Izjava predsjednice o Rijeci smišljeni je pokušaj pridobivanja glasova u Dalmaciji koje je izgubila zbog Mamića

KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ PONOVNO POKUŠAVA iskoristiti nogomet za svoju političku promidžbu, no ovoga puta i s vrlo konkretnim ciljem – da u HDZ-ovoj glasačkoj bazi u Dalmaciji pokuša anulirati negativnu percepciju

Izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o Nogometnom klubu Rijeka kao „rezervnom klubu srpskih Crvene zvezde i Partizana“, nakon koje je uslijedio val reakcija u rasponu od začuđenosti do zgražanja, po tvrdnjama više izvora bliskih HDZ-u i njenoj vlastitoj kampanji, nije bila nimalo slučajna ni improvizirana, dapače: radilo se o smišljenom pokušaju pridobivanja glasova u Splitu i Dalmaciji, gdje potpora Grabar-Kitarović ni blizu ne doseže razinu otprije pet godina. Taj podatak Nacionalu je potvrđen od osoba koje su s njom bile u društvu neposredno prije i nakon sporne izjave, koju je prigodno dala na premijeri dokumentarnog filma o karijeri i životu legendarnog igrača Hajduka Ivana Gudelja u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Tim potezom Kolinda Grabar Kitarović ponovno pokušava iskoristiti nogomet za svoju političku promidžbu, no ovoga puta i s vrlo konkretnim ciljem – da u HDZ-ovoj glasačkoj bazi u Dalmaciji pokuša anulirati negativnu percepciju zbog svog iznimno slojevitog dugogodišnjeg odnosa s danas odbjeglim Zdravkom Mamićem te da poništi učinke svoje bizarne izjave iz ljeta 2016. godine, kada je Hajdukove navijače proglasila „orjunašima“ i tako pustila u široku javnu upotrebu besmislenu etiketu koju su prethodno koristili isključivo Mamić i njegov medijski trbuhozborac Tomislav Marčinko.

„Ona zaista vjeruje da će joj taj manevar pomoći oko glasova u Dalmaciji, iako sve naše informacije govore upravo suprotno: predsjednici bi sasvim sigurno najmudrije bilo uopće ne spominjati nogomet, pogotovo kada se fizički nađe južno od Svetog Roka“, pojasnio je situaciju za Nacional jedan dobro upućeni izvor iz splitskog HDZ-a. On je potvrdio da su se u stranci iskreno iznenadili istupima Kolinde Grabar-Kitarović o NK Rijeci kao rezervnom klubu Partizana i Crvene zvezde tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća: reakcije su se, tvrdi, kretale u rasponu od nevjerice sve do zgražanja nad činjenicom da u predizbornoj kampanji ona pokušava zajahati na najnižim strastima i animozitetu između nogometnih navijača.

Potez je još neobičniji ako se zna da ta izjava kandidatkinji HDZ-a zapravo nije donijela vidljivi pozitivan učinak na terenu u Dalmaciji: tradicionalni glasači HDZ-a i desnice nemaju previše senzibiliteta za nogometna i navijačka pitanja te se groze verbalnog sijanja razdora u hrvatskom nacionalnom biću. Građani upućeni u zbivanja u hrvatskom nogometu zamjeraju Kolindi Grabar-Kitarović odnos s Mamićem i teško da ih ona može ponovno pridobiti na svoju stranu, čak i ovakvim radikalnim potezima i izjavama.

Da se radi o skandaloznom i po HDZ iznimno neugodnom istupu aktualne predsjednice države, dokazuje i podatak da se od njega službeno ogradio riječki gradski i županijski ogranak

Nezainteresiranima, pak, nije do kraja jasno zašto se predsjednica jedne države u svojoj kampanji uopće bavi sportom i to na posve trivijalan, gotovo pa kafanski način. „Jasno da u Rijeci i na Kvarneru ona nije izgubila previše glasova naprosto stoga što ondje ionako nije na njih računala. No sama sebi uspjela je stvoriti čak i logističke probleme: nakon što joj je stranka uz pomoć HNS-a osigurala utakmicu reprezentacije na Poljudu, gdje se producirala kako je bilo planirano, sada mora razmišljati o tome hoće li se uopće pojaviti na posljednjoj kvalifikacijskoj utakmici reprezentacije upravo u Rijeci, na stadionu Rujevici, pet dana nakon službenog predstavljanja predizbornog programa. Premda će, zahvaljujući načinu prodaje i dodjele ulaznica, biti riječ o poprilično kontroliranoj atmosferi, i dalje su mogući zvižduci publike“, dodao je isti Nacionalov sugovornik iz HDZ-a. Pored toga, bit će zanimljivo vidjeti hoće li pri eventualnom pojavljivanju na Rujevici ona inzistirati na praksi da utakmicu gleda s ‘obične’ tribine, premda okružena jakim osiguranjem, ili će popustiti i iz političkih i sigurnosnih razloga prebaciti se u svečanu ložu.

Da se radi o skandaloznom i po HDZ iznimno neugodnom istupu aktualne predsjednice države, dokazuje i podatak da se od njega službeno ogradio riječki gradski i županijski ogranak te stranke, što je dosad nezabilježen slučaj i kod ogranaka sa znatno jačom snagom i utjecajem od riječkog HDZ-a, koji unutar stranke već godinama u šali opisuju ‘klinički mrtvim’.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svojoj spornoj izjavi o NK Rijeci – klubu čije je utakmice u mladosti navodno redovito pohodila, premda je bila svjesna da se radi o filijali dvaju beogradskih klubova – naslonila se na skandiranja Hajdukovih navijača, koji na međusobnim susretima na tribinama redovito viču o „srpskoj Rijeci“ uz iznimno grube i uvredljive parole.

To se često opravdava navijačkim folklorom koji može podnijeti određenu razinu vrijeđanja i političke nekorektnosti, a u ovom slučaju i konkretnim događajem iz 1987. godine, kada su u finalu Kupa Jugoslavije u Beogradu igrali upravo Hajduk i Rijeka. Tada je, naime, splitski klub s tribina bodrilo nekoliko tisuća navijača, dok su znatno malobrojnijim Riječanima u pomoć pritekli pripadnici Delija, navijačke skupine Crvene zvezde. Taj događaj u navijačkim krugovima opisuje se kao uzrok nastanka animoziteta između Splita i Rijeke te razlog što su skandiranja postala gotovo pa folklor – jednako kao što Hajdukovim navijačima Riječani vrlo često skandiraju „Vi ste Titovi, Tito je vaš“. Kao značajan spominje se slučaj Nenada Gračana, koji je još kao 21-godišnji prvotimac Rijeke izjavio da mu je „Crvena zvezda najveća ljubav“ i da će kad-tad odjenuti njen dres; to se nije dogodilo jer je ubrzo ipak prešao u redove Hajduka pa su mu na prvoj idućoj utakmici Riječani brutalno slomili nogu na terenu, uz salve psovki i pogrda. U novije doba, pak, iz Splita se vodstvu Rijeke zamjera sklapanje pakta Damira Miškovića sa Zdravkom Mamićem, svojevremenu otvorenu razmjenu igrača i dijeljenje transfera između dvaju kluba te njegovo sudjelovanje u vodećim strukturama kompromitiranog Hrvatskog nogometnog saveza bez ijednog disonantnog tona, odnosno održavanje Mamićeve vladavine u hrvatskom nogometu umjesto da se NK Rijeka zalaže za dubinsko čišćenje i uspostavljanje pravednih i ravnopravnih odnosa. No kada se istim navijačkim rječnikom počne služiti sama predsjednica države, to se može tumačiti gotovo kao izazivanje nacionalne i regionalne nesnošljivosti u predizborne svrhe.

Reakcije u HDZ-u su se kretale u rasponu od nevjerice sve do zgražanja nad činjenicom da u kampanji predsjednica pokušava zajahati na najnižim strastima i animozitetu između nogometnih navijača

„Dinamo i Hajduk bili su toliko blizu mojem srcu. Nogomet je za nas koji smo voljeli Hrvatsku bio puno, puno više od nogometa. Značio je narodno zajedništvo. Bio je ono što nas je sve povezivalo, od juga do sjevera“, kazala je istom prigodom, da bi u idućim danima – nakon žestokih reakcija iz Rijeke – nastojala relativizirati svoju osnovnu izjavu priznanjem da je izraz „rezervni klub“ vjerojatno bio pomalo nespretan. No zapravo je ostala pri izrečenom: i u intervjuu za N1 televiziju u nedjelju, 3. studenoga, ponovila je da je navijanje za splitski i zagrebački klub u osamdesetima bilo „izraz domoljubnih osjećaja“, dok je dodatno pokušala pojasniti da „NK Rijeka iz onog doba nije današnji NK Rijeka, a kamoli Armada“. U svom pisanom pojašnjenju neposredno nakon prve izjave, kada su je riječki navijači prozvali da „žica glasove Torcide“, Kolinda Grabar-Kitarović iskoristila je riječku uzrečicu „Krepat, ma ne molat“ i na sve moguće načine pokušala relativizirati cijelu priču.

„Teško da je zahvaljujući svojim verbalnim eskapadama u Splitu i Dalmaciji dobila ijedan dodatni glas“, iskreno je za Nacional priznao jedan od viđenijih članova splitskog gradskog HDZ-a, objašnjavajući da taj ogranak upravo zato nije ni pokušao eksploatirati cijelu priču oko NK Rijeke. Ona bi se u javnosti vjerojatno ugasila sama od sebe da HDZ-ovoj kandidatkinji svjesno ili nesvjesno u pomoć nije pritekao ni manje ni više nego Zoran Milanović: on u svojoj prvoj reakciji nije izdržao ne spomenuti zvijezdu petokraku u nekadašnjem grbu Hajduka i navodnu činjenicu da je upravo splitski klub bio omiljeni klub Josipa Broza Tita. Vodeći ljudi SDP-a, kako su za Nacional prepričali svjedoci, bili su potpuno zgranuti: neki su se naprosto smijali, dok su drugi bili bijesni jer su shvatili da će se Milanovićev postupak u dijelu javnosti također protumačiti kao neracionalno povođenje za najnižim navijačkim strastima.

„Mogao se suzdržati i jednostavno upozoriti na to da predsjednica govori besmislice, umjesto da se upleće u tu priču i zapravo čini isto što i ona – podcjenjuje birače u dijelovima države u kojima ne uživa veliku potporu i motivira ih u dijelovima u kojima je jak, pa makar se služio takvim prizemnim metodama“, kazao je Nacionalov sugovornik iz SDP-a. No Milanović je u idućim danima dodatno produbio svoju tezu pa je u samom Splitu govorio o „Hajdukovoj zvijezdi na koju se moglo nabosti i koja je ružno izgledala“ te objašnjavao da „ne voli politiku u sportskim klubovima“, premda je, po ranijim izjavama, u to doba i sam navijao za Hajduk. Tim potezima Milanović je protiv sebe okrenuo dio Hajdukovih navijača, ali i dio lijevih aktivista i komentatora koji smatraju da je „zabio autogol koji bi ga mogao koštati pobjede na izborima“. Treći ozbiljni kandidat za predsjednika Miroslav Škoro nije se konkretno izjasnio o nogometno-navijačkim temama, koje su bizarnim potezima njegovih protukandidata dospjele u središte predizborne kampanje: u tradicionalno kontroliranim medijskim nastupima tek je kao uzora spomenuo svog oca „koji je navijao za hrvatske klubove“. Kako se čini, riječ je o vrlo dobro promišljenoj taktici, s obzirom na to da bitnu ulogu u njegovu stožeru imaju nekadašnji predsjedničin savjetnik Mate Radeljić – kojega se spominje kao konkretnog autora njene objave o „orjunašima koji mrze sve hrvatsko“ – te Velimir Bujanec, koji je u svojoj televizijskoj emisiji legendarnog vođu Torcide Žana Ojdanića namjerno prekrstio u „Jovana“ te tako izazvao bijesne reakcije i otvorenu objavu službene Torcide da „više nije dobrodošao u Dalmaciji“. Škorina šutnja o nogometu stoga se može promatrati kao zapravo jedini racionalni potez u ovom dijelu kampanje.

 

Komentiraj