Javila nam se vlasnica kafića u Kravarskom, samohrana je majka. “Dajte nam da radimo, zadužujemo se kod lihvara”

Branka Ivkić, vlasnica kafića: “Potpore za plaće radnicima kasne, kada stignu, niže su nego što je najavljeno, birokracija nas guši, računi dolaze na naplatu. Ne daju nam raditi, nepovoljno se zadužujemo. Da bar smijemo izdavati kave za van”

“Zaprimili smo Vaš zahtjev za potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom za studeni-prosinac 2020”, glasi automatski odgovor u elektroničkoj pošti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kojeg je primila Branka Ivkić, vlasnica kafića. Isti je odgovor zaprimilo još desetak tisuća njezinih kolega iz ugostiteljske branše.

“Obavijest smo primili, ali mnogi od nas ne i novce”, kratko i jasno će Branka.

Branka Ivkić vlasnica je kafića u Kravarskom, malom mjestu pored Velike Gorice. U kafiću rade ona i njezine dvije sestre Valentina i Nikolina, što znači da Branka mora isplatiti tri plaće.

Zbog pandemije, podsjetimo, u studenome prošle godine ograničeno je radno vrijeme ugostiteljskih objekata iz kategorije „barovi“, što im je utjecalo na promet, a prosincu su zatvoreni. Zato vlasnici ugostiteljskih objekata iz te kategorije stječu pravo na potporu za očuvanje radnih mjesta, da bi zadržali radnike. Drugim riječima, za skraćeno radno vrijeme država je obećala pomoć u iznosu od 2500 do 4000 kuna po radniku, ovisno o padu prometa, a za mjesece u kojima su bili zatvoreni, četiri tisuće kuna po radniku.

Isplate, međutim, mnogima kasne. Dva tjedna nakon predavanja zahtjeva, Branka pokušava dobiti odgovor HZZ-a na pitanje kada će, kao ugostitelj koji ne smije raditi, dobiti potporu za studeni. Na dan 12. siječnja dobila je kratak odgovor: “Potpora za mjesec studeni isplaćena je 11. siječnja”.

PHOTO: Facebook

 

Umjesto 2500, sjelo 2000 kn po radniku

Spomenuta potpora za radnike, odnosno očuvanje radnih mjesta, vezana je uz promet ugostiteljskog objekta. Promet je trebao pasti za 45 posto i više, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, da bi vlasnici ostvarili pravo na 2500 kuna do maksimalno četiri tisuće kuna po radniku.

“Kada je nekima konačno isplaćena potpora, vidimo da nije sjelo 2500 kuna po radniku, nego 2000 kuna po radniku. Tako je bilo i meni, Ja imam otvoren obrt, vodim kafić u kojem radim ja i moje dvije sestre.

Za nas tri trebala bih, dakle, dobiti 7.500 kuna potpore, a dobila sam šest tisuća kuna, uz velika kašnjenja”, kaže Branka i pokazuje transakciju na svom mobilnom bankarstvu.

Umorna i bespomoćna

Osim što sredinom siječnja mnogi još nisu dobili za studeni prošle godine, cijela je takozvana pomoć pogođenim djelatnostima nakaradno postavljena, naglašava Branka. Ne boji se, kaže, izići s podacima u javnost, jer je umorna i bespomoćna.

“Država je to predstavila kao veliku pomoć i onaj koji nije dobro upućen, mislit će da smo zbrinuti. Međutim, situacija je puno kompleksnija. Nabrojat ću vam moje fiksne mjesečne troškove hladnog pogona: najam prostora plaćam 2500 kuna, odvoz otpada 150 kuna, industrijsku struju 850 kuna, naime, iako smo zatvoreni, moramo plaćati industrijsku struju. Zatim, knjigovođa je 750 kuna, leasing za automobil za posao 2100 kuna, namjenski kredit kojim sam preuredila kafić 1500 kuna. Doprinosi na plaću su 500 kuna, a ja moram isplatiti tri plaće, to je 1500 kuna. Dakle, ja svaki mjesec moram imati 9.350 kuna i sve to platiti, a ne smijem raditi! Neki restorani i pizzerije barem prodaju hranu za van. Nama su ukinuli osnovno pravo, pravo na rad”, otvoreno će Branka.

Na najave da će država pokriti fiksne troškove do konca veljače ove godine, Branka odmahuje rukom.

“To će biti kašnjenje od tri mjeseca, a preduvjet je da prvo sami sve podmirimo, a te novce nemamo”, kaže Branka.

Država je, kaže, obećala pokriti i doprinose na plaće.

“Ali to nije učinjeno u cijelosti. Ipak se ispostavilo da 500 kuna doprinosa mjesečno po radniku pada na teret poslodavca”, kaže Branka.

Ako ne plati svoje fiksne troškove, naći će se, kaže, u velikim problemima.

“Mogu izgubiti prostor. Zatim, auto mi je neophodan za posao, za nabavu, kupila sam ga na leasing, dala sam učešće u iznosu od 25 posto, to je 39 tisuća kuna i plaćam mjesečnu ratu 2100 kuna. Dosad sam ukupno izdvojila 50 tisuća kuna za auto. Ako ne nastavim plaćati, oduzet će mi ga, a onda tih 50 tisuća ide niz vjetar. A ne mogu ga prodati, jer nije na moje ime, nego na leasing, na obrt, za rad”, kaže Branka.

Svjesna činjenice da, želi li imati zadovoljne goste, mora imati lijepi lokal, preuredila je kafić.

“Digla sam kredit i renovirala kafić, s ljubavlju sam uložila u novi prostor. Tko je znao da će nas zadesiti korona. Ja sada taj kredit moram vraćati. A gdje su ostali troškovi života”, kaže Branka.

PHOTO: Privatne fotografije

 

Ni njezine privatne životne okolnosti ne idu joj u prilog, otvoreno će žena. Podstanar je i samohrana majka.

“Otac mog djeteta je umro. Dobivam 500 kuna mjesečno mirovinu djetetovog oca, koji je imao dvoje djece iz prvog braka. Mirovina mu iznosi 1500 kuna, dakle, troje je djece i svako dobiva 500 kuna mjesečno. Naknada za samohranog roditelja obrtnika je 230 kuna mjesečno, i to je to. Imam mjesečno 730 kuna za svoje dijete, nedostatno za život. A ne daju mi raditi”, kaže Branka.

Obrtnik nema naknadu s burze

Kada se u proljeće prošle godine dogodio prvi lockdown, država je zatvorenim ugostiteljima dala četiri tisuće kuna mjesečno po radniku.

“To je pomoć za očuvanje radnih mjesta, ali je fiksnih troškova puno više. Bili smo zatvoreni skoro dva mjeseca, režije su uredno dolazile, iako nismo radili. Na primjer, za mjesec studeni prošle godine morala sam platiti doprinose, a tri zadnja dana studenoga su nas zatvorili. Tri radna dana su meni tri dnevna prometa. Nisu shodno tome umanjili doprinose. I nikome ništa.  Prije nego li dobijemo pomoć zbog fiksnih troškova, mi sve sami moramo podmiriti. U protivnom idu ovrhe, pljenidbe. I na kraju najveća tragedija, da sve uloženo izgubim i padnem na prosjački štap i završim na burzi rada, nemam prava na naknadu za nezaposlene, jer sam obrtnik”, kaže Branka.

Prisjeti li se prethodne godine, ona je, kaže, izgledala ovako: u ožujku i travnju i dijelu svibnja bili su zatvoreni. Počeli su raditi 11. svibnja. 2020.

“Lipanj i srpanj sam pokrivala gubitke. Kolovoz i rujan nekako sam došla na pozitivnu nulu, ajde nešto, listopad sam nekako u redu prošla, u studenom su nam skratili radno vrijeme, što sam osjetila na prometu i onda su nas opet zatvorili. Eto kako je izgledala 2020. godina, jedva držiš glavu iznad vode, a isto je i sada”, kaže Branka.

U prvom lockdownu barem je, kaže, na snazi bio moratorij na plaćanje kredita, iako je svoj uredno servisirala, ali danas, kaže, nemaju tu olakšicu.

“I na cijelu ovu priču, HZZ kasni s isplatama potpore za radnike. I nemojte zaboraviti kvartalni PDV, naravno da ga moramo platiti. Ogorčeni smo i bespomoćni, a ne daju nam raditi”, kaže Branka.

PHOTO: Privatne fotografije

 

“Poznam ljude koji su trebali dobiti potpore za mjesec listopad, jer im je zbog mjera Stožera pao promet više od 45 posto, zbog smanjivanja broja stolova, većeg razmaka i tako dalje. Ja za listopad nisam tražila potpore, jer mi nije toliko pao promet, ali poznam ljude kojima jest, ali još uvijek ništa od novca, a sredina je siječnja”, kaže Branka.

Ljute je, kako kaže, nelogičnosti u donesenim epidemiološkim mjerama.

“Kafiće su proglasili žarištima epidemije, a istovremeno toliko je toga kontradiktorno. Rade šoping centri, rade restorani i kafići po hotelima, termama i toplicama. Kava i topli napici prodaju se po pekarama, kioscima i benzinskim crpkama, mogli smo tako i mi kafići pripremati kavu za van i nekako preživljavati. Vlasnici restorana barem mogu organizirati dostavu hrane, nas su potpuno dotukli”, iznosi Branka.

Smeta je, kaže, kada se na vlasnike kafića gleda kao na privatnike, buržuje, koji zarađuju ogromne svote i nemaju se pravo žaliti.

“Možda neki kafići i zarađuju basnoslovno, ali ima nas koji radimo, da bismo preživjeli. Ja imam kafić u Kravarskom, to je malo mjesto pored Velike Gorice. Ovdje radi općina, pošta, Dom zdravlja, vrtić, tri dućana i dva kafića, jedan je moj. Ako sve izgubim, tuđom odlukom, jer su mi zabranili rad, pitam se, gdje ja to lako mogu naći drugi posao”, strepi Branka.

Otkriva da su u istoj poziciji deseci tisuća ljudi koji se bave ugostiteljstvom,

“Društvene mreže gore, ljudi zapomažu jer ne znaju kako dalje, ali možda se boje ići u javnost. Mi se zadužujemo po privatnim linijama, često vrlo nepovoljno. Ako se ovako nastavi, procvjetat će lihvarski krediti i onda je gotovo, to će građane baciti u veliko ropstvo. Mnogi vam o tome neće govoriti, jer im je neugodno”, ne skriva Branka.

“Isplate za studeni nisu do kraja izvršene”

Nacional.hr je, podsjetimo, nedavno objavio tekst o tome kako svim ugostiteljima nisu isplaćene potpore. Hrvatski zavod za zapošljavanje pojasnio je zašto neke potpore nisu isplaćene i kakvo je trenutna situacija. Ovo je njihov odgovor:

“Isplate za studeni nisu do kraja izvršene, zato što je rok za predaju zahtjeva za potporu za studeni trajao do 25.12. Isplate se ne mogu vršiti istovremeno, budući da poslovni subjekti ne predaju zahtjeve istovremeno. Samo u zadnjem tjednu roka za prijavu pristiglo je 1.664 zahtjeva. Prva isplata za studeni izvršena je 1.12. te su isplate slijedile sukladno dinamici zaprimanja i obrade zahtjeva“, rekli su iz HZZ-a.

Nadalje, oni poduzetnici koji su zatvoreni Odlukom stožera civilne zaštite, a imaju pad prometa ili prihoda 45 posto i više, imaju pravo na 2.500 do maksimalno 4.000 kuna potpore po radniku. Da bi to isplatio, Zavod mora čekati podatke o padu prihoda po PDV obrascima iz Porezne uprave. A oni su za studeni dostupni tek nakon 20. prosinca, objasnili su iz Zavoda.

Za potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom za mjesec studeni ukupno je zaprimljeno 46.823 zahtjeva od čega je odbijeno 5.598 zahtjeva. Prema odobrenim zahtjevima, a njih je 31.254, dosad je isplaćeno 346,6 milijuna kuna i sredstva se nastavljaju isplaćivati. U obradi je još 10.497 zahtjeva, to su nepotpuni zahtjevi i dopuna dokumentacije, javljaju iz HZZ-a.

Nadalje, za prosinac je do danas isplaćeno 20,3 milijuna kuna za 1.714 poslodavaca. Zahtjevi za prosinac zaprimaju se zaključno do 25. siječnja ove godine. Dinamika obrade i isplate odvija se u prema utvrđenom planu, poručili su iz HZZ-a.

Vlasnica kafića Branka Ivkić osvrnula se na izjave Zavoda i dokumentaciju koju moraju slati.

“Svaki mjesec HZZ-u moramo predati iste dokumente: popis radnika, potpisanu izjavu o isplaćenim plaćama, kao da to ne mogu vidjeti kod Porezne uprave i Odluku Stožera o ograničavanju okupljanja i druge mjere. Moj knjigovođa svaki mjesec mora pripremiti i priložiti spomenutu izjavu Stožera da su nas zatvorili, kao da oni to ne znaju.  Pa eto, puno je tu papira, možda zato kasne”, ironično će Branka.

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?
Reload Reload document
| Open Open in new tab

 

Da ironija bude veća, u četvrtak je, kaže, na mail dobila odgovor o potpori za prosinac 2020. Naime, za prosinac, kada su bili skroz zatvoreni, trebali bi, kaže, dobiti četiri tisuće kuna po radniku.

“Poštovana, kako bi se isplatila potpora za prosinac, morate dostaviti dokaze i izjavu o isplati plaće za studeni. Kroz sustav je vidljivo da ti dokazi nisu dostavljeni, pa nije moguće isplatiti potporu za prosinac”, stoji u mailu.

“I kako sada čovjek ne bi poludio. Pogledajte naziv mjere i naziv maila iz HZZ-a. Odgovor glasi ovako: „Zaprimili smo zahtjev za potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom za studeni-prosinac 2020“. Sami su to tako nazvali: za studeni-prosinac 2020. Moj knjigovođa je poslao zahtjev sa svom dokumentacijom za studeni-prosinac. No, eto, sada javljaju da sam odbijena za prosinac, jer da dokazi nisu dostavljeni i da ponovno istu stvar pošaljem, na istu adresu. Zaista se zatrpavaju dokumentacijom. Učinit ću to”, uzdahnula je Branka.

Tužna je, umorna i u strahu. Ne krije da se boji za sebe i dijete.

“Šest godina vodim kafić, sve sam sama postigla. Obožavam svoj posao, volim vidjeti zadovoljne goste, volim raditi. Uložila sam puno truda i ljubavi, preuredila ga i da mi sad to sve samo tako propadne, ne mogu vjerovati”, iskreno će Branka.

“Potres, dugovi, zavaravamo se da smo dobro”

Njezin dečko Danijel Sivonjić potvrđuje da zna puno ljudi, vlasnika kafića, koji su u vrlo teškom stanju zbog iste teme.

“Očajni su, u pitanju je egzistencija. Istina je da posuđuju novce gdje stignu, jer, tko će im dati povoljan kredit, ako ne rade i ne stvaraju dodanu vrijednost. Ljudi su upropašteni, ne svojom krivicom. Teško je, jer ne postoji nijedan mehanizam, kojim se možeš obraniti. Kada nazovete HZZ, nitko živ se na taj broj ne javlja, a ako se konačno netko i javi, ne znaju odgovor. Pošalješ upit mailom, nitko ti nikada nijedno slovce ne odgovori”, kaže Danijel.

Odgovor HZZ-a smatra nelogičnim.

“Prvo kažu da se ne može krenuti s isplatama, dok svi ugostitelji ne pošalju dokumentaciju, a onda navedu da su potpore krenule i da se isplaćuju prema obrađenim zahtjevima. Živcira čovjeka ta nepravda”, kaže Danijel.

Živio je i radio u Švedskoj, vidio je, kaže, kako se tretira ljude koji žele i znaju raditi.

“Prave nas budalama. Zašto bismo šutjeli? Brankine sestre za Božić, primjerice, nisu dobile plaću. Teško je to. I još ta trauma od potresa, koji se i u Kravarskom osjetio, svi se samo zavaravamo da smo dobro”, poručuje Danijel Sivonjić.  Što se tiče najave Ministarstva financija da će vlasnicima kafića biti refundirani fiksni troškovi, kaže da je skeptičan, da je birokracija glomazna, a kašnjenja velika i po njih kobna.

“Šezdeset tisuća ljudi radi u ugostiteljstvu”

U Udruzi Glas poduzetnika kažu, da su dobro upoznati s problemom kašnjenja u isplati potpora za očuvanje radnih mjesta, kao i s otvorenom temom refundiranja fiksnih troškova. Šezdeset tisuća ljudi radi u ugostiteljstvu, oko 30 tisuća je onih koji Odlukom Stožera ne mogu raditi, kaže Dražen Oreščanin, izvršni direktor Udruge Glas Poduzetnika.

„Ljudi su u situaciji da su svoj posao gradili pet, deset ili 15 godina, ako je riječ o manjim prihodima, oni sada moraju posuđivati od lihvara da bi preživjeli. Ili sve zatvoriti i ići na burzu. A tamo kao vlasnici obrta nemaju pravo na naknadu. Ako obrt privremeno stave u mirovanje, opet nemaju naknadu za nezaposlene. Postoji institut likvidacije, ali nitko se to ne usudi pokrenuti, jer moraju potpisati da će naknadno platiti bilo koju pronađenu obavezu. Znači, ako vam naknadno ispadne da vam požarni aparat nije bio na mjestu, zakačit će vas 20 tisuća kuna kazne, a vi ste već posao zatvorili, rizik je velik i zato malo tko postiže za institutom likvidacije“, kaže Oreščanin.

Dražen Oreščanin, izvršni direktor Udruge Glas Poduzetnika. PHOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Oreščanin smatra da nema opravdanja za kašnjenja u isplati potpora za radnike.

“Traže silne potvrde, zato što njihovi podaci nisu povezani, niti unutar samog HZZ-a, niti s Poreznom upravom. Naravno da tada nastaje birokratski kaos. Ljuti nas kada država potpore za zaposlene predstavlja kao neku milostinju. To su novci poreznih obveznika, ili iz EU-a ili iz zaduživanja, nisu to državni novci. Svaki taj ugostitelj obrtnik porezni je obveznik i uplaćivao je poreze, kako bi država funkcionirala”, kaže Oreščanin.

“Fiksne troškove moraju platiti, a ne rade”

Upozoravali su, kaže, da nazivi “pomoć gospodarstvenicima” nisu točni.

“Nije to pomoć gospodarstvenicima, nego su to mjere za zaposlene radnike, koje gospodarstvenici ne mogu plaćati, jer im ne daju raditi. Ta je mjera minimum države, da im svi ti ljudi ne završe na burzi”, iznosi Oreščanin.

Komentirao i najavu Stožera da će poslodavci, koji su zatvoreni odlukom Stožera, imati pravo na pokrivanje fiksnih troškova, sukladno visini pada prometa. Kaže da je Udruga Glas poduzetnika tražila da se u navedene fiksne troškove režija i najma prostora, uključe i troškovi Interneta, softvera i knjigovodstvenih usluga.

“Problem je što poduzetnici sve sami moraju platiti na vrijeme, da bi eventualnu refundaciju dobili dva mjeseca kasnije. Malim obrtnicima to je strahovit problem i zato se zadužuju kod lihvara“, komentira Oreščanin i dodaje da mjere nisu „ni dosljedne, ni ustavne”.

“Ako nije proglašeno stanje katastrofe na području cijele države, ljudska prava ne smiju se suspendirati, a pravo na rad, osnovno je ljudsko pravo. Katastrofu, pak, ne proglašavaju, da ne bi morali nadoknaditi štetu”, poručuje Oreščanin iz Udruge Glas poduzetnika.

HZZ-u smo poslali dodatni upit vezano za niže uplate. Pitali smo ih zašto je ugostiteljima, u sklopu potpore za očuvanje radnih mjesta, uplaćeno dvije tisuće, a ne dvije i pol tisuće kuna po radniku, kako je minimalno najavljeno. Do zaključenja teksta nisu odgovorili; odgovore ćemo objaviti kad stignu.

Komentiraj