‘Ima li intime?’ Brkićeve poruke u aferi SMS i falsificirane Tolušićeve fotografije obilježile su 2019. godinu

Nacional je i u protekloj godini donosio priče koje su mijenjale Hrvatsku i svakoga tjedna otkrivao afere u kojima su sudjelovale neke od najistaknutijih osoba hrvatskog javnog života, od Milijana Brkića do bjegunca od hrvatskog pravosuđa Zdravka Mamića

“Ima li intime?” glasi sadržaj jedne od SMS poruka koje su izmijenili potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić i Franjo Varga, glavni operativac u aferi SMS koja je i dobar dio 2019. godine tresla hrvatsku političku scenu. Nacional je u travnju objavio transkripte poruka koje su izmjenjivali Milijan Brkić, Franjo Varga, ali i Brkićev brat Jozo te Blaž Curić. Objavljene su poruke Varge i Milijana Brkića, a iz korespondencije se vidi kakve je Brkić davao upute Vargi te kakvu je ulogu u svemu imao njegov brat Jozo. Milijana Brkića policija je osumnjičila jer je presretao poštu, odnosno računalne podatke svoje bivše supruge Karmen i još jedne mlađe ženske osobe, koristeći usluge bivšeg MUP-ova informatičara Franje Varge optuženoga u aferi SMS.

Uz Brkića je u istom slučaju bio osumnjičen i njegov brat Jozo, a do tih je saznanja policija među ostalim došla tijekom pretraga računala i dokumentacije izuzete u slučaju protiv Varge i bivšeg vozača ministra poljoprivrede i Brkićeva kuma Blaža Curića, koje Uskok u aferi SMS tereti zbog sprječavanja dokazivanja i pomaganja u tome nedjelu.

Ova ekskluzivna otkrića Nacionala bacila su novo svjetlo na metode ponašanja i razmišljanja aktualnog potpredsjednika Sabora Milijana Brkića i njemu bliskih osoba iz miljea koji je duboko umočen u jednu od opasnijih i najzlokobnijih afera u povijesti suvremene Hrvatske – čiji protagonisti falsificiraju kako bi manipulacijama ugrozili funkcioniranje ključnih državnih institucija i pokušali diskreditirati vodeće hrvatske političare. To je slika miljea iz najveće blizine aktualnog premijera Andreja Plenkovića, od koga se on ne uspijeva odvojiti.

Međutim, sredinom studenoga Državno odvjetništvo u Osijeku odustalo je od podizanja optužnica u drugom kraku te afere navodeći, među ostalim, da se tijekom istrage rekonstruiralo da se radi o djelima koja bi se trebala goniti po privatnim tužbama oštećenih. Ali su oštećene tijekom istrage iz nikad razjašnjenih razloga izjavile da se tako ne osjećaju pa do sudskog epiloga tog kraka te afere SMS najvjerojatnije nikada neće doći.

Osim što su Brkić i ostali bili osumnjičeni da su špijunirali njegovu bivšu suprugu Karmen, u istrazi je otkriveno i tko su druge dvije, od ukupno četiri osobe koje su špijunirali. Radilo se o dvjema mlađim ženskim osobama: A.N., atraktivnoj 29-godišnjoj plavuši, inače dužnosnici HDZ-a iz Splitsko-dalmatinske županije koja je bila subjekt interesa Milijana Brkića, te A.V. koja je bila subjekt interesa njegova brata Joze. Iz objavljene komunikacije braće Brkić s Franjom Vargom i Blažem Curićem proizlazi kako su htjeli saznati intimne detalje iz života tih dviju žena, a Nacional je ekskluzivno objavio dio transkripta iz noći s 24. na 25. svibnja 2018. godine, ali ni ti transkripti nisu bili dovoljni da Državno odvjetništvo podigne optužnicu jer su smatrali da postoji mogućnost da je Varga sam proizveo korespondenciju, kao što je to učinio i u slučaju Zdravka Mamića kada je stvorio poruke između Zdravka Mamića i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana. Međutim, sadržaj tih transkripata braća Brkić nikada nisu javno demantirala. To je samo dio kontroverzi koje prate tu aferu koje su razotkrile sramotnu poroznost i potkapacitiranost Državnog odvjetništva.

Iako u vodstvu HDZ-a nije bilo dovoljno političke hrabrosti i svijesti da se ustvrdi kako se radi o ponašanju koje bi svakog tko se nađe u takvoj aferi trebalo trajno diskvalificirati iz visoke politike, afera je u očima velikog dijela hrvatske javnosti trajno negativno ocrtala Milijana Brkića u najmanju ruku kao osobu permanentno duboko umočenu u suspektne aktivnosti.

Osim toga, afera SMS označila je početak marginalizacije Milijana Brkića unutar HDZ-a i njegova je uloga unutar stranke u proteklih dvanaest mjeseci temeljito reducirana. Ali u zadnjim danima tekuće godine, u završnoj fazi predsjedničke kampanje, Brkić se počeo ponovo nametati Kolindi Grabar-Kitarović gotovo kao ključna terenska karika zadužena za aktivaciju članstva razočaranog u politiku Andreja Plenkovića i prvi mandat aktualne predsjednice. Sa zasad ne sasvim predvidljivim posljedicama po budućnost HDZ-a i Hrvatske.

Početkom 2019. Nacional je otkrio pokušaj kompromitacije tadašnjeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Nacional je objavio sporne fotografije kojima ga se htjelo politički uništiti i izazvati potres u Vladi. Kokain i kurva trebali su poslužiti za njegovu kompromitaciju, u vjerojatno najbeskrupuloznijem pokušaju obračuna s jednom javnom osobom u posljednje vrijeme. Tolušić se našao na meti izuzetno sofisticiranih kriminalaca koji su u kompleksnoj operaciji planirali u medijski prostor plasirati eksplozivne, ali falsificirane kompromitirajuće fotografije tog ministra iz vlade premijera Andreja Plenkovića.

Da su fotografije na kojima se naoko nalazi aktualni potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić kako sjedi u fotelji s nepoznatom mlađom ženskom osobom u krilu i usput se sprema ušmrkati kokain definitivno falsificirane potvrdio je i slovenski Institut za forenziku informacijskih tehnologija te je nakon provjere fotografija najsuvremenijim metodama poslao Nacionalu službeno mišljenje da su fotografije prerađivane. “Fotografija nije originalna, nego je bila prerađena i kao takva ne može biti dokaz na sudu”, zaključili su eksperti iz slovenskog Instituta za forenziku informacijskih tehnologija sa sjedištem u Ljubljani te su potvrdili sumnje koje su iznijeli i stručnjaci hrvatske obavještajne agencije SOA-e. Nacional je otkrio i da iza pokušaja udara na tadašnjeg ministra stoje mafijaši koji su s montiranim fotografijama htjeli manipulirati Tolušićem. Za to kazneno djelo policija zasad sumnjiči samo Krunu Grlevića, bivšeg vođu navijačke udruge hrvatske nogometne reprezentacije Uvijek vjerni, jednog od organizatora dočeka hrvatskih nogometnih reprezentativaca nakon povratka sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji koji se više godina bavio marketingom, a u posljednje vrijeme poslovno je povezan s poduzetnikom Claudeom Jambrušićem. Grlević je zasad jedini otkriveni sudionik te velike kriminalne operacije koji je s njome nedvojbeno izravno povezan. Unatoč tomu on nije bio pritvoren, nego je nakon davanja iskaza pušten da se brani sa slobode, vjerojatno jer ga je kao svog sitnog doušnika zaštitio PNUSKOK.

Uz aferu SMS i aferu bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, treća tema koja je zasigurno obilježila 2019. godinu su predsjednički izbori i ponovni uzlet Zorana Milanovića koji bi u nedjelju navečer mogao postati novi hrvatski predsjednik. Milanović je u utrku za Pantovčak ušao s velikim zaostatkom za aktualnom predsjednicom, ali kako su se izbori približavali postajalo je sve jasnije da će bivši premijer biti opasan konkurent Kolindi Grabar-Kitarović. Nacional je među prvima, još sredinom studenoga, najavio mogućnost velikog preokreta nakon što smo objavili veliko ispitivanje javnog mnijenja koje je otkrilo da se biračima sviđaju Milanovićeva osobnost, odlučnost, iskrenost i otvorenost. Cilj tog istraživanja bio je utvrditi kakvu percepciju birači imaju o troje glavnih kandidata, preciznije rečeno kakvu percepciju birači imaju o glavnim obilježjima njihovih osobnosti i kompetencija za predsjednika države.

Milanović, po mišljenju ispitanika, ima najsnažniju osobnost, najodlučniji je, najotvoreniji i najiskreniji, najbolje poznaje gospodarstvo i najbolje bi riješio probleme sa susjedima. U tim područjima Milanović je osvojio daleko najveći postotak glasova ispitanika, ali ni u drugim područjima nije zaostao previše za drugim kandidatima, što mu je očito otvorilo put prema pobjedi u prvom krugu predsjedničkih izbora. Anketa koju je napravila agencija Promocija plus vrlo je jasno prikazala u kojim je područjima Zoran Milanović daleko bio daleko ispred Kolinde Grabar-Kitarović, ali i u kojim bi područjima još uvijek mogao pokušati promijeniti percepciju birača. Ti bi podaci bivšem hrvatskom premijeru mogli biti od velike koristi uoči drugog kruga izbora koji će se održati 5. siječnja.

I dok se Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović pripremaju za drugi krug, Miroslav Škoro je najavio da nakon vrlo dobrog rezultata u prvom krugu kreće u pripreme za parlamentarne izbore koji bi se trebali održati na jesen 2020. Ako Škoro izađe sa svojom političkom platformom na izbore, ponovno će pod povećalom biti porijeklo njegove imovine i način na koji je stekao poprilično bogatstvo. Nacional je prvi u Hrvatskoj, još sredinom ljeta 2019., objavio detaljne podatke o Škorinoj poslovnoj mreži te je od izvora bliskih pjevaču dobio detaljni uvid u njegove financijske i poslovne prilike te na temelju toga ustanovio koje su bile njegove glavne dileme kada je donosio odluku da se kandidira na predsjedničkim izborima.

Te dileme nisu bile političke ili ideološke, pa ni organizacijske ili zdravstvene, nego prvenstveno financijske prirode. Budući da Škoru ponajviše poznaje kao pjevača i zabavljača, po njegovim raspjevanim koncertima i veselim televizijskim nastupima, javnost zapravo o njemu ima sasvim pogrešan dojam, da je riječ o spretnom i talentiranom čovjeku s estrade čija se popularnost temelji na eksploatiranju domoljubnih pjesama i slavonskog duha i mentaliteta. Mnogo se manje zna da je Škoro izuzetno sposoban i promućuran poslovni čovjek, za razliku od većine ljudi s estrade i izuzetno obrazovan pa je čak obranio i doktorat, kojem je estrada samo jedan, čak manji dio poslovnog projekta. Tijekom godina stekao je značajan imetak i enormno zarađuje, a ulazak u predsjedničku kampanju stvorio mu je značajne poremećaje u njegovim poslovnim planovima i manjak u godišnjoj bilanci. Njemu bliski izvori, naime, tvrdili su, da bi Škoro u slučaju da je pobijedio na izborima, na godišnjoj razini gubio najmanje dva milijuna kuna, a značajan novac izgubili bi i njegovi najbliži suradnici koji s njim nastupaju ili sudjeluju u organiziranju njegovih aktivnost.

Hoće li i koliko Škoro gubiti i u slučaju osnivanja neke političke stranke i kandidature za Sabor vidjet će se, ali toj bi kandidaturi itekako mogle štetiti neke optužbe koje su protiv Škore iznesene u kampanji. Nacional je tako objavio izjavu Joze Kužula iz njemačkog grada Calwa koji je tvrdio da su pjevaču 2018. platili 8000 eura za koncert u tom gradu te da im za tu isplatu nikada nije izdan račun. Na tu optužbu iz stožera Miroslava Škore nikada nisu odgovorili, jednako kao što nisu ni nakon više molbi Nacionala pokazali račun za koncert u tom njemačkom gradu. Nacional je također otkrio kako su supružnici Miroslav i Kim Ann Škoro sa svojim kumom Brankom Žibratom stekli vrijedno zemljište preko puta Kliničke bolnice Merkur koje je nekad bilo u vlasništvu bolnice, odnosno Grada Zagreba, a na kojem danas oni naplaćuju skupi parking posjetiteljima bolnice.

Predsjednički izbori otkrili su i drugu stranu još uvijek aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Naime, ona je tijekom svog petogodišnjeg mandata potrošila pravo malo bogatstvo, najmanje jednu svoju godišnju plaću na, konzervativno procjenjujući, minimalno stotinu i pedeset atraktivnih dizajnerskih haljina, kostima, odijela, sakoa, bluza, šoseva, hlača, mantila, kaputa i cipela, to jest na odjeću i obuću u kojoj se pojavljuje na javnim mjestima. Nacional je pretražio i pregledao više od dvadeset tisuća javno dostupnih fotografija od početaka prošle predizborne predsjedničke 2014. do današnjih dana kako bi procijenio jesu li utemeljeni pitanja i teze koje pokušavaju nametnuti iz pojedinih stožera njenih rivala na predsjedničkim izborima.

Oni iz svog kritičkog rakursa tvrde kako su haljine u kojima se Kolinda Grabar-Kitarović pojavljuje najupečatljivije i najdojmljivije obilježje njenog mandata – i to jer druga obilježja njenog petogodišnjeg predsjedanja Hrvatskom nisu vrijedna spomena. Ali odlaze i korak dalje, tvrdeći da su i te upečatljive i atraktivne dizajnerske haljine koja predsjednica nosi iznimno skupe i pitanje je plaća li ih ona sama. Nacional je na temelju opsežnog istraživanja došao do precizne procjene da se hrvatska predsjednica od preuzimanja svoje aktualne dužnosti do današnjih dana pojavila u javnosti u barem 1000 različitih odjevnih kombinacija, čija se vrijednost ne može jednako precizno utvrditi. Dijelom i zato što su iz Ureda predsjednice s Nacionalom oko ove teme pristali surađivati isprva otežući, a potom suzdržano, načelno i s priličnim ogradama.

Taj iznos može se samo grubo procjenjivati jer predsjednica o tome ne želi javno govoriti pa se cijene njezinih haljina i kostima mogu računati samo na temelju javno dostupnih cijena ili okvirnih cijena pojedinih dizajnera. Tako se vrlo grubom procjenom može doći do podatka da je predsjednica u pet godina mandata potrošila između 200 i 300 tisuća kuna na garderobu, odnosno da je najmanje tolika vrijednost odjeće koju je nosila. Koliko je ona tu odjeću stvarno platila, je li negdje dobila neke popuste o tome službeno nitko ne želi govoriti jer predsjednica po zakonu smije dobiti poklone u maksimalnom iznosu od 500 kuna, a haljine koje ona nosi u pravilu prosječno stoje od tisuću do 2500 kuna. Iz Ureda predsjednice tvrde da ona sve svoje haljine i drugu odjeću kupuje sama od svoje plaće jer Ured predsjednice nema predviđen budžet za takve stvari. No neslužbeno kažu da predsjednica itekako vodi računa o takvim stvarima te da čak čuva i račune jer je svjesna da ju uvijek netko može prozvati. No ona nije odgovorila na pitanje koliko je otprilike kupila haljina i ostale odjeće tijekom svog mandata i koliko je za to okvirno potrošila novca.

Osim modnog izričaja Kolinde Grabar-Kitarović u kampanji se često spominjalo i ime prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a krajem studenoga Nacional je objavio dokumente iz dosjea Udbe o minuciozno vođenoj 23-godišnjoj istrazi protiv prvog hrvatskog predsjednika koji otkrivaju što je služba pisala o Tuđmanovim kontaktima, putovanjima, zapisima i ljudima koji su s njim bili u doticaju. Odnos prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i Udbe, kako se i danas kolokvijalno naziva nekadašnja jugoslavenska Služba državne sigurnosti, jedna je od najintrigantnijih tema novije hrvatske povijesti, a uoči 20. obljetnice Tuđmanove smrti, koja se obilježila 10. prosinca, ponovno je aktualizirana objavom njegova obimnog dosjea ili zapravo onoga što je od tog dosjea sačuvano u službenim arhivima.

Iako među brojnim sada objavljenim dokumentima nema ničeg iznenađujućeg ili povijesno važnog što bi mijenjalo bazična saznanja o životu Franje Tuđmana, riječ je ipak o vrlo zanimljivom setu dokumenata koji pokazuje s koliko je pozornosti jugoslavenska tajna policija pratila i obrađivala informacije o Franji Tuđmanu, očito procjenjujući da je on opasan za ondašnji državni poredak. Prvi dokument u dosjeu poprilično je dug sažetak svih najvažnijih saznanja o Tuđmanu sakupljenih tijekom te dugogodišnje obrade. Riječ je o vrlo sistematski pisanom materijalu koji ide i u neke detalje, ali je uglavnom općenita karaktera. Jedan od posljednjih dokumenata u dosjeu također je vrlo zanimljiv; riječ je o zapisniku informativnog razgovora na koji je Tuđman bio pozvan 18. listopada 1988., tijekom kojeg su ga istražitelji ispitivali o recentnim putovanjima u inozemstvo i aktivnostima s tih putovanja. Tuđman je mirno i dosta detaljno opisivao te aktivnosti, a iz zapisnika se stječe dojam da je razgovor vođen u vrlo mirnoj atmosferi. Tuđman je imao samo jednu važniju zamjerku – ljutio se što u pozivu na taj razgovor nije ispred njegova imena napisana i njegova titula “dr.”.

Osim Tuđmana, krajem godine ponovno je aktualan bio i Zdravko Mamić koji je uoči odluke Vrhovnog suda u predmetu zbog kojeg je u bijegu u BiH, odlučio pojačati pritisak na šefa tog suda najavom spektakularne, ali i rizične optužbe. Nacional je doznao kako su odvjetnici Zdravku Mamiću sugerirali da će zbog zastare izbjeći kazneni progon pa on namjerava ponuditi i druge dokaze i svjedoke da dokaže da je Đuru Sessu korumpirao prije 15 godina, u vrijeme afere s bivšim vratarom Dinama Draženom Ladićem.

Mamić je već duže vrijeme u velikom javnom sporu s predsjednikom Vrhovnog suda Đurom Sessom, za kojeg je već i ranije tvrdio da je korumpiran. Da bi dokazao da je Sessa korumpiran, Mamić je spreman otkriti nešto što je i za njega kompromitantno – namjerava otkriti da je on Sessu korumpirao, prije nešto malo više od 15 godina, u vrijeme poznate afere s bivšim vratarom Dinama Draženom Ladićem. Mamiću bliski izvori tvrdili su da se ta optužba Sesse neće temeljiti samo na njegovu priznanju, nego će tu biti i drugih dokaza koje je Mamić spreman iznijeti policijskim istražiteljima, a postoje – navodno – i svjedoci. Prema hrvatskom kaznenom zakonu, kada je riječ o podmićivanju, kazneno trebaju odgovarati i davatelj i primatelj mita, pa bi se – naoko – u ovom slučaju na udaru zakona trebali naći i Sessa i Mamić. No Mamićevi pravni savjetnici njemu su iznijeli pravno tumačenje prema kojemu bi u ovom slučaju odgovarao Sessa, a ne i Mamić. Kao i u raznim drugim kaznenim djelima i ovdje postoje rokovi o zastari, a možda i presudna stvar zašto Mamić planira to objaviti jeste njegovo uvjerenje da zastare ne nastupaju istodobno i za davatelja i za primatelja mita. Prema onomu što su Mamiću prezentirali njegovi pravni savjetnici, zastara za davatelja stupa na snagu petnaest godina nakon počinjenja tog kaznenog djela, ali ta zastara ne vrijedi i za primatelja mita, jer za njih ta zastara nastupa tek pet godina kasnije. Budući da je od tog navodnog događaja prošlo već više od petnaest godina, Mamić za davanje mita ne bi više odgovarao, ali bi se Sessa, ako bi Mamić uspio dokazati da se to dogodilo, da mu je on osobno dao mito, našao na udaru zakona, a bio bi i drastično javno blamiran.

Jedan od najznačajnijih sudskih procesa u Hrvatskoj, onaj protiv Branimira Glavaša za ratne zločine u slučajevima “Garaža” i “Selotejp”, ove se godine dodatno zakomplicirao nakon svjedočenja 72-godišnjeg Nikole Jamana, čije je pojavljivanje na sudu nekoliko puta odgađano ne bi li Jaman zbog lošeg zdravstvenog stanja odustao od svjedočenja. Jaman je u velikoj ispovijesti za Nacional, u ožujku ove godine, priznao da je na prvom suđenju Glavašu lažno svjedočio, rekavši da je on, a ne Glavaš bio zapovjednik “Branimirove osječke bojne”, kako se kolokvijalno zvala Zaštitna ili Prištapska četa čije se pripadnike sumnjiči za mučenja i likvidacije srpskih civila u Osijeku 1991. te da je na prvom suđenju za Glavaša lažno svjedočio kako bi ga zaštitio.

Jedan od Glavaševih najbližih ratnih suboraca i to iz vremena od prvih dana stvaranja samostalne Hrvatske, u ispovijesti za Nacional je naveo kako više ne može živjeti s grižnjom savjesti zbog nekih događaja u kojima je sudjelovao, posebice jer je, kako tvrdi, na prvom suđenju Glavašu lažno svjedočio u njegovu korist. Jaman je za Nacional izjavio:

“Sada sam potpuno spreman i na sudu potanko ispričati da su moj ratni zapovjednik Branimir Glavaš, bivši predsjednik Izvršnog vijeća SO Osijek i Kriznog štaba Srećko Lovrinčević te još jedna osoba, uoči početka prvog suđenja za osječke ratne zločine došli k meni s krivotvorenom odlukom o mom imenovanju za zapovjednika Zaštitne čete. Zatražili su od mene da je potpišem i pred sudom lažno svjedočim o njezinoj autentičnosti. Na isti način Glavaš i njemu bliske osobe zatražili su i od ostalih članova te čete i drugih branitelja pozvanih da svjedoče o njezinim aktivnostima i postupcima, da mene prikažu njezinim zapovjednikom. Sve su to napravili kako bi Glavaša amnestirali od zapovjedne odgovornosti za zločine što su ih pojedini pripadnici te čete počinili. Na to sam tada pristao i na raspravu na kojoj sam ‘priznao svoju zapovjednu odgovornost’, ponio sam čak i putnu torbu s osobnim stvarima, budem li nakon toga poslan u zatvor.”

Promijenjeni Jamanov iskaz dodatno je upotpunio ono što je sud već ranije utvrdio na temelju iskaza drugih svjedoka – da je Glavaš stvarno zapovijedao Zaštitnom četom. Međutim, Jamanove izjave za Nacional koje je kasnije ove godine ponovio i na ponovljenom suđenju Glavašu, otvaraju sumnju da su brojni istaknuti politički, braniteljski i javni uglednici možda pod utjecajem Glavaša također lažno svjedočili na prvom suđenju da je Jaman bio zapovjednik Zaštitne čete.

Nacional je tijekom godine u nekoliko navrata pisao o sumnjivim javnim nabavama u sustavu zdravstva koji je pod ingerencijom ministra Milana Kujundžića, kao i o sumnjama u pogodovanje pojedinim tvrtkama. Najveća afera odigrala se baš u vrijeme rekonstrukcije Vlade te se očekivalo da će premijer Plenković na listu smijenjenih ministara dodati i ime Milana Kujundžića, ali to se na kraju nije dogodilo.

Kujundžić je naumio netransparentno potrošiti najmanje šezdeset milijuna kuna novca poreznih obveznika. Brzopleto je, nepripremljeno i prema svemu sudeći manipulativno pokušao inicirati jednu spornu nabavu skupocjene medicinske opreme, u procesu oko kojeg postoje brojna suprotstavljena mišljenja, zainteresirane strane i druge kontroverze pa je Plenković sa svojim suradnicima taj proces privremeno zaustavio. Sve je to bilo povezano s Kujundžićevim naumom da na brzinu kupi četiri nova PET/CT uređaja i to u trenutku kada je zdravstvu prijetio kolaps jer su veledrogerije zaprijetile obustavom lijekova pojedinim bolnicama koje dugove nisu platile ni nakon tisuću dana, odnosno dvije i pol godine. Bila je to samo jedna u nizu spornih odluka ministra Kujundžića u čijem se mandatu situacija u zdravstvu dodatno pogoršala, a dug popeo na više od osam milijardi kuna, od čega se oko tri milijarde odnose upravo na dug za lijekove. Zbog toga prijeti obustava isporuke, a najgore u svemu prolaze pacijenti koji na obično snimanje magnetnom rezonancom moraju čekati od godine i pol do dvije godine.

Primjeri javne nabave u Ministarstvu zdravstva pokazuju koliko je disfunkcionalna aktualna vlada i zašto se smatra da je korupcija još uvijek jedan od glavnih problema hrvatskog društva. S druge strane, jedan od oglednih primjera lošeg upravljanja državnim tvrtkama su Narodne novine. Ta je tvrtka već niz godina služi za uhljebljivanje HDZ-ovih kadrova. Na čelu te tvrtke je Mate Regvar, a Nacional je krajem svibnja objavio priču koja najbolje prikazuje kako se vodstvo Narodnih novina odnosi prema novcu poreznih obveznika. Naime, četrdeset viljamovki za Matu Regvara i dvojicu suradnika količina je rakije popijena i plaćena tijekom jednog poslijepodneva na ‘’poslovnom” druženju dijela vrhuške Narodnih novina. Potvrđuje to kopija računa koju je Nacionalu dostavio izvor iz Narodnih novina, koji je računu priložio i fotografiju koja pokazuje Regvara za šankom uz čašu viljamovke. Izvor iz Narodnih novina tvrdi da je fotografija snimljena neposredno prije nego što je kadrovska elita te državne tvrtke popila završne tri runde rakije viljamovke i da je većinu naručenih, vjerojatno njih čak trideset, popio Regvar osobno.

Izvor koji je Nacionalu dostavio te dokumente navodi da je to učinio kako bi upozorio na nevjerojatnu samovolju Regvara i njemu bliskih suradnika iz Narodnih novina, tvrtke od strateškog državnog značaja koja je proteklih mjeseci i godina opterećena nizom skandala – od iznimno dvojbenih investicija i štetnih ugovora do neprekidnih smjena vodećih garnitura i potpuno otvorenog stranačkog kadroviranja koja unatoč snažnom pritisku javnosti odolijeva svim zahtjevima za kontrolom trošenja novca i transparentnijim poslovanjem. Račun i fotografija samo su naoko financijski razmjerno beznačajan dokaz jer suštinski i simbolično oni izuzetno simptomatično ilustriraju kako se HDZ-ova kadrovska elita ponaša u državnim tvrtkama i zašto baš način upravljanja tim tvrtkama i ponašanje državnih zaposlenika javnost percipira kao jedan od najvećih problema države kojim bi se ozbiljno trebala pozabaviti i sljedeća vlada koja na vlast dođe nakon parlamentarnih izbora u jesen 2020.


Razotkriveni balkanski narko-kartel i sumnjivi transfer hrvatskog vratara u londonski Chelsea

Nacional je i u 2019. nastavio uspješnu suradnju s vodećim europskim medijskim kućama u sklopu Europske istraživačke suradnje (EIC). Jedna od takvih priča je objavljena u studenome nakon završetka višemjesečne istrage trgovine kokainom, u kojoj su pored Nacionala surađivali Spiegel, Tamedia, NRC Handelsblad, De Standaard, infoLibre i Vijesti. Nacional je ekskluzivno objavio dokumente švicarskog suda na kojem se osumnjičeni kokainski boss Michael Dokovich borio protiv izručenja Hrvatskoj, a u sklopu istrage u Crnoj Gori je otkriven i hotel vrijedan 1,3 milijuna eura u njegovu vlasništvu.

U toj detaljnoj istrazi novinari EIC-a analizirali su sve letove privatnog mlažnjaka koji je donio 600 kilograma kokaina iz Južne Amerike u Europu u trenutku kada su u Švicarskoj uhitili Dokovicha te su otkrili da je avion u pola godina prije uhićenja četiri puta letio za Južnu Ameriku, a u najmanje tri navrata u njemu su se nalazile i velike količine kokaina. U intervjuima s ekspertima Interpola, Europola, američke Agencije za suzbijanje droga (DEA) i više policijskih obavještajnih agencija kolege novinari su postavljali pitanja o balkanskom kartelu koja je pripremio Nacional. Odgovori su pokazali da je na zapadnom Balkanu osnovan narko kartel u kojem veliku ulogu igraju crnogorski pomorci koji su uhapšeni kod svakog većeg brodskog transporta kokaina u Europu. Najveća zapljena dogodila se u lipnju 2019., kada su u Philadelphiji uhitili crnogorske mornare s 20 tona kokaina.

Prvi dio istrage o Dokovichu koju je Nacional napravio u suradnji sa švicarskom Tamediom, bio je objavljen i u najuglednijim švicarskim novinama Tages Anzeiger i Tribune de Geneve, a priču su na naslovnici objavile i crnogorske Vijesti.

Osim toga, u srpnju 2019. Nacional je u suradnji s EIC-om objavio priču o tajnim donacijama američkih milijardera za europske konzervativne pro-life organizacije koje različitim akcijama pokušavaju promijeniti javno mišljenje oko pobačaja i utječu na liječnike da se pozivaju na priziv savjesti i ne obavljaju pobačaje.

Stotine godišnjih poreznih prijava koje su analizirali Nacional i partneri u Europskoj istraživačkoj suradnji (EIC) otkrile su da je od 2012. do 2017. šest konzervativnih pro-life organizacija, think-tankova i zaklada sa sjedištem u SAD-u koji se bore protiv pobačaja, uključujući i poznate konzervativne američke milijardere i suradnike Donalda Trumpa, usmjerilo najmanje 19,4 milijuna dolara za slične organizacije u Europi. Drugi dio istraživanja pokazao je da su najmanje pola milijuna eura donacija iz stranih država primile hrvatske nevladine organizacije koje se bore protiv pobačaja i da 60 posto ginekologa u Hrvatskoj, Poljskoj i Rumunjskoj ne radi više pobačaja zbog priziva savjesti.

Istraga Nacionala koja je nastala u suradnji s The Black Sea, bila je objavljena i u jednom od najutjecajnijih briselskih medija EUobserveru koji je redovito štivo za briselsku administraciju. Bivši dopisnik New York Timesa iz Europe koji je pokrenuo slušani podcast EU Scream, napravio je čak tri podcasta koji se baziraju na Nacionalovu istraživanju, a članak je bio objavljen i u Nizozemskoj, gdje je jedna od utjecajnih političarki Lilian Ploumen postavila zastupničko pitanje nizozemskoj vladi te je pokrenula debatu o ovom pitanju u nizozemskom parlamentu. Priču Nacionala na Twitteru širili su i ugledni europski i američki političari.

U seriji članaka Football Leaks Nacional je s partnerima iz EIC-a objavio mnoge istrage o transferima maloljetnih igrača koji su obavljeni u suprotnosti s pravilima FIFA-e. Jedan od najvažnijih članaka bila je Nacionalova istraga o transferu 12-godišnjeg hrvatskog golmana Karla Žigera iz NK Zagreb u londonski Chelsea za 808.000 funti. Priču su objavili mnogi partneri u EIC-u, a prije dva tjedana i Spiegel ju je spomenuo kao jednu od najvažnijih s tog područja.

Chelsea je stvorio pravu “tvornicu” za kupnju i treninge mladih igrača iz cijele Europe i svijeta u kojoj je protivno pravilima FIFA-e, Engleskog nogometnog saveza i Premiere League sakupljao mlade igrače koji su neregistrirani igrali u neslužbenoj ligi. FIFA je zbog transfera 29 mladih igrača u veljači 2019. kaznila Chelsea zabranom transfera u razdoblju od jedne godine i kaznom 600.000 švicarskih franaka. Jedan od najistaknutijih primjera bio je transfer 12-godišnjeg Karla Žigera koji je s obitelji 2014. potpisao tajni ugovor s Chelseajem. Nakon potpisa ugovora, cijela obitelj je preselila u London, Karlo Žiger još uvijek je bio registriran u Hrvatskom nogometnom savezu, ali nije bio registriran ni u jednom hrvatskom klubu. Kada je 2017. napunio 16 godina i ispunio uvjete za registraciju u Velikoj Britaniji, Chelsea je i službeno zatražio međunarodni transfer mladog igrača koji je FIFA i odobrila. No sve to je bilo izigravanje pravila FIFA-e koja zabranjuju da se cijela obitelj preseli u drugu državu samo zbog karijere mladih nogometaša. Pored Spiegela, Mediaparta, Politikena i drugih partnera u EIC-u koji su objavili ovu Nacionalu priču, citirali su je i engleski The Times, The Sun i The Daily Mail i drugi utjecajni mediji u Europi i na drugim kontinentima.

Komentiraj