‘Hrvatske planine su najmanje poznati dio naše domovine’

Sve hrvatske planine u upravo objavljenoj sistematičnoj knjizi Alana Čaplara

Hrvatske planine“ knjiga je na 320 stranica autora Alana Čaplara koja se sastoji od 66 poglavlja i ima više od 600 fotografija. Alan Čaplar, strastveni planinar, pripremao ju je dvije godine. Kao autor ili koautor objavio je ukupno 29 planinarskih, turističkih i geografskih knjiga, a kao urednik nekoliko stotina knjiga o vrlo raznovrsnim temama. Od 2001. glavni je i odgovorni urednik časopisa Hrvatski planinar koji izdaje Hrvatski planinarski savez, a od prošle godine obnaša dužnost glavnog tajnika Hrvatskog planinarskog saveza. Tu ljubav prema planinama prenijeli su mu roditelji planinari koji su mu, kaže, nadjenuli ime prema jednom dijelu Velebita. Kako je rekao Čaplar, svako poglavlje u knjizi posvećeno je jednoj planini ili dijelu planine:

„Planine su u knjizi posložene od sjevera prema jugu, od Učke i Ćićarije u Istri do Sniježnice u Konavlima, a u drugom dijelu knjige opisane su planine sjeverozapadne Hrvatske i slavonske gore. U opisu svake planine navedeni su brižljivo prikupljani geografski, povijesni i prirodoslovni podaci, ali i opisi najatraktivnijih vrhova, vidikovaca i drugih lokaliteta. Knjiga sadrži mnoge legende, povijesne zanimljivosti i crtice o zanimljivostima naših planina. Hrvatske planine obilazim i istražujem već četiri desetljeća i tijekom tog vremena upoznao sam vrlo lijepe planine i vrhove, vrlo zanimljive ljude i sve to motiviralo me da o planinama pišem. Mnoga mjesta posjetio sam više puta, a kada sam prikupio dovoljno građe, utvrdio sam da bi sve to vrijedilo sistematizirati, obraditi i uokviriti u jednu takvu knjigu. Naše planine odlična su inspiracija za pisanje. One su posebne upravo po tome što su vrlo raznolike. Usporedite samo šumovite planine Slavonije s krševitim Biokovom ili otočke planine s Gorskim kotarom… zapazit ćete koliko su te naše planine međusobno različite. A sve to bogatstvo raznolikosti nalazi se na relativno malom prostoru. Nije pretjerano reći da su naše planine, iako se ne ističu visinom ni veličinom, upravo zbog svoje raznovrsnosti među najljepšima na svijetu. Pa ipak, u Hrvatskoj dosad nije tiskano mnogo knjiga koje su na sistematičan način, tekstom i slikom, obuhvatile sve naše najznačajnije planine. Prošlo je 70 godina od prve, a 25 od zadnje monografije o hrvatskim planinama. Ova knjiga je dosad najopsežnija monografija o hrvatskim planinama i siguran sam da će je rado čitati i listati svi oni koje vole naše planine.“

Sve fotografije radio je sam Čaplar, a planine je obilazio nekoliko puta i snimao ih u raznim godišnjim dobima i okolnostima. Tako je nastala bogata fototeka koja sadrži više od 50.000 probranih i uredno sortiranih snimaka:

„Izbor fotografija nije bio jednostavan, no glavni kriteriji za izbor bili su atraktivnost motiva i bogatstvo boja. Iz svake planine nastojao sam izdvojiti ono što je za nju posebno, jedinstveno i prepoznatljivo. Čitatelje će zasigurno najviše oduševiti atraktivne zračne snimke snimljene dronom, koje otkrivaju sasvim nove vizure naših planina. Premda se možda tako ne čini, hrvatske planine su po mnogočemu najmanje poznati dio naše domovine. Ima zaista mnogo knjiga i zapisa o gradovima, crkvama, spomenicima, povijesnim okolnostima i mnogočemu drugome, no planine su ipak mnogo manje poznate i mnogo manje opisane. Zbog toga je rad na ovoj knjizi bio ujedno i veliki izazov i neizvjesno istraživanje.“

Čaplar je počeo pisati o planinama još u osnovnoj školi. Kao 12-godišnjak napisao je roman o svojim doživljajima s jednog zimovanja na mariborskom Pohorju. S 15 godina počeo je redovito surađivati u časopisu Hrvatski planinar i od tada je u tom časopisu objavio više stotina članaka i vijesti. U idućim godinama napisao je nekoliko planinarskih vodiča, a njegov „Planinarski vodič po Hrvatskoj“ doživio je sedam izdanja. Čaplar je otkrio koja mu je najdraža hrvatska planina:

„Nezahvalno je odabrati samo jednu planinu jer je svaka od njih po nečemu posebna i lijepa ili u meni budi neke drage uspomene. Ipak, ako bi se trebalo odlučiti samo za jednu, ne umanjujući ljepotu svih drugih planina i ljepotu njihovih vidika, odabrao bih svakako Velebit. Ta 142 kilometra duga planina oduševljava širinom svojih vidika prema moru i prema Lici i jedinstvenim pejzažima kakvih nema drugdje. Jedinstvena Premužićeva staza najatraktivnija je planinarska staza u Hrvatskoj. Velebit možete godinama istraživati a da ga se ne zasitite. Uz Velebit, izdvojio bih svakako Biokovo, Dinaru, Učku, Risnjak, Kalnik, Samoborsko gorje i naše otočke planine. Popeo sam se na sve vrhove Hrvatske planinarske obilaznice i mogu zaista reći da su me sve te, a i mnoge druge nespomenute planine obogatile i proširile mi vidike.“

Čaplar je pojasnio što ga je iznenadilo tijekom rada na knjizi „Hrvatske planine“ koja je upravo izdana:

„Iskreno, najviše me iznenadilo koliko malo informacija i podataka o mnogim planinama imamo. U njima ima još mnogo kutaka i zanimljivosti koje nisu još istražene ni opisane. Dokaz tome su, primjerice, sjajna otkrića naših speleologa. Evo, prošloga ljeta pronašli su podzemni spoj između dviju dugačkih jama, čime je nastao jedinstven jamski sustav Crnopac, dug više od 42 kilometra. Dakle, u podzemlju Velebita imate cijeli jedan sustav kanala maratonske dužine! Malo je poznato da se na Ćićariji nalazi duboka jama koje je prije stotinu godina bila najdublja poznata jama na svijetu. Fascinira me činjenica da je naše planine i neka prepoznatljiva mjesta u njima još prije pet stoljeća na svoj način opisao Petar Zoranić u svojemu romanu ‘Planine’. Ta se knjiga smatra najstarijom planinarskom knjigom na svijetu, a u njegovim opisima mogu se prepoznati mjesta koja mi i danas rado posjećujemo. Čitatelji će otkriti još mnogo takvih zanimljivosti, koje potvrđuju da u planinama i oko njih ima mnogo toga čemu se možemo i trebamo iskreno diviti.“

Komentiraj