Koncertom na zagrebačkoj Šalati 25. svibnja Vatra obilježava 25 godina od objave svog prvog studijskog albuma ‘’Između nas’’ 1999. godine, s kojeg i danas na koncertima izvode pjesme ‘’Bilo je dobro dok je trajalo’’ i ‘’Vrati se’’. Koncert i ujedno svoj 11. album virovitička grupa najavila je novim singlom ‘’Meni treba tako malo’’, a 44-godišnji frontmen Vatre Ivan Dečak za Nacional se prisjetio početaka u Virovitici, glazbenih suradnji, pjesama koje su obilježile njegovu karijeru kao kantautora, ali i četvrt stoljeća grupe.

NACIONAL: Koncertima u rodnoj Virovitici i na zagrebačkoj Šalati, Vatra obilježava 25 godina rada. Koliko je velika ta brojka 25 i kako je uopće te 1999. nastala Vatra?

Vatra je nastala iz potrebe za druženjem i izražavanjem u društvu istomišljenika. Virovitica je maleni gradić koji, za razliku od današnjeg vremena, krajem 90-ih nije nudio previše sadržaja za mlade. Sadržaj smo si dobrim dijelom morali stvoriti sami, tako su oni koje je ‘’furala’’ glazba u to vrijeme u Virovitici uglavnom svirali u nekom od mnogobrojnih demo bendova, a jedan od tih bendova bila je i Vatra. Pokazat će se s vremenom, jedini bend koji je zakoračio izvan lokalnih okvira, snimio album i zaplovio nemirnim morem domaće glazbe.

NACIONAL: Do sada ste nekoliko puta nastupili na Šalati: kao predgrupa Simple Mindsima 2000. na festivalu Zagreb gori, vi kao gost Massimu, ali sada prvi put Vatra nastupa samostalno. Zašto vam je Šalata važna i koliko se glazbenik uopće može vezati za neki prostor, za neku lokaciju?

Šalata je magnet za publiku, na otvorenom ste prostoru s kojeg, dok uživate u koncertu, nevezano jeste li izvođač ili publika, puca prekrasan pogled na Zagreb. Prostor je to ‘’natopljen’’ glazbom mnogobrojnih domaćih ili stranih izvođača, usudim se reći da vibrira dobrim vibracijama, a dio kojih želimo biti i mi, zajedno s našom publikom, koju i ovom prigodom pozivam na proslavu našeg 25. rođendana.

NACIONAL: Pretpostavljam da vas uspomene vežu za brojne lokacije na kojima ste nastupili.

Nastupali smo uzduž i poprijeko u zemljama regije. Osobno ću zauvijek pamtiti neka neuobičajena mjesta i prostore u kojima smo nastupali. Tu su i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, dva Doma sportova, nastup u avionu, koncert u špilji Grabovači, nastup na Festivalu elektronske glazbe Ultra na kojem smo nastupali uz podršku DJ-a i bili jedini pop rock bend koji je nastupao na tom festivalu. Pamtim i nastup na pontonu, nasred rijeke Mrežnice u Dugoj Resi, na koji su nas dovezli gliserom, dok se dio publike za vrijeme našeg nastupa kupao ispred pozornice, a na sve nas pazili su ronioci s dna rijeke.

NACIONAL: Neobično je da prvi bend na sceni bez promjene imena i bez promjene članova ostane od osnutka. Kako to objašnjavate? Zar je moguće da niste imali svađa, drugačijih viđenja glazbe, da netko od članova nije prešao na punk ili narodnjake, primjerice?

Ha, danas je popularno kada se raziđu članovi, da oforme dva različita benda s istim imenom. Naravno da je kroz sve ove godine bilo razmimoilaženja u mišljenjima vezanima za glazbu i naš glazbeni put. Najbitnije je da smo se na kraju uvijek usuglasili i nastavili dalje, prije svega kao prijatelji i glazbeni suputnici. Oni koji nisu ostali na tom putovanju, zapravo su samo nakratko bili s nama na istom kolosijeku te su se poput vagona u nekom trenutku zakačili i otkačili, dok je lokomotiva od samih početaka tu i juri dalje.

NACIONAL: Čega se najradije sjetite u ovih 25 godina, kojih pjesama, nastupa, koncerata, susreta, ljudi? Kad ste napisali prvu pjesmu, što ili tko vas je inspirirao?

Kažu da se prvi pamte pa tako najdojmljivijima ostaju snimanje i objavljivanje našeg prvog albuma, posebno objavljivanje prvog singla ‘’Vrati se’’ kojim i danas zatvaramo sve koncerte na kojima publika bude tako dobra, da ju odlučimo počastiti izvedbom našeg prvog singla u karijeri. Ne izvodimo je svaki put, baš je poklanjamo publici koja nas zadivi. Taj ‘’prvi put’’, od snimanja albuma, videa do emitiranja pjesme na radiju ostaje među najljepšim i najupečatljivijim uspomenama. Pjesmu ‘’Vrati se’’ posvetio sam prijatelju.

‘Najviše pamtimo snimanje i objavljivanje našeg prvog albuma, posebno objavljivanje prvog singla ‘Vrati se’, kojim i danas zatvaramo neke koncerte’

NACIONAL: Negdje sam pročitala da je stil Vatre, ali i vas kao najistaknutijeg člana i autora pjesama, u velikoj mjeri inspiriran brit popom. Što ste slušali odrastajući u Virovitici, jesu li vam britanski boy bendovi bili uzori, kako je to izgledalo kad su glazbeni uzori u pitanju?

Glazba koju stvara i izvodi Vatra jest nesvrstana. Kao takva može komunicirati s mnogim žanrovima, a to nam je oduvijek i bio cilj. Po meni je šteta, mogu reći i glupo, ograničiti se, pogotovo u umjetnosti koja ne poznaje i briše granice. Istina je da sam u formativnim godinama zavolio brit pop – Oasis, Blur, The Verve, James, Placebo – ali i brojnu drugu glazbu, što se kroz godine, logično, samo proširilo. Tako da uzora već dugo nemam, ali me glazba uvijek inspirira.

NACIONAL: Za svakog je glazbenika najvažnija pjesma, one žive i one su tu da traju i da publika u njima uživa. Autor ste velikog broja njih, jesu li ‘’Tremolo’’ ili ‘’Tango’’ pjesme koje su Vatru postavile u mainstream?

‘’Tango’’ je otvorio vrata prema široj publici, s njim smo ‘’preko noći’’, nakon 14 godina na sceni, zakoračili u veće prostore i pred veći auditorij. Neizmjerno sam zahvalan što je baš kroz mene došla na svijet i svaki je put na pozornici izvodim s velikom zahvalnošću i još većim žarom.

NACIONAL: Jeste li, kad ste počeli, željeli biti u mainstreamu?

Kad smo počeli, bili smo golobradi klinci u ili oko puberteta. Sve o čemu smo razmišljali bilo je kako se dokopati nove svirke i nekog komada, nismo vidjeli dalje od vikenda.

NACIONAL: Poznate su vaše suradnje i dueti – Massimo, Urban, Mile Kekin, Božo Vrećo, Ljubica Gurdulić iz Svadbasa – što takve suradnje donose vama kao glazbeniku?

Niti jedan od spomenutih dueta nije rađen planski niti za nekog od kolega, pjesme su ih same zatražile. Nakon toga bio sam toliko slobodan i kontaktirao ih, poslao im pjesmu i držao si fige. Najvažnije kod pjesme jest da se pjevač u njoj prepozna, jer jedino će tako izvedba biti dobra, a pjesma dobaciti do publike. Imao sam sreću da su se nabrojani prepoznali u njima i tako ih obogatili svojim interpretacijama. Hvala im.

NACIONAL: Spomenula sam ‘’Tango’’. To je dvije godine zaredom bio najemitiraniji singl u Hrvatskoj, otkad je praćenja vrćenja singlova jedina pjesma koja je do sada bila 27 tjedana u kontinuitetu na 1. mjestu. Kakve osjećaje u vama budi ta pjesma?

Neizmjerno sam zahvalan i sretan što ga imam u svojoj pjesmarici.

NACIONAL: Kako se autor tako popularne pjesme osjeća kad zna koliko je ljudima draga, koliko je vole?

‘’Tango’’ je moj, ali i vaš, a za autora nema veće sreće i nagrade.

Grupa Vatra u studiju snima jedanaesti album. FOTO: Borna Filic/PIXSELL

NACIONAL: Prošlo je 25 godina od objave prvog službenog izdanja Vatre, albuma ‘’Između nas’’. Kad pogledate iza sebe, kako je bilo držati taj album u ruci i koliko se on razlikuje od vaših sljedećih albuma?

Bilo je nestvarno. Mi dolazimo iz grada koji prije nas nikada nije imao bend koji se vinuo izvan lokalnih okvira. Nismo imali od koga učiti, nekoga pitati za savjet, prijedlog, kritiku… Sve što smo stvorili produkt je naše vlastite sposobnosti ili nesposobnosti. Sve što smo tada osjećali, doživjeli, isprobali, slušali, sažeto je u tom prvom albumu. Kao vremenska kapsula koja uvijek vrati u određeno vrijeme, na određeno mjesto.

NACIONAL: Mora li svaki novi album nužno donijeti i neku promjenu u žanru, pristupu glazbi, riječi pjesama?

Naš je poziv vječita igra. Nužno je i zahvalno, kako ne bismo upali u zamku monotonije, non stop izmišljati ili razvijati neku novu igru. Tako da su i promjene dio tog procesa.

NACIONAL: Snimili ste više od 50 videospotova, objavili 10 studijskih albuma, a upravo snimate 11. Koliko vam je važan taj vizualni dio glazbenog rada, koliko je danas uopće glazbenicima važan videospot? Posebno kad se zna da se glazba danas uvelike sluša putem interneta, nema mnogo ljudi koji gledaju videospotove. Ili griješim?

Vremena se mijenjaju. Mi smo nastali u vremenu kada je videospot bio važan i neodvojiv dio gotovo svakog singla. Nastajale su gotovo filmske minijature, bilo je važno biti drugačiji, istaknuti se, ostvariti suradnje s najboljim redateljima, ‘’dignuti’’ pjesmu vizualnim identitetom. Danas je streaming zasigurno oduzeo nešto od toga, no mi nastavljamo s onim u što vjerujemo i što nas veseli. Smatram kako je glazba, uz film, više od bilo koje druge umjetnosti, upravo audiovizualna.

NACIONAL: Osvojili ste sedam Porina i još nekolicinu nagrada, koliko vam to znači? Ili je istinita ona floskula da je prava nagrada publika koja dođe na koncert?

Spomenute nagrade i publika dvije su različite vrste ‘’nagrada’’. Svatko tko kaže da mu nagrade ne znače ništa, laže, isto kao onaj koji kaže da bi najradije svirao u garaži svojih roditelja za najužu rodbinu. Publika je ipak najvažniji element trajanja u ovom poslu. Ali i najvažniji pokazatelj da ono što radiš zaista dopire do nekoga, da netko osjeća i da mu je važno ono na čemu ponekad mjesecima radiš. Nagrade uljepšavaju police, a publika ti omogućava da traješ.

NACIONAL: Snimate, kao što sam rekla, jedanaesti album, hoće li biti sličan kao i ostali ili se osjeti neka promjena? Što vas je inspiriralo za pjesme, što vam je bilo u fokusu novih pjesama?

Mislim da se po prva tri objavljena singla ‘’Meni treba tako malo’’, ‘’Slatke suze gorka ljubav’’ i upravo aktualan ‘’Nitko osim nas’’ prilično razlikuje od pjesama s našeg posljednjeg albuma ‘’Javi se kad stigneš’’, a opet, tu je uvijek neki naš prepoznatljiv štih, ako zbog ničega, zbog mog vokala koji nas, koliko god mi daleko pobjegnemo u glazbenom smislu, na kraju dana izda.

NACIONAL: Zašto volite biti u studiju? Što se događa u tim trenucima kada nastaje nova glazba, nove pjesme, kako se osjećate u studiju?

Pri kupnji našeg novog stana supruga i ja gledali smo da imam ekstra prostor od kojeg sam napravio svoj studio, tako da ja zapravo živim u studiju, pa kao što svakog jutra u kuhinji skuham kavu, pokušavam istovremeno ‘’skuhati’’ i neki ton, stih, pjesmu… Ako ništa drugo, sat-dva sviram gitaru. Ima tu i malo euforije, kad baš sve sjedne na svoje mjesto, no češće su to osjećaji sa suprotnog dijela skale. Pisanje pjesama i skladanje često ovise o trenutku, no dovoljno sam sabran da moji ukućani ne osjete moju frustraciju u danima kad mi ‘’ne ide’’.

NACIONAL: A kakav je osjećaj biti na sceni, s publikom, osjetiti da dobro reagiraju na vaše pjesme?

Teško je to prepričati riječima nekomu tko takvo što nikada nije doživio. Kao kada me pitaju kako je bilo na porodu moje djece; oni koji su takvo što doživjeli razumjet će o čemu govorim, dok oni koji nisu imali takvo iskustvo, ne mogu razumjeti da iskoristim sve riječi i jezike ovoga svijeta. Svaki dobar koncert potvrda je onoga što radiš, a energija koja se isporuči i ‘’feedback’’ publike esencija su našeg posla.

NACIONAL: Plodan ste autor, ali ne pišete o društvenoj situaciji, teškim sudbinama ili životu s problemima. S druge strane, u razgovorima s novinarima nikad ne bježite od tih stvari, uvijek komentirate i društveno ste prilično angažirani i svjesni situacije. Zašto ste odvojili taj privatni dio od vaše glazbe?

Odgovor je jednostavan: ne znam napisati društveno angažiranu pjesmu, ali znam kopati po vlastitim i tuđim unutarnjim nemirima.

NACIONAL: Kad smo kod društvene angažiranosti, sigurna sam da ste pročitali da u programu Domovinskog pokreta stoje – kad je kultura u pitanju – poprilično rigidni stavovi i budući potez ako se Domovinski pokret dogovori s HDZ-om oko formiranja većine. Prema tom programu, zabranile bi se neki lektirni naslovi, kroatizirali bi se udžbenici, nadziralo bi se snimanje filmova, kako vam to zvuči? Da vam, primjerice, netko kaže da ne smijete izvoditi ‘’Tango’’ jer se nekome ne sviđa stih ‘’Ugrizi mi usne’’, kako biste reagirali? Zvuči li to uopće smisleno i moguće?

Moram priznati da nisam čitao o tome. U posljednje vrijeme pokušavam što više vremena provoditi u prirodi; trčanje, mali nogomet, hodanje, pecanje, ljeti podvodni ribolov, a što manje biti uz bilo koje ekrane, eventualno monitor u mom studiju. Ali apsolutno sam protiv bilo kakvih vrsta zabrana. Iskreno se nadam da će ipak, na kraju dana, pobijediti zdrav razum.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi nakon 25. svibnja?

Hej, mi smo Slavonci, a poznato je da Slavonci vole dugo slaviti, pa kod nas svadbe traju po nekoliko dana. Plan je čitavu ovu godinu slaviti 25. rođendan nizom koncerata, a paralelno dovršavati 11. studijski album. No ‘ajmo se prije toga svi zajedno naći 25. svibnja na Šalati.