice nemaju autorizaciju i ovo pitanje se mora riješiti. Međutim, kad se sjetim da sam krvavo radila dvije i pol godine i vraćala novce za specijalizaciju, a da bih sada trebala krenuti ispočetka – hvata me užas. Sigurno je da u lipnju zbog svega ovoga neću stići na specijalistički ispit”, govori i dodaje da će tužiti MiZ za naknadu štete ukoliko je u klinici vrate na početak specijalizacije.

Istražujući ovaj slučaj, Novosti su iz izvora bliskih MiZ-u doznale da je ovim povodom u Ministarstvu održan hitni sastanak, na kojemu je utvrđeno da je prioritet na ovo „ne procuri u medije“.

Više o ovom slučaju pročitajte OVDJE.