ISTRAGA NACIONALA IZ 2017.: Što spaja Željku Markić i meksičku katoličku sektu ‘Nakovanj’

Autor:

03.10.2014., Zagreb - Na Trgu bana Jelacica, pored mjesta prikupljanja potpisa, Zeljka Markic odrzala je konferenciju za medije. Photo: Zarko Basic/PIXiSELL

Zarko Basic/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 995, 23. svibanj 2017.

NACIONAL JE ISTRAŽIO što povezuje čelnicu Udruge U ime obitelji s meksičkim katoličkim radikalima okupljenima u tajnu sektu El Yunque koja se u ime Krista bori protiv homoseksualaca, agnostika, imigranata i Židova, a izravnoj je u vezi sa španjolskim pokretom Hazte oír

Tajni meksički lobi katoličkih radikala mogao bi biti temeljna i bitna međunarodna logistička i ideološka komponenta koja predstavlja inspiraciju, a možda je i na neki drugi način povezana s inicijativom U ime obitelji i njenom čelnicom Željkom Markić.

Riječ je o radikalima koji su pod imenom El Yunque (Nakovanj) spremni prolijevati krv za Krista te predstavljaju opasno tajno paravojno udruženje koje funkcionira unutar granica legalnog s ciljem utjecanja na opću svijest, promjenu javnog mnijenja te manipuliranje društvom. Ono se u svojoj čežnji i potrazi za Kraljevstvom Božjim na zemlji, istodobno bori protiv homoseksualaca, agnostika, imigranata i Židova. To je sukus opsežnog Nacionalova istraživanja provedenog uoči 11. svjetskog kongresa obitelji koji će se tijekom sljedećeg vikenda održati u Budimpešti. U organizaciju tog događaja, barem prema navodima njegove službene internetske stranice, bit će uključeni mađarski premijer Viktor Orban i nekoliko visokih dužnosnika njegove vlade. Tema skupa bit će pružanje podrške jačanju nacija koje podupiru obitelji, odnosno prema obitelji su prijateljski nastrojene, a sve to pod radnim motom „Making families great again“.

Na tom bi se skupu, među ostalima, trebala pojaviti i Željka Markić, što je ona za Nacional i izravno potvrdila. „To je međunarodna konferencija o obitelji koju financira nadležno mađarsko ministarstvo, kao suorganizator uz Svjetsku federaciju obitelji. Mađarska je provela izuzetno učinkovitu demografsku politiku u posljednjih nekoliko godina, imala je konkretne ekonomske mjere kao što su smanjeno oporezivanje za obitelji koje imaju djecu, državna potpora za svako dijete, uvođenje fleksibilnijeg radnog vremena za žene i lakši dolazak do stanova za mlade obitelji, a kao zacrtanu politiku postavili su to da obitelji mogu imati onoliko djece koliko žele, odnosno imaju jako proaktivan odnos prema obitelji. Preko mađarskog veleposlanika u Hrvatskoj dobila sam od organizatora konferencije poziv za sudjelovanje, a gospodin Planinić i ja govorit ćemo svaki na svoju temu. Ja ću govoriti o zalaganju za obitelj. Koliko sam upoznata, hrvatska ministrica obitelji također je pozvana kao govornik, cilj je razmjena različitih iskustava između institucija i onog dijela civilnog društva koji djeluje u smjeru promicanja obitelji. To će biti prilika da se čuje jako puno dobrih praksi koje postoje u svijetu“, izjavila je Željka Markić za Nacional.

Željka Markić našla se tijekom proteklog vikenda u povorci od oko 15 tisuća ljudi koji su se okupili na drugom Hodu za život u Zagrebu, koji se ove godine održao pod sloganom „Za život, obitelj i Hrvatsku“. Prema viđenju Ivana Violića, osobe koja pod tim pseudonimom potpisuje komentar na portalu Telegram.hr, Hod za život ustvari nije značio ništa doli pokušaj povratka društva na stanje od prije pedesetak i više godina. „Hod za život u stvari je snažno represivna akcija, koja bi jednu ionako loše uređenu zemlju htjela učiniti još kaotičnijom, bespravnijom i strukturno represivnom. Strateški i ideološki govoreći, Hod za život nipošto nije samo o pobačaju. Pitanje zabrane pobačaja jedna je od vododjelnica između liberalnog i ekstremno koznervativnog u većini svjetskih zemalja. Hrvatska konzervativna revolucija, koja priličnom snagom traje već četiri ili pet godina, ovom društvu, razumljivo, želi nametnuti svoje temeljne vrijednosti. Temeljne vrijednosti hrvatske konzervativne revolucije su žestoki nacionalizam, odanost Katoličkoj Crkvi kao navodnoj zaštitnici nacije, povijesti i same opstojnosti hrvatskog naroda te represivni, strogo nadzirani društveni poredak. Stoga Hod za život, u stvari akcija za zabranu pobačaja, u Hrvatskoj ima još veću težinu nego u nekim drugim europskim zemljama. Hod za život ne traži samo “bolju informiranost o činjenicama o pobačaju”. Hod za život kani koristiti pitanje pobačaja kao povod za jednu od najvažnijih bitki u procesu deliberalizacije hrvatskog društva. Aktivisti Hoda za život žele Hrvatsku iz devedesetih godina, dakle vojničku, nacionalističku, zatvorenu, represivnu i ‘ponosnu’, ali bez bitnih ostalih značajki režima Franje Tuđmana kojem, naime, baš nikad ne bi palo na pamet zabranjivati pobačaj pa se tijekom njegove vladavine o zabrani pobačaja nikada nije ozbiljnije razgovaralo“, stoji u komentaru koji je u nedjelju objavljen na portalu Telegram.hr.

Da aktivisti inicijative Hod za život itekako prate što se u Hrvatskoj događa, otkriva i službeno priopćenje koje su poslali medijima u ponedjeljak. Iz tog priopćenja proizlazi da su njihovi promatrači pratili što se događalo na biračkim mjestima na lokalnim izborima. „Promatrači udruge U ime obitelji zabilježili su manje nepravilnosti na biračkim mjestima. Nepravilnosti se odnose na nedopušteno reklamiranje stranaka (SDP) u krugu manjem od 50 metara od biračkog mjesta, manjkav broj članova biračkog odbora na biračkom mjestu, nepravilnu distribuciju glasačkih listića biračima, narušavanje prava privatnosti birača glasovanjem na mjestima koja nisu bila propisno zaklonjena i druge manje greške u procedurama u radu. Također, primijetna je i nedovoljna informiranost članova biračkog odbora s obzirom na upite birača. Sve nepravilnosti uspješno su ispravljene na našu intervenciju, bilo upozorenjem predsjednika/zamjenika biračkog odbora ili informiranjem nadležnog izbornog povjerenstva.

 

Katolički radikali diljem svijeta imaju ekonomsko pokriće da bi novinare i medije koji pišu kako im se ne sviđa tužili za klevetu. Često izgube novac na tužbama, ali zastraše i ušutkaju takve nepoćudne medije

 

Udruga U ime obitelji poziva sve građane koji mogu pomoći svojim susjedima, rođacima i svim osobama koje bi željele glasovati, a možda ne mogu doći do birališta, da ih prevezu ili im pomognu na neki drugi način kako bi svoje pravo i ostvarili“, stoji u priopćenju udruge kojoj je na čelu Željka Markić.

Ona bi za nekoliko dana u Budimpešti trebala održati govor i to u društvu nekih njoj zasigurno svjetonazorski bliskih osoba iz konzervativnog miljea. Upravo taj milje i prigoda možda ponajbolje ocrtavaju okružje u kojem ona djeluje, jednim dijelom možda i način funkcioniranja te udruge te što bi se doista moglo nalaziti u pozadini njihovih aktivnosti. Nacional je dubinski istražio što i kako povezuje udrugu U ime obitelji i srodne internetske portale s organizacijom CitizenGO, ali i pokretima Hazte oír i El Yunque, kao i koje bi doista mogle biti bitne kompatibilnosti Željke Markić i njenih sljedbenika s predsjednikom 11. svjetskog kongresa obitelji, američkim konzervativcem Brianom Brownom, te Ignaciom Arsuagom koji će ondje predstavljati Hazte oír i CitizenGO.

U posljednje četiri godine hrvatski mediji su detaljno istražili poveznice koje čine interesnu mrežu pokretača i čelnih ljudi inicijative U ime obitelji. Međutim, takav njihov uspjeh teško bi bio zamisliv bez pomoći na međunarodnoj razini. Nacional je istražio povezanost hrvatskih katoličkih radikala s organizacijama istomišljenika s kojima će se idućeg tjedna susresti u Mađarskoj te došao do zapanjujućih otkrića o tajnom meksičkom lobističkom udruženju koje na politiku utječe iz sjene, s ciljem evangelizacije javnih institucija.

Ishodište tih veza je u Španjolskoj. Ondje je, naime, u veljači ove godine građanska inicijativa Hazte oír (Daj da te čuju) izazvala veliku pozornost javnosti kada je ulicama Madrida, Barcelone, Zaragoze i Valencije provezla autobus narančaste boje s transfobičnom porukom “Dječaci imaju penis, djevojčice imaju stidnicu – ako se rodiš kao muško, muškarac si, ako si žena, ostat ćeš žena”.

Riječ je o odgovoru na kampanju “Postoje cure s penisom i dečki sa stidnicom” koju već nekoliko godina vodi udruga roditelja maloljetnih transseksualaca Chrysallis, koja želi upozoriti na to da u Španjolskoj postoji petstotinjak transseksualne djece, kako ona ne bi bila diskriminirana. Kampanja udruge Chrysallis provodi se već nekoliko godina i otvorila je pozitivnu debatu oko te problematike. Medijska popraćenost te kampanje oduvijek je bila izuzetno niska, ali korektna. S druge strane, narančasti autobus inicijative Hazte oír bio je prva vijest u dnevniku duže od dva tjedna u veljači, bilo to zbog prosvjeda protiv tog autobusa ili jer mu je u nekim gradovima, poput Barcelone, zabranjeno prometovanje zbog transfobične propagande, što nije zaustavilo organizatore koji su plaćali nekoliko tisuća eura kazne dnevno kako bi se i dalje vozikali gradskim prometnicama.

U ožujku je inicijativa Hazte oír održala „marš za slobodu“ u Madridu, kojim su se prosvjednici usprotivili navodnoj seksualnoj indoktrinaciji u školama. Prosvjed je podržalo stotinjak katoličkih udruga diljem svijeta te je, piše Hazte oír, na madridskom trgu Cibeles pročitana emotivna poruka Željke Markić “u ime mnogih ljudi iz Hrvatske koji se bore za to da sami obrazuju vlastitu djecu te da to ne čini država, kao što se to događalo kod nas u dvadesetom stoljeću pod totalitarnim režimom. To je borba i za slobodu izražavanja vlastitih vjerskih i filozofskih uvjerenja”, napisala je Markić prosvjednicima. Udruga Hazte oír postoji već šesnaest godina, no do prije nekoliko mjeseci prosječni Španjolac nije za nju znao. Danas broji preko 836 tisuća članova koji “brane slobodu izražavanja za sve, uključujući sve grupe ljudi koji misle drugačije”. Stotine tisuća ljudi plaća članarinu, a udrugu su upoznali kroz golemu besplatnu reklamu koju su odradili mediji. Udruga je bila aktivna i u prošlosti, posebno tijekom vladavine Josea Luisa Zapatera, kada su održavali manifestacije protiv abortusa, gej brakova i protiv laičke države, a većinu tih skupova podržale su konzervativna narodna stranka PP i Katolička Crkva.

Predsjednik udruge je 44-godišnji pravnik i publicist Ignacio Arsuaga, otac petero djece, a inspiraciju za rad udruge crpi u načelima organizacija Opus Dei i Kristovi legionari. Arsuaga je 23. ožujka odveo svoj “autobus slobode govora” na turneju po istočnoj obali SAD-a, počevši od New Yorka. Taj grad nije slučajno odabran; jedan od simbola slobode, metropola od osam milijuna ljudi i preko 150 tisuća turista dnevno, trebala je biti ogroman izlog za udrugu i inicijativu. Iako su iz udruge na socijalnim mrežama objavili fotografije autobusa na najprepoznatljivijim lokacijama u New Yorku, vijest u početku nisu spominjali važniji mediji, a autobus je dočekalo tek nekoliko prosvjednika.

Arsuagu je na američkoj turneji pratilo nekoliko ljudi, među kojima i Brian Brown, suosnivač i predsjednik američke Nacionalne organizacije za brak (National Organization for Marriage). Kada je Obama odlučio ozakoniti gej brakove, Brownova organizacija i stajalište identično onom udruge U ime obitelji u Hrvatskoj, donijeli su mu ogromnu medijsku pozornost i, kako je objavljeno u španjolskoj reportaži “En el punto de mira” na televiziji Cuatro, 11 milijuna eura u donacijama.

Arsuaga, Brown i Markić imaju sličan način ponašanja: smireno govore, tvrde da objektivno i znanstveno žele informirati, ali prečesto manipuliraju informacijama koje objavljuju, riječima promiču ljubav iako je njihova borba de facto uvijek povezana sa smanjivanjem nečijih prava.

Sudeći prema pompoznoj najavi udruge Hazte oír, prilikom svog boravka u New Yorku Ignacio Arsuaga održao je govor u sklopu 61. sastanka Komisije o pravnom i socijalnom stanju žena, u organizaciji UN-a. Kako je ta najava da Arsuaga sudjeluje na konferenciji UN-a bila prilično sumnjiva, istraživačka ekipa španjolske televizije Cuatro snimila je konferenciju i gospodin Arsuaga nije viđen. Glasnogovornica UN-a potvrdila je da Ignacio Arsuaga nije bio sudionik njihove konferencije. On je, naime, svoj transfobični govor održao u maloj konferencijskoj sali unajmljenoj u hotelu preko puta zgrade UN-a, u sklopu događaja koji je održala skupina CitizenGO America, kojom predsjeda katolički radikal Gregory Mertz, katolički aktivist koji se često fotografira pored zastava koje koriste radikali koji podržavaju oružje.

Na konferenciji je, između ostalih, govorila i aktivistica Sharon Slater, majka sedmero djece i članica mormonske crkve, koja izbacuje članove ako su homoseksualne orijentacije i potiče roditelje homoseksualaca da mrze vlastitu djecu. Slater se aktivno bori i za to da administracija Donalda Trumpa uskrati financiranje svim nevladinim organizacijama koje podržavaju abortus.

U Hrvatskoj se za CitizenGO čulo prije nekoliko mjeseci, kada je putem portala Narod.hr Željka Markić zatražila od Disneyja da kraljica Elsa iz animiranog mjuzikla “Snježno kraljevstvo” ne bude pretvorena u lezbijku, tvrdeći da su LGBT lobiji vršili pritisak kako bi taj animirani lik u novom nastavku dobio djevojku.

Osim toga, hrvatski ogranak CitizenGO-a dao je potporu tadašnjem ministru Zlatku Hasanbegoviću, zatražili su od UN-a da poništi gej poštanske markice i promovirali su akciju Hod za život. Prije tri godine ta je platforma pokrenula peticiju protiv održavanja mise za crnce u Oklahoma Citiju. Iste godine masovnim slanjem poruka pretrpali su e-mail adrese zastupnika u Europskom parlamentu u vrijeme kada se pripremao nacrt rezolucije za priznavanje osnovnih LGBT prava.

Ali CitizenGO nije američka organizacija. Sjedište joj je u Madridu i prisutna je u petnaestak zemalja, među kojima je i Hrvatska. Osim toga, kao lobi pokušavaju utjecati na zakonodavstvo dodatnih pedesetak država, kako piše na njihovoj web stranici gdje tvrde da organizaciju čini 6,7 milijuna građana koji žele promjenu. Treba istaknuti da je predsjednik organizacije i osnivač Ignacio Arsuaga nećak političara Rodriga Rata, koji je od 1996. do 2004. bio španjolski ministar ekonomije, kraće vrijeme i potpredsjednik vlade, potom direktor MMF-a, a kad su prije godinu dana objavljeni „Panama Papers“, doznalo se da je u dvije offshore tvrtke imao 3,67 milijuna eura koje je skrivao španjolskoj poreznoj upravi. Kada mediji i javnost ne pridaju dovoljno pažnje njihovim inicijativama, kao što se dogodilo u New Yorku, ti katolički radikali imaju asa u rukavu – viktimizaciju. Nakon što utjecajni američki mediji nisu objavili vijest o njihovoj akciji, narančasti autobus napalo je nekoliko vandala, što su Arsuaga i CitizenGO iskoristili da bi se proglasili žrtvama mrzitelja pa su postali vijest u važnijim medijima istočne obale kao što je Washington Post. Shvatili su da je polemika najbolja besplatna reklamna kampanja te da, iako ih mediji uglavnom kritiziraju, svejedno se o njima priča, što dovodi do rasta u donacijama ljudi koji dijele njihove ideje o zaštiti života, promociji obitelji i kršćanskim vrijednostima.

Kao primjer viktimizacije kao dobre reklame treba spomenuti da je Arsuaga, nakon povratka iz SAD-a, provozao svoj autobus po Sevilli. Međutim, Andaluzija je prva španjolska autonomna regija koja je financirala promjenu spola i, kao što je bilo očekivano, prolazak autobusa nije dobio podršku. Štoviše, na ulicama Seville okupile su se tisuće prosvjednika. Cilj pokreta Hazte oír bio je da budu prva vijest u svim dnevnicima na nacionalnoj razini, što se i dogodilo. Publicist Félix Muñoz objasnio je da nijedna komercijalna marka ne može zakupiti medijski prostor koji okupira prva vijest u televizijskim dnevnicima te procjenjuje da medijsko vrijeme koje je ta udruga dobila u posljednjih nekoliko mjeseci vrijedi oko šest do sedam milijuna eura te da je u kampanju investirano tek nekoliko tisuća eura. Hazte oír je pronašao način da uz minimalnu investiciju dobije neprocjenjivu reklamu, što donosi značajnu profitabilnost.

Uredi udruge Hazte oír nalaze se u madridskoj elitnoj aveniji Paseo de la Habana, u kojoj prosječni mjesečni najam četvornog metra iznosi najmanje 11 eura. Budući da ured ima više od 400 četvornih metara, procjenjuje se da za najam prostora izdvajaju najmanje pet tisuća eura mjesečno. Iako stalno tvrde da žele poticati raspravu o njima važnim temama, komunikaciju s medijima vješto izbjegavaju. Reporterka španjolskog Mediaseta, Mireia Llinares tjednima je pokušavala stupiti u kontakt s udrugom, no potpuno bezuspješno. Prije dvije godine, dok još nije bila popularna kao danas, udruga Hazte oír uprihodila je više od 1,62 milijuna eura od članarina te milijun eura od donacija. Ukupni prihod od preko 2,62 milijuna eura u samo godinu dana, moguć je i jer članovi i simpatizeri ostvaruju porezne olakšice vezane uz donacije. Osim toga, španjolski MUP imenovao je Hazte oír pravnom osobom javne koristi “budući da potiče opći interes”, što ukida obvezu plaćanja poreza i daje pravo zadržavanja anonimnosti donatora. Zahvaljujući tom statusu, kroz godine su ušteđeni milijuni eura poreza. Udruga U ime obitelji i portal Narod.hr također se financiraju donacijama i traže potporu svojih članova i čitatelja. Da bi portal Narod.hr mogao kontinuirano funkcionirati u sljedeća četiri mjeseca, potrebno im je 100 tisuća kuna. U tijeku je čak i proljetna akcija pa za svaku darovanu kunu, njihov vjerni donator donirat će još jednu. Tko je taj vjerni donator, nije moguće saznati.

Podupiranje aktivnosti udruge U ime obitelji moguće je online donacijom putem kreditne ili debitne kartice te pruža mogućnost pretplate na njihov newsletter. Može se platiti “još brže i sigurnije” uz PayPal, a prihvaćaju i jednokratne uplate u banci ili redovito podupiranje svojih aktivnosti putem trajnog naloga. Donatorima je zagarantirana privatnost, ali i porezne olakšice za sve fizičke osobe neovisno o tome iz kojeg izvora ostvaruju dohodak. Ignacio Arsuaga stalni je zaposlenik udruge Hazte oír. Izjavio je da je za to plaćen oko četiri tisuće eura mjesečno. Vlasnik je i jedne reklamne agencije, koja u posljednje vrijeme nije prijavila znatne prihode. No Arsuagini prihodi mogli bi biti znatno veći. Istraživački novinar Santiago Mata, koji se godinama bavi katoličkim temama te je autor knjige “El Yunque u Španjolskoj”, tvrdi da bi Arsuaga mogao zarađivati dodatnih 14 tisuća eura mjesečno kao predsjednik tajne lobističke organizacije El Yunque, točnije šest do osam tisuća eura fiksne plaće te dodatnih šest do osam tisuća eura mjesečno na temelju uspjeha kampanja koje promovira. Katolički radikali diljem svijeta imaju dovoljno ekonomskog pokrića da bi novinare i medije koji pišu kako im se ne sviđa tužili za klevetu. Mogu si, dakle, dopustiti i da izgube dio tih tužbi te ih u raznim prilikama koriste samo za zastrašivanje i ušutkavanje medija kada smatraju da se previše upliću u njihove interese.

Primjeri takvog modusa operandi u Hrvatskoj su tužba protiv RTL-ove novinarke Danke Derifaj ili protiv portala Index.hr, njegove direktorice, glavne urednice, novinara Hrvoja Marjanovića i Vojislava Mazzocca, kao i zahtjev za gašenjem tog portala. Istovremeno je inicijativi U ime obitelji blizak Maxportal objavljivao naslove poput “Samozvani pedofil Matija Babić agresivno promiče seksualizaciju djece u Hrvatskoj”. Statistike povezanosti internetskih portala javno su dostupne, a osim Maxportala, Narod.hr povezan je s portalima Direktno, Kamenjar, Dnevno i Bitno.

Upravo zahvaljujući jednom takvom suđenju potvrđena je veza udruge Hazte oír s paramilitarnom sektom El Yunque. Španjolski portal El Plural od 2012. objavljivao je informacije koje povezuju članove te udruge s tajnim paravojnim udruženjem El Yunque. Prije pet godina odvjetnik Pedro Leblic zatražio je od suda u Madridu da se udruga Hazte oír zabrani, budući da je dio opasnog tajnog paravojnog udruženja koje djeluje pod velom zakonitosti s ciljem utjecanja na opću savjest i promjene javnog mnijenja te manipuliranja španjolskim društvom. Prijavitelj tvrdi da je Hazte oír, uz niz sličnih udruga za zaštitu obitelji, dio ekstremno desničarskog pokreta El Yunque, koji traži Kraljevstvo Božje na zemlji i bori se protiv homoseksualaca, agnostika, imigranata i Židova.

 

Donatori udruge U ime obitelji su nepoznati. Za rad portala Narod.hr u tijeku je akcija skupljanja 100 tisuća kuna. Za svaku darovanu kunu, njihov će anonimni donator darovati još jednu, pišu na portalu

 

Taj pokret osnovan je 1952. u Meksiku, zemlji u kojoj ima ogroman utjecaj, s početnom namjerom borbe protiv laicizma Institucionalne Revolucionarne Partije (PRI). Álvaro Delgado opisao je tu grupu kao ultrakatoličku, antikomunističku, antisemitsku, antiliberalnu i fašističkih obilježja, a cilj joj je obraniti katoličku religiju od njenih protivnika – komunista, Židova i masona – te evangelizirati javne institucije. Pokret je izvezen u Španjolsku nakon smrti diktatora Franca “da bi zemlja ponovno bila upravljana pod evangelijskim diktatima”.

Prijavu i zahtjev za ukidanjem udruge omogućio je španjolski ustav, prema kojemu se “zabranjuju tajna udruženja paravojnog karaktera”. Dodatno, španjolski kazneni zakon zabranjuje postojanje društava koja se koriste manipulacijskim tehnikama radi postizanja lojalnosti među svojim članovima.

Hazte oír je na svojoj web stranici tada objavio da El Yuque ne kontrolira njihovu udrugu. Zanijekali su svaku moguću vezu s tim tajnim udruženjem i dodali da udruga nikada nije bila dio ikakve sekte ili tajnog društva. Iskoristili su priliku i tužili dnevnik El Confidencial i Fernanda Lópeza Luengosa, koji je objavio detaljno istraživanje o vezama udruge Hazte oír s nekim desničarskim medijima (La Gaceta, Intereconomía, TeleMadrid, La Razón) te nekoliko članova konzervativne stranke PP s El Yunqueom.

Sutkinja okružnog suda broj 48 u Madridu María Belén López Castrillo donijela je odluku da je informacija o povezanosti El Yunquea s navedenim ultrakatoličkim udruženjima “u suštini istinita te da je objavljena informacija od javnog značaja, što su potvrdili i razni svjedoci tijekom procesa”. Hazte oír je osuđen na pokrivanje troškova suđenja, no što je puno gore, službeno je potvrđen odnos između njihove udruge i tajnog paravojnog lobističkog udruženja. Tijekom tog sudskog postupka internetski portal El Plural objavio je da je tijekom suđenja jedan španjolski biskup objasnio da je katolička udruga Ignacija Arsuage organizirala razne manifestacije u suradnji s Narodnom strankom PP s ciljem rušenja Zapaterove vlade te da je Hazte oír dio tajnog udruženja koje je spremno proliti krv za Boga. Biskup je objasnio da postoji dosje o tom udruženju koji je naručila biskupska konferencija, a sastavio ga je gore navedeni López Luengos. El Plural navodi da je dosje bio povjerljiv i da je trebao služiti ekskluzivno hijerarhiji španjolske Crkve. Gotovi dosje tada je predan u ruke glavnog tajnika biskupske konferencije Joséa Antonia Martíneza, a bio je dostupan svim biskupima koji su ga htjeli konzultirati. Glavna informacija u 64-straničnom izvješću jest da se El Yunque uspio uvući u glavne struk ture moći u Španjolskoj, od medija do političkih stranaka i sveučilišta, te da je to bilo moguće zahvaljujući izvrsnoj organizacijskoj strukturi. Dok je za odrasle članove glavna aktivnost zauzimanje pozicija moći putem infiltracije u razne društvene sfere socijalnog života, medija, religije i politike, mladi članovi moraju se baviti afilijacijom ili lovom na nove kandidate.

Potencijalni kandidat mjesecima ne zna da je ušao u “kasting” za El Yunque niti zna za postojanje te organizacije. Poziva ga se na razne aktivnosti kao što su ekskurzije u planine, a u međuvremenu članovi El Yunquea dubinski provjeravaju informacije o obiteljskom okruženju, ukusima, načinu života, ideologiji i religijskom životu kandidata. Sve te informacije spremaju se u fascikle koji su pohranjeni u centru za dokumentaciju El Yunquea.

Riječ je o ogromnoj bazi podataka pa svaki put kada se pokreće određena javna akcija, ti se podaci koriste za izradu raznih izvješća. Kako su prikupljeni podaci vrlo opsežni, moguće je dobiti profil svakog člana, njegove senzibilnosti i stavova prema određenim temama. Takvi profili izrađivani su i za biskupe pa kada organizacija treba kontaktirati s vrhom crkvene vlasti, znaju kome se najbolje obratiti. Jedan od “špijuniranih” biskupa je i moćni Ruoco Varela. Tajna udruga koja je spremna prolijevati krv za Krista smatra da je za postizanje rezultata dopušteno lagati te svaki put kad je potrebno, argumentirati da su dio većine, ali ih se progoni. Kao tajno društvo žele manipulirati političarima bez da njihovi članovi budu u politici. Iako se drže ekstremne diskrecije kada je u pitanju El Yunque, u raznim državama imaju javne organizacije koje aktivno utječu na političke odluke. Jedna od njih je Hazte oír čije donatore, kao u slučaju U ime obitelji, nije moguće doznati.

U Španjolskoj je prije nekoliko tjedana grupa hakera došla do servera na kojemu su pohranjeni podaci i objavila imena svih donatora udruge Hazte oír. Brzom reakcijom udruge stotinjak računa na Twitteru koji su podijelili vijest, prijavljeno je i isključeno. Listu donatora su dobili i španjolski mediji, no objava takve informacije bila bi kazneno djelo.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.