ISTRAŽILI SMO 2020.: Kako se u državnoj upravi na unosno plaćena radna mjesta napreduje sa stranačkom iskaznicom

Autor:

20.07.2020., Rijeka - Na stambenoj zgradi na Setalistu 13 divizije stoji grafit "Kad narastem bit cu uhljeb". IlustracijarPhoto: Goran Kovacic/PIXSELL

Goran Kovacic/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 1161, 23. srpanj 2020.

PLENKOVIĆEVO NASLIJEĐE IZ PRVOG MANDATA: Kako je nastala vojska odabranih stranačkih kadrova zaposlenih na visoke plaće u državnoj upravi koji ostaju u sustavu neovisno o promjeni vlasti

Nacional je otkrio više slučajeva sumnjivog i spornog zapošljavanja koji zapravo predstavljaju klasične modele kojima je HDZ u nepune četiri godine prošlog mandata na vlasti državnu upravu, ministarstva i javna poduzeća popunjavao vlastitim kadrovima – uglavnom ljudima bliskim pojedinim utjecajnim članovima svoje stranke i stranaka vladajuće koalicije. Nije riječ o dužnosnicima koji bi otišli u slučaju da HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem nije uspio pobijediti na izborima, već o ljudima koji trajno ostaju u državnoj upravi, ministarstvima i javnim poduzećima – i to zaposleni na radnim mjestima s visokim plaćama i visokim koeficijentima, često i posebno za njih izmišljenim. Nacional je u posjedu nekoliko rješenja o prijemu u državnu službu gdje se, primjerice, hotelijersko-turistička tehničarka prima na radno mjesto stručnog referenta u Službi za izvršavanje financijskih planova ustanova i državnog proračuna, a nastavnica razredne nastave u Službu za migracije jednog ministarstva.

Jedan od provjerenih modela kojim se HDZ-ovim kadrovima omogućava ostanak u sustavu neovisno o tome hoće li stranka ostati na vlasti jest zapošljavanje savjetnika za EU fondove. Nacionalovi izvori iz samog HDZ-a tvrde da je problem u tome što se na ta radna mjesta, s u prosjeku 30 posto većom plaćom, ponekad zapošljavaju i osobe izravno povezane sa stranačkim dužnosnicima, ali u nekim slučajevima i bez potrebnih kvalifikacija i znanja za to specifično radno mjesto. Kao jedan od primjera kako se to radi Nacionalov izvor navodi da se kao kriterij prilikom raspisivanja javnog natječaja obično ističe samo potrebna stručna sprema, ali ne i potrebna struka ni specifično znanje rada s EU fondovima. Nacionalov izvor iz HDZ-a tvrdi:

„Za poslove vezane uz EU fondove potrebno je imati specifično znanje i iskustvo, a Plenkovićeva administracija koristi taj sektor kako bi progurala u ministarstva i ljude koji imaju slabe ili nikakve kvalifikacije za taj posao. Te osobe potom često prebacuju u druge odjele unutar ministarstva. A zašto bi država uzela nekog tko ne zna taj posao ili ga dodatno školovala? Istovremeno, za poslove vezane uz EU fondove Ministarstva uzimaju vanjske agencije jer u sustavu nemaju dovoljno kompetentnih ljudi koji bi te poslove mogli obavljati, iako su ih zaposlili. Na taj se način stvara dodatni trošak jer agencije treba platiti, a dodatno se pumpa državna administracija jer se svi ti „savjetnici“ za EU fondove provuku kroz sustav, zaposle i ostaju u sustavu i kad se promijeni vlast. Možda će ih neka druga garnitura degradirati, ali ne mogu im samo tako dati otkaze, oni ostaju na teret državnog proračuna u koji i vi i ja moramo uplaćivati porez i nitko nas ne pita imamo li za platiti doprinose i druga davanja.“

Koliko su institucije umrežene i na koji način na najplaćenije poslove unutar sustava prolaze ljudi izravno obiteljski povezani s drugim visokopozicioniranim članovima HDZ-a, najzornije prikazuje primjer bračnog para Validžić. Nacional je o bračnom paru Validžić već pisao u kontekstu afere Vjetroelektrane jer je Domagoj Validžić, pomoćnik ministra Tomislava Ćorića u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, izravno nadležan za propise vezane uz vjetroelektrane, a njegova supruga Anita Validžić zaposlenica Ministarstva poljoprivrede, koje je također involvirano u ovu aferu, ali i „rodica“ Josipe Rimac. Konkretno, iako nisu izravno rodbinski povezane, Anita Validžić i Josipa Rimac imaju isto djevojačko prezime Čulina i vrlo su bliske, a na Facebook stranici Josipe Rimac objavljeno je i više njihovih zajedničkih fotografija s različitih obiteljskih i drugih druženja. Nacional je tada o Aniti Validžić pisao u kontekstu činjenice da je Josipa Rimac, osim sa suosumnjičenom iz afere Vjetroelektrane Ružicom Njavro, šeficom kabineta ministrice poljoprivrede Marije Vučković, povezana s još jednom osobom u Ministarstvu poljoprivrede, za koju javnost ne zna, te da je suprug te njezine „rodice“ glavna osoba za energetiku u nadležnom Ministarstvu.

Nacional je tada spomenuo da je Anita Validžić u prosincu 2018. primljena na posao više stručne savjetnice u Odjelu za međunarodnu suradnju u Ministarstvu poljoprivrede, i to u Sektoru za EU poslove i međunarodnu suradnju, u Upravi za poljoprivrednu politiku, EU i međunarodnu suradnju. Plaća joj je time na godišnjoj razini narasla za skoro 30 tisuća kuna u odnosu na prethodno radno mjesto. Ono što, međutim, u trenutku objave tog teksta nije bilo poznato, a što je nakon naknadnog upita Nacionala potvrdilo i Ministarstvo poljoprivrede, jest da je Anita Validžić u Sektoru za EU poslove zaposlena 4. ožujka 2019., a već 1. travnja 2019., nepunih mjesec dana kasnije, povučena je u kabinet ministrice poljoprivrede, i to na radno mjesto savjetnice. Ministarstvo poljoprivrede u svom odgovoru na upit Nacionala potvrdilo je:

„Anita Validžić imenovana je sukladno članku 74.b Zakona o državnim službenicima s danom 1. travnja 2019. na određeno vrijeme na radno mjesto savjetnice ministra, u Kabinetu ministra Ministarstva poljoprivrede (redni broj 3. Sistematizacije radnih mjesta u Ministarstvu poljoprivrede) s radnog mjesta više stručne savjetnice u Odjelu za međunarodnu suradnju, u Službi za međunarodnu suradnju i trgovinske odnose, u Sektoru za EU poslove i međunarodnu suradnju, u Upravi za poljoprivrednu politiku, EU i međunarodnu suradnju Ministarstva poljoprivrede (red.br. 743.a Sistematizacije radnih mjesta u Ministarstvu poljoprivrede).“ Zaboravili su navesti da je na prethodno radno mjesto više stručne savjetnice u Odjelu za međunarodnu suradnju, temeljem kojeg je i primljena u Ministarstvo, imenovana svega 26 dana ranije, odnosno 4. ožujka.

Imenovanje savjetnika diskrecijsko je pravo ministra, ali se postavlja i legitimno pitanje kakvo je to iskustvo u sektoru poljoprivrede Anita Validžić imala da bi savjetovala ministricu te je li netko u toj ministričinoj odluci posredovao. To otvara sasvim novu dimenziju u pitanju njezine eventualne uključenosti u aferu Vjetroelektrane, posebno s obzirom na informacije Nacionalovih izvora da se Anita Validžić također spominje u nekima od transkripata vezanih uz Josipu Rimac – i to onaj oko izmjena sporne uredbe o poljoprivrednim zemljištima.

No, u ovom kontekstu najvažnija je činjenica da slučaj Anite Validžić zapravo najbolje ilustrira model stalnog zapošljavanja HDZ-ovih kadrova u državnim institucijama.

Prema podacima iz imovinske kartice njezina supruga Domagoja Validžića, Anita Validžić bila je od veljače 2004. do ožujka 2019. zaposlena u državnoj tvrtki Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod d.d. na neto godišnju plaću od 94.090,86 kuna ili oko 7840 kuna mjesečno. U ožujku ove godine primljena je putem natječaja u Ministarstvo poljoprivrede na godišnju neto plaću od 122.617,20 kuna ili mjesečno 10.218 kuna, što znači da njezina plaća u neto iznosu porezne obveznike košta 2378 kuna više nego do sada, a u bruto iznosu čak 4560 kuna mjesečno više nego do sada. To je primjer koliko se iz državnog proračuna više izdvaja samo za jednu osobu – a takvih je slučajeva u Plenkovićevoj administraciji – prema tvrdnjama Nacionalovih izvora – bilo more, što će se vidjeti tek završetkom ove godine kad će se moći usporediti ukupna masa plaća u državnoj upravi ove godine u odnosu na prvu godinu Plenkovićeva mandata. Već je sada Ministarstvo uprave dostavilo Nacionalu podatke da od 57.393 ukupno zaposlenih ljudi u državnoj upravi njih 23.613 ima plaću veću od prosječne bruto plaće za državne službenike i namještenike, odnosno njih oko 3000 više nego 2016., kad je Plenković preuzeo prvi mandat.

‘Stanje u državnoj upravi rezultat je godina negativne selekcije jer na odgovorne i visokoplaćene funkcije prolaze ljudi koji čak ni u svojim strankama nisu najbolji, već su samo dobro umreženi’

A Anita Validžić, ali i cijeli niz osoba poput nje, ostala bi u sustavu i da HDZ nije uspio pobijediti na izborima, a Plenković dobiti mandat za sastavljanje Vlade. Iako ona trenutno uopće ne radi na radnom mjestu na koje je primljena jer je kao osoba od očitog povjerenja nakon svega mjesec dana od primanja u službu povučena izravno u kabinet ministrice za savjetnicu, za što je dobila poseban ugovor na određeno vrijeme, čak i ako Plenković ipak odluči imenovati novog ministra ili ministricu poljoprivrede koji će izabrati druge savjetnike, Anita Validžić moći će se mirno vratiti na posao u službu u kojoj je i zaposlena, a to je Sektor za EU poslove i međunarodnu suradnju.

Ono što bi moglo biti dodatno sporno je da je Anita Validžić na natječaju za Sektor za EU fondove bila tek treća na rang-listi za radno mjesto na koje je primljena. Međutim, preostalih dvoje kandidata, prvorangirana M.D. i drugorangirani D.B. primljeni su na druga radna mjesta, za koja su se također natjecali, u Ministarstvu poljoprivrede pa se tako oslobodilo mjesto za Anitu Validžić. Nije poznato je li prvorangiranoj i drugorangiranom ponuđeno da sami biraju na kojim će se konkretnim mjestima zaposliti – budući da su bili najbolji na svim pozicijama na kojima su se natjecali – ili su namjerno stavljeni na ta druga radna mjesta kako bi se oslobodilo mjesto za Anitu Validžić.

Pojedini slučajevi zapošljavanja dogodili su se i u vrijeme Vladine zabrane zapošljavanja u državnoj upravi – minucioznim manevriranjem između postojećih propisa.

To ponajbolje ilustrira jedan slučaj iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Ondje je jedna tajnica zaposlena tako što je najprije preko natječaja zaposlena na radno mjesto referentice u jednoj od agencija kojima je to Ministarstvo nadređeno, da bi potom bila prebačena na mjesto tajnice u Ministarstvu. Zakonski je to sve pokriveno takozvanom preraspodjelom odnosno premještajem. „Zakon o državnim službenicima prepoznaje premještaj kao uobičajenu praksu pri popunjavanju slobodnih radnih mjesta. (Čl. 45 Zakona o državnim službenicima)“, stoji u odgovoru te agencije. No, Nacionalovi izvori tvrde da je bila riječ o planskom zapošljavanju navedene osobe u agenciju i njezinom ciljanom premještaju jer u tom trenutku nije postojala mogućnost zapošljavanja na to radno mjesto unutar Ministarstva.

Odgovor na pitanje je li s tim manevrom bio upoznat i je li ga odobrio i ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić – nije stigao.

Nacionalov izvor tvrdi da taj slučaj nikako nije izoliran, kad je riječ o Ministarstvu, i navodi primjere kako pojedini ljudi bliski ministru Tomislavu Ćoriću faktički odlučuju o tužbama, poput one tvrtke C.E.M.P. iz afere Vjetroelektrane, iako nemaju kvalifikacije pravnika, već strojara. U tom smislu izvor smatra da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike jednostavno premreženo podobnim kadrovima na svim razinama.

Zbog takvog načina kadroviranja, ne samo u tom Ministarstvu već na nivou cijele državne uprave, dolazi do nesagledivih posljedica, ne samo za državni proračun već i za funkcioniranje države.

„Trenutno stanje u državnoj upravi rezultat je godina negativne selekcije jer na odgovorne i visokoplaćene funkcije prolazi najniži nivo ljudi, oni koji čak ni u svojim strankama nisu najbolji, već su samo dobro umreženi. I koja god dođe nova vlast, njihovi ljudi ostaju.“

O tome na koji se način u državnoj službi popunjavaju visokoplaćena radna mjesta, nauštrb onih slabije plaćenih na kojima je često uistinu i potrebno zaposliti ljude, Nacional je pisao i u slučaju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, i to nakon što je dotadašnji ravnatelj HZMO-a Josip Aladrović postao ministar rada i mirovinskog sustava. Naime, uz Aladrovića su bile vezane određene afere, između ostalog i one sa zapošljavanjem podobnih stranačkih kadrova na visokoplaćena radna mjesta. Takva zapošljavanja odvijala su se uz istovremeni manjak zaposlenih na operativnim, ali zato lošije plaćenim radnim mjestima, zbog čega je, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, u opasnosti bilo funkcioniranje cjelokupna sustava. Štoviše, Aladrović je bio jedan od rijetkih, ako ne i jedini ravnatelj neke javne ustanove u prvom mandatu Vlade Andreja Plenkovića koji je uspio isprovocirati čak i otvoreni prosvjed radnika koji se dogodio 16. travnja prošle godine.

Prosvjed pod nazivom „Čaša se prelila – ne uništavajte Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje“ održan je jer su radnici željeli upozoriti Vladu i javnost da će se zbog sve manjeg broja radnika u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na provedbenim poslovima, a zapošljavanja podobnih na izmišljena radna mjesta, dogoditi da će korisnici njihovih usluga biti zakinuti za pravovremenu i kvalitetnu uslugu. Sindikati su upozorili da je radnicima još teže podnositi toliki teret posla kad istovremeno vide kako ljudi bez adekvatnih znanja i stručne spreme olako preskaču stepenice i dobivaju izvrsne pozicije zahvaljujući stranačkoj iskaznici.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.