GURBANOV: ‘Armenija želi azerski teritorij, spremni smo odgovoriti’

Fakhraddin Gurbanov, veleposlanik Azerbajdžana u Hrvatskoj, pojašnjava razloge vojne mobilizacije u Azerbajdžanu i razbuktavanja sukoba te zemlje s Armenijom nakon čijeg je, kako kaže, neselektivnog granatiranja ubijeno 20 azerskih civila

Na području Kavkaza, prostoru na kojem se dodiruju Europa i Azija i gdje se nalaze važni energetski izvori prirodnog plina i nafte, ponovo je došlo do eskalacije sukoba između Azerbajdžana, jednog od važnih snabdjevača Europe prirodnim plinom i Armenije, bivše sovjetskog republike čije je stanovništvo u povijesti preživjelo i genocid za vrijeme Osmanskog Carstva. S obzirom na to da Azerbajdžan ima potporu Turske, članice NATO, a Armeniju podržava Rusija, postoji objektivna prijetnja da se taj sukob pretvori i u ozbiljan regionalni rat koji bi se odrazio ne samo na regionalnu, nego i globalnu stabilnost u svijetu. Tim povodom Nacional je prošloga tjedna razgovarao s Fakhraddinom Gurbanovim, veleposlanikom Azerbajdžana u Hrvatskoj o mogućnostima zaustavljanja tog novog žarišta opasnog po svjetsku sigurnost.

Fakhraddin Gurbanov prije dolaska u Zagreb obavljao je diplomatske dužnosti u SAD-u i Kanadi. U Kanadi i Velikoj Britaniji bio je i veleposlanik, a u Londonu je postao njegovim počasnim građaninom i magazin Diplomat proglasio ga je diplomatom godine za Euroaziju. Diplomirao je na Institutu za političke znanosti u Baku, a završio je i program sigurnosnih studija u centru George C. Marshall u Garmischu. Novi sukobi između armenskih i azerskih snaga ponovo su eskalirali potkraj rujna ove godine oko Gorskog Karabaha, regije u Azerbajdžanu većinski nastanjenom etničkim Armencima koji su devedesetih godina proglasili neovisnost. Gorski Karabah prošloga tjedna objavio je da je ubijeno 16 njegovih vojnika, a ozlijeđeno ih je više od 100. Trenutačni odnos snaga između Armenije i Azerbajdžana je sljedeći: Azerbajdžan ima 10 milijuna stanovnika, a Armenija oko 3 milijuna. U Armeniji je 1.400.000 sposobnih ljudi za vojsku, a u Azerbajdžanu 3.800.000. Rezervni sastav u Armeniji je 200.000, a u Azerbajdžanu 850.000. Armenija ima 320 tenkova, 750 oklopnih vozila i 18 borbenih zrakoplova, a Azerbajdžan 765 tenkova, 2600 oklopnih vozila i 37 borbenih zrakoplova.

NACIONAL: Proglašena je mobilizacija u Azerbajdžanu, ali i Armeniji. Što se događa? Zašto je ponovo eksplodirao „zamrznuti sukob“ oko pokrajine Gorski Karabah u Azerbajdžanu? U toj pokrajini na području južnog Kavkaza žive Armenci.

Da, u Azerbajdžanu je zaista proglašena djelomična mobilizacija, i kao što ste naglasili, to više nije „zamrznuti sukob“. Tamo se sada vode vojne operacije. To je činjenica. Armenske oružane snage grubo kršeći prekid vatre pribjegli su još jednoj provokaciji protiv Azerbajdžana, gađajući oružjem velikog kalibra, minobacačima i topništvom različitog kalibra azerbajdžanske položaje duž linije dodira, kao i mirna azerbajdžanska sela. Kao rezultat selektivnog granatiranja, među civilnim stanovništvom Azerbajdžana ima žrtava. Ubijeno je 20 civila među kojima su bila i djeca, a 55 ranjenih Azerbajdžanaca je hospitalizirano. Također, kao rezultat neselektivnog granatiranja, poginula je cijela obitelj od pet osoba, muž, žena i troje djece. Oštećeni su energetska infrastruktura, električna mreža i plinovod koji prolazi kroz to područje. Time su prekršene temeljne norme i načela međunarodnog prava, uključujući međunarodno humanitarno pravo.

 

‘Pregovori s Armenijom traju 27 godina, ali nisu doveli do rezultata. Međunarodna zajednica je ravnodušna prema armenskom kršenju pravnih normi. Umjesto pregovora, Armenci nastavljaju provocirati’

 

NACIONAL: Kada je počelo granatiranje?

Sve je počelo 27. rujna u rano jutro. Kršeći međunarodno pravo i dogovor o prekidu vatre iz 1994., Armenija je napala civilne objekte u Azerbajdžanu. Kao odgovor na napad, azerbajdžanske oružane snage provode protunapade duž linije dodira u okviru svog prava na samoobranu i zaštitu civilnog stanovništva. To je odgovor na novi čin agresije armenskih oružanih snaga na Azerbajdžan.

NACIONAL: Nastoji li Azerbajdžan obnoviti pregovore s Armenijom?

Unatoč činjenici da su pregovori trajali 27 godina, nisu doveli do nikakvog rezultata. Nažalost, s armenske strane nismo vidjeli poštovanje normi međunarodnog prava, a međunarodna zajednica također je bila ravnodušna prema očitom kršenju međunarodnih pravnih normi koje je počinila Armenija. Umjesto pregovora, Armenci nastavljaju provocirati. Armenski premijer Nicol Pašinjan izjavio je da je Gorski Karabah Armenija. Točka. Ne znam kako u takvim okolnostima možemo pregovarati. Uvijek smo bili za konstruktivne pregovore, ali kako su mogući pregovori nakon takve izjave premijera Armenije. Cilj tih pregovora može biti uspostavljanje suvereniteta na cijelom teritoriju Azerbajdžana, a kada druga strana izjavljuje da je Gorski Karabah Armenija, nema smisla pregovarati. Dok se armenska vojska nalazi na teritoriju Azerbajdžana, prekršeni su ne samo suverenitet i teritorijalni integritet Azerbajdžana, već i međunarodno pravo.

NACIONAL: Kakav je odnos snaga Azerbajdžana i Armenije?

Stanovništvo Azerbajdžana je 10 milijuna, u Armeniji je stanovništvo tri puta manje. Po BDP-u Azerbajdžan je ekonomski lider u regiji i samoodrživ je bez vanjske financijske pomoći.

NACIONAL: Azerbajdžan ima snažnu potporu Turske i njenog predsjednika Erdogana.

Turska je naš strateški partner. Ali Turska nam u ovom sukobu pruža samo moralnu potporu. Mi surađujemo u velikom spektru pitanja uključujući i vojnu suradnju. Ali Turska u ovom konfliktu ne sudjeluje, a to što se piše po novinama su lažne vijesti. Te se informacije namjerno šire da bi se privukla pažnja međunarodne zajednice s obzirom na neravnotežu snaga. Objavljena je i lažna informacija da je armenski SU 25 bio pogođen zrakoplovom F-16 turskog ratnog zrakoplovstva, ali jednostavno je nemoguće da turski F-16 uđe u azerbajdžanski zračni prostor, a da ga ne otkriju radari i sateliti.

NACIONAL: Ako ste strateški partner Turske, jeste li onda i u odnosu s NATO savezom?

Mi nismo članica NATO-a, ali surađujemo i s njim kroz program Partnerstva za mir. Imamo predstavništvo u Bruxellesu, a naši mirovnjaci sudjeluju u mirovnim misijama.

NACIONAL: Kažete da više nije riječ o „zamrznutom sukobu“ oko Gorskog Karabaha. Očekujete li njegovu eskalaciju? Hoće li se to pretvoriti u novi rat između Azerbajdžana i Armenije?

Azerbajdžan je bio prisiljen odgovoriti na te napade teškog topništva Armenaca. Da bi se bolje razumjelo o čemu se radi, moram objasniti i pozadinu sukoba. Taj latentni konflikt traje već 27 godina. Dogovor o prekidu vatre bio je postignut 1994. Formirana je Minska grupa OESS-a s ciljem da se riješi sukob. Supredsjednici Minske grupe su Rusija, Francuska i Sjedinjene Američke Države.

‘Azerbajdžan je prihvatio postupno rješavanje konflikta, a Armenija je taktizirala i pokušava izigrati taj plan. Uključuje se u pregovore, ali kada se dođe do prijedloga mogućeg rješenja, povlači se’. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

NACIONAL: Ali i Gorski Karabah proglasio je neovisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza.

On nije mogao proglasiti neovisnost jer je to bila autonomna regija u sastavu Azerbajdžana. Sve je započelo 1988., a svoju neovisnost Gorski Karabah je proglasio 1991. Tada je započelo protjerivanje Azera iz Gorskog Karabaha. Treba imati na umu i jednu geografsku činjenicu. Regija Gorski Karabah nema zajedničku granicu s Armenijom, ali okupirana su i područja uz granicu s Armenijom. Okupirano je ukupno sedam regija oko Karabaha, što ukupno čini 20 posto teritorija Azerbajdžana.

Trenutačno zbog tog sukoba imamo i milijun izbjeglica. Opće javno mišljenje u Azerbajdžanu je da postoje dvostruki standardi. Zašto rezolucije Ujedinjenih naroda u drugim konfliktnim situacijama, poput onih na Bliskom istoku, već se drugi dan počinju realizirati, a u Azerbajdžanu to nije slučaj.

Vijeće sigurnosti UN-a 1993. usvojilo je četiri rezolucije pod brojem 822, 853, 874 i 884 o bezuvjetnom oslobađanju teritorija Azerbajdžana od okupacije armenskih oružanih snaga i povratku protjeranog stanovništva. Prošlo je dvadeset i sedam godina, a nijedna od ovih rezolucija nije provedena.

NACIONAL: Što kaže na ideju o izdvajanju Gorskog Karabaha iz Azerbajdžana današnja Rusija s predsjednikom Vladimirom Putinom?

Rusija priznaje teritorijalni integritet, posebno kao zemlja iz Minske grupe u kojoj i predsjeda tom skupinom s Francuskom i SAD-om. Ministar vanjskih poslova Republike Azerbajdžan Džejhun Bajramov 30. rujna obavio je telefonski razgovor s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Sergejem Lavrovim. U tom razgovoru naglasio je da azerbajdžanske oružane snage od 27. rujna 2020. provode protuudar duž linije razdvajanja u okviru svog prava na samoobranu i zaštitu civilnog stanovništva. To je bio odgovor na novi čin agresije armenskih oružanih snaga na Azerbajdžan.

NACIONAL: Jesu li i armenske kopnene snage napredovale prema Azerbajdžanu?

Dosad su bili uglavnom napadi artiljerijom. Zašto se to baš sada događa? U Armeniji je izabrana nova vlada na čelu s Nicolom Pašinjanom koja je usvojila i novu vojnu doktrinu. Do tog trenutka vodili su politiku čuvanja statusa quo. No tada je armenska strana poduzela provokativne akcije. Konkretno, premijer je objavio da je Gorski Karabah Armenija, čime je poremetio cjelokupni pregovarački proces koji je vođen prije njega.

 

‘Armenski ministar obrane obznanio je novu vojnu strategiju Armenije, označivši je doktrinom preventivnih napada da bi poboljšali situaciju sebi u prilog. Druga točka strategije je novi rat za nove teritorije’

 

NACIONAL: Spominjete novu vojnu strategiju Armenije. Je li ju je netko i javno obznanio?

Obznanio ju je njihov ministar obrane Togojan označivši je doktrinom preventivnih napada da bi poboljšali situaciju sebi u prilog. Druga točka te strategije je novi rat za nove teritorije.

NACIONAL: Bi li Azerbajdžan doista prihvatio rezultate referenduma u Gorskom Karabahu u kojem bi se Armenci opredijelili za neovisnost, a to je jedna od točaka iz prijedloga Minske grupe OESS-a za rješavanje sukoba?

Činjenica je da je Azerbajdžan prihvatio postupno rješavanje konflikta, a Armenija je taktizirala i pokušava izigrati taj plan. Uključuje se u pregovore, ali kada se dođe do prijedloga mogućeg rješenja, povlači se. Na svakom sastanku trebalo bi riješiti jedan od problema. To što se dogodilo 27. rujna prije toga je bilo zabilježeno i od 12. do 16. srpnja ove godine, na udaljenosti 300 kilometara od Gorskog Karabaha, na granici između Armenije i Azerbajdžana, na zapadu u blizini Gruzije. Tamo prolazi i naftovod i plinovod za Tbilisi, kao i željeznička pruga, a tim se koridorom distribuira i plin za Europu. Taj incident ugrozio je i nekadašnje prometno područje, što je važna poveznica Europe i Azije. Četiri dana u tom području trajali su artiljerijski sukobi. Tada još nismo imali informaciju da Armenija priprema teren za eskalaciju sukoba, ali sada se i to dogodilo.

NACIONAL: Što je vaša glavna poruka u ovom trenutku?

Azerbajdžan želi vratiti svoj teritorijalni integritet.

NACIONAL: Postoji li ipak mogućnost prekida sukoba i povratka za pregovarački stol?

Uvijek smo otvoreni za sadržajne pregovore. Naravno, ako Armenija nastavi sa svojim napadima, adekvatno ćemo odgovoriti na njih. Trenutno pregovora nema.


OTVORENO PISMO ARMENSKE ZAJEDNICE HRVATSKOJ JAVNOSTI

Armenska zajednica Hrvatske najoštrije osuđuje velike vojne napade na armensku granicu, naselja i civile koje je pokrenula azerbejdžanska vlada. Pozivamo na zaustavljanje agresije Azerbajdžana na regiju Artsakh, međunarodno poznatu i kao Gorski Karabah, kao i na Republiku Armeniju.

Armenci već tisućama godina žive u regiji Artsakh i ona za njih predstavlja njihov dom. Baš kao što su početkom 20. stoljeća svojim domom nazivali dijelove današnje Turske. U to vrijeme, Osmansko Carstvo te po njegovom raspadu novoformirana Republika Turska, umjesto da prihvate svoje armenske sunarodnjake, počinili su masovna ubojstva i genocid nad 1,5 milijuna etničkih Armenaca, dok su ostatak deportirali kao izbjeglice širom svijeta. Ovi zločini su povijesno dokumentirani i lako provjerljivi.

Danas, početkom 21. stoljeća, Azerbajdžan i Turska ponovno pokušavaju protjerati Armence iz njihovih vjekovnih domova u Artsakhu. Obje su zemlje otvoreno uključene u međunarodni terorizam, koristeći plaćenike iz Sirije protiv civilnog stanovništva Artsakha i Armenije. Da bi to sakrili, otvoreno šire dezinformacije kako se kurdski militanti bore na armenskoj strani.

Stoga armenska zajednica Hrvatske apelira na cjelokupnu hrvatsku, europsku i međunarodnu javnost da se ne daju zavarati lažnim izjavama koje dolaze iz Turske i Azerbajdžana te da daju svoj doprinos mirnom rješavanju sukoba i osude širenje nasilja koje su pokrenule ove dvije zemlje.

Ako se mir u regiji ponovno ne uspostavi mi, Armenci u Hrvatskoj, strahujemo kako bi ovaj sukob mogao postati iskra za mnogo veća ratna zbivanja, koja ne bi bilo moguće ograničiti na područje regije Kavkaz, već i na puno šire područje.

S poštovanjem, ARMENSKA ZAJEDNICA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Komentiraj