Pomoćnik ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut pokazao se tijekom proteklog tjedna kao tragično utjelovljenje raspada i disfunkcionalnosti ključnih hrvatskih institucija suočenih s prvorazrednom katastrofom koja je na kušnju stavila ne samo državne kompetencije, nego i kapacitete psihološke izdržljivosti svakog hrvatskog građanina.

Suočeno s ultimativnom katastrofom, potresom dosad nezabilježenog intenziteta na području Petrinje i okolice, političko vodstvo objektivno odgovorno za funkcioniranje hrvatskih institucija teško je podbacilo. Jer su pojedinci na čelu tih institucija reagirajući stihijski i bez jasnih operativnih smjernica uvelike iznevjerili svoje građane, dramatično se iskazali u nesnalaženju te su nekim neprimjerenim reakcijama u najmanju ruku snažno rasplamsali revolt bujice hrvatskih građana koja se slila pomoći unesrećenim sugrađanima na potresom pogođenim područjima.

Nedorasli Trut, posebice u očima agilnih navijačkih skupina, ukazao se na toj razini kao personifikacija ključnog negativca najodgovornijeg za organizacijski kolaps i kaos prilikom prve reakcije na katastrofalni potres koji je pogodio područje Petrinje, Gline, Siska i Sisačko-moslavačke te dvije susjedne županije.

Trut je kao pojedinac na čije je upitne kompetencije, zazivanje strahovlade u doba pandemije korone i neobjašnjiv prolazak sigurnosnih provjera prilikom ranijeg uspona na ljestvici specifičnog društvenog utjecaja unutar MUP-a i posebice sustava Civilne zaštite Nacional nedavno ekstenzivno upozorio, upravo prvorazredno osvijetlio dramatičnost izazova koji se nalazi pred za ovakve situacije temeljito nepripremljenu administraciju premijera Andreja Plenkovića.

Ali kako bi izbjegla takvu vrstu suočavanja s vlastitim nekompetencijama, Plenkovićeva administracija preispitivanjem Trutove formalne odgovornosti bavit će se možda tek naknadno. Načelno su prema Nacionalu plasirane najave da će se ona preispitati u tjednima koji dolaze, nakon što se napokon obavi prva faza spašavanja i zbrinjavanja unesrećenog stanovništva. Iako je postojala inicijativa da odmah bude razriješen, u prvim danima krize – doznao je Nacional od više izvora uključenih u akcije na terenu, ali i izvora bliskih Vladi.

Trutova suštinska marginalizacija de facto će se obaviti formalnim, ali značajno zakašnjelim proglašenjem stanja katastrofe, što se očekivalo neposredno uoči, a možda čak i u trenutku izlaska ovog broja Nacionala i na što je Vladu u nedjeljnom intervjuu izravno pozvao predsjednik Republike Zoran Milanović.

‘’Mora se proglasiti katastrofa i reći tko je tu glavni, je li to Božinović, Medved… Dok se to formalno ne riješi, za mene je na vrhu vertikale premijer, a to ne može biti tako. Ja bih proglasio katastrofu, za to postoji zakonska osnova. To je trebalo napraviti i u Zagrebu nakon potresa, baš kao i u pandemiji. Ljudi do kontejnera dolaze na neuredan način. Vojska radi maksimalno, ali sustav ne može počivati na profesionalnoj vojsci koja ima 15 tisuća ljudi’’, izjavio je on na N1 televiziji. Zakon o sustavu civilne zaštite predviđa upravo ovakve situacije pa u njemu između ostalog stoji: ‘’Kada se proglasi katastrofa, rukovođenje Stožerom civilne zaštite Republike Hrvatske preuzima predsjednik Vlade ili, po njegovom ovlaštenju, član Vlade ili načelnik Stožera civilne zaštite’’.

Načelnik Stožera po formaciji je ministar unutarnjih poslova pa je tako u doba migrantske krize 2015. godine izravni zapovjednik i koordinator bio tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

U nedjelju poslijepodne Vlada je izdala i službeno priopćenje da će osnovati stožer koji će voditi proces i povezati aktivnosti svih sudionika u pružanju pomoći u saniranju posljedica potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji i dijelovima Zagrebačke i Karlovačke županije. Na čelu stožera bit će potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Utoliko postaje sasvim jasno da za daljnju ključnu koordinaciju akcija na terenu, kao i za zapovijedanje Stožerom civilne zaštite, više neće biti zadužen njen ‘’mirnodopski’’ ravnatelj Damir Trut: osim što nije dokazao svoje kapacitete, u ovom slučaju radi se o poziciji za koju se podrazumijeva politički kapacitet, ali i odgovornost. Stoga je logično da tu dužnost preuzme netko od ministara.

Ali ni najavljeno Medvedovo imenovanje ne mora nužno dramatično poboljšati situaciju. Jer on ima i druge obveze, a ni na terenu neće moći neprekidno boraviti pa se postavlja pitanje tko će i kako operativno nadgledati razvoj situacije na terenu.

Sve to ultimativno afirmira pitanje tko i kako Hrvatskom upravlja u kriznim situacijama – tko za to ima kompetencije, kakvi postupovni mehanizmi su propisani i uvježbani te kako to realizirati kada nastupi krizna situacija kakvoj svjedočimo proteklih dana i kako optimalno upravljati potencijalom građanske solidarnosti koju je malo tko očekivao u razmjerima kakvi su također viđeni ovih dana.

Zato i ne čudi da su sigurnosni stručnjaci već počeli upozoravati da se nameće potreba ustrojavanja sveobuhvatne, kvalitetne, pouzdane, funkcionalne i profesionalne institucije koja će voditi ne samo brigu o upravljanju krizom i njenom strateškom komuniciranju, nego i u organiziranju društva i države za suočavanje s budućim krizama. I to u okviru koncepta Domovinske sigurnosti, gdje se predlaže osnivanje centra, službe ili agencije koja bi preuzela zadaću upravljanja krizama na svim pojavnim razinama. Jer unutar EU-a postoje brojna takva rješenja koja su manje ili više uspješna. Ali ne i u Hrvatskoj.

Sve je to dospjelo u prvi plan zbog nespretnog i blago rečeno neprimjerenog postupanja i javnih istupa Damira Truta, čije se postupanje mahom opisuje kao elementarno nesnalaženje koje je potom bilo vidljivo na terenu ne samo pri prvom odgovoru na tragediju, nego i u danima nakon toga.

On osobno probleme je dodatno potencirao u najmanju ruku nespretnim izjavama i prozivanjem volontera koji su danonoćno pokušavali pomoći stanovnicima, da bi dan kasnije povukao svoje riječi tvrdnjom da se radilo ‘’o nespretnoj, ili nespretno interpretiranoj izjavi’’. Uz iznimke službi poput vatrogasaca, Hrvatske gorske službe spašavanja, vojske i Hitne pomoći, pokazalo se da Hrvatska nema funkcionalan sustav za reakcije u kriznim situacijama jer ni šest dana nakon potresa nije se uspjelo osigurati osnovni smještaj – u nekim slučajevima čak ni hranu – brojnim obiteljima koje su boravile i noćile u svojim dvorištima ili automobilima.

Pored toga, otvorilo se pitanje evidentno lošeg vođenja Robnih zaliha koje nisu obnavljane na vrijeme, kako zakoni propisuju, dok su nemoć i neorganiziranost državnog aparata bile vidljive i na međunarodnom nivou: interventna pomoć u Petrinju i okolicu brže je stigla iz Slovenije, Austrije i Grčke nego iz drugih dijelova Hrvatske. Kada su njemački vatrogasci pet dana nakon potresa dostavili 110 tona hrane i građevinskog materijala, još uvijek nitko nije znao što s time napraviti.

Pripadnici raznih navijačkih skupina i stotine drugih civila koji su se na licu mjesta pojavili čak i prije mnogih žurnih službi doista su u jednom trenutku izazvali prometni nered i zastoje, no upravo ovaj problem također je u direktnoj domeni odgovornosti Damira Truta: kao visokopozicionirana osoba u MUP-u mogao je utjecati da se postave blokade kako bi se kontrolirao priljev ljudi i oslobodile prometnice, a kao ravnatelj Civilne zaštite morao je organizirati volontere i svim grupama dodijeliti konkretne zadaće. ‘’U ovoj situaciji doista se pokazalo da Hrvatska ima srce, ali ne i mozak’’, zdvojno je za Nacional prokomentirao sudionik jednog od niza sastanaka na kojima se u prvim danima nakon potresa pokušavalo operativno upravljati krizom. U jednoj rečenici on sažima osnovni problem koji se prošlog tjedna pojavio na unesrećenom području: nedostajalo je zapovijedanja, i to na svim razinama.

‘’Od organizacije i vođenja skladišta s hranom i higijenskim potrepštinama jer njih su nakon početnog kaosa naprosto preuzeli volonteri koji su se ondje slučajno pojavili, pa sve do zapovijedanja na najvišoj razini koje bi moralo usmjeravati sve procese. Njima su trebala dva dana samo kako bi podigli šator u Petrinji, montažni kontejneri nisu dolazili jer u tom trenutku očito nisu ni postojali u državnim rezervama, a najveći dio prve pomoći u hrani razdijelili su upravo volonteri i civili. U jednom trenutku na ovom području nalazile su se stotine kamiona, ali nigdje nije bilo bagera koji bi ih utovarivali, pa se i u ovom slučaju ‘lopatalo’. Upravo građani i navijači de facto su posramili državu jer su bili brži u reakciji, a to je dodatno poljuljalo ionako krhko povjerenje u sustav. Istina je da se njihova pomoć u jednom trenutku koristila neracionalno, ali oni nisu tomu krivi. Dapače, strah me je i pomisliti na razmjere ove katastrofe da se oni nisu ukazali’’, sažima svoje dojmove ovaj sugovornik Nacionala.

Ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut prošlog petka u razgovoru za 24 sata oštro je kritizirao upravo nogometne navijače pa je između ostalog izjavio:

‘’Zakrčili su nam sve i nisu službe mogle prolaziti. Onda smo imali sad nekoliko dana ljude koji su tu glavinjali, pili i tukli se po terenu. Morali smo se baviti njima umjesto stradalima. Ja ih sve poštujem, i ja sam bio navijač, imaju srce i snagu, ali kad ih je ovdje 2000 pa malo budu divlji, to nam stvara probleme. Možda za koji dan da dođu organizirani, a ne odjednom 1600.’’

Ova izjava izazvala je buru reakcije, prije svega neposrednih svjedoka s terena pa je dan kasnije Trut kazao da je bio ‘’pogrešno interpretiran’’ i da se problemi ove vrste nisu događali. ‘’Prvo se spašavaju ljudi, a onda ostalo’’, pokušavao je objasniti. S druge strane, brojna svjedočanstva govorila su upravo suprotno i mediji su bili preplavljeni pričama stanovnika unesrećenog područja koji su na pomoći zahvaljivali ‘’ljudima iz cijele Hrvatske’’, a posebno navijačima.

O tome je Milanović također govorio u intervjuu na N1, kazavši da je u selu Majske Poljane vidio grupu od pedesetak mladića, torcidaša koji su ondje pomagali stanovništvu, bez obzira na nacionalnost. ‘’Oni su puno pomogli, no njih treba organizirati’’, rekao je.

Da su se upravo građani organizirali brže i efikasnije od velikog broja državnih službi bilo je vidljivo već prošlog utorka, na dan katastrofalnog potresa: njihova konkretna fizička i materijalna pomoć stigla je na teren gotovo puni dan prije nego što je konkretne poteze povukla Civilna zaštita, pa čak i Crveni križ. Nacional je u Splitu svjedočio prikupljanju i slanju pomoći i volontera doslovno u roku od nekoliko sati i samo iz ovog grada već u utorak navečer otpremljeno je najmanje deset golemih šlepera, s nekoliko stotina dobrovoljaca, a jednako je bilo u stotinama drugih gradova i općina.

Trut i njegova Civilna zaštita nisu bili u stanju dočekati ih, preusmjeriti na jedno mjesto i dodijeliti im konkretne zadatke. Ironično, upravo Trut je u spornom intervjuu za 24 sata pokušavao objasniti zbog čega je došlo do problema pa je izjavio da je prednost Civilne zaštite baš u volonterima. ‘’Civilna zaštita vam se temelji na nekom volonterizmu, ona vam ne treba na dnevnoj bazi. Kad se dogodi ovako velika katastrofa, onda vam treba Civilna zaštita jer samo preko volontiranja možete dobiti toliku količinu ljudi’’, kazao je tom prilikom.

Hrvatski crveni križ je prošlog utorka na terenu doista imao manji broj svojih aktivista, a hranu i odjeću diljem Hrvatske počeo je prikupljati tek u srijedu, kada je ogromna količina pomoći već bila dostavljena u Petrinju i okolicu.

Premda je, dakako, i u organizaciji Crvenog križa kasnije prikupljena gotovo nevjerojatna količina pomoći, svejedno je bilo vidljivo ogromno nepovjerenje građana prema većini institucija i formalnih organizacija. Tako su ispred Kluba navijača Torcida dolazili građani svih generacija i u jednom trenutku prekrili cijeli trg svojim donacijama, a u više navrata čulo se kako ostavljaju svoje priloge upravo ovdje jer ‘’jedino u ove mladiće imaju povjerenja’’.

Organizacija je bila impresivna: u rekordnom roku nabavljene su i sklopljene stotine kartonskih kutija, deseci mladića u njih su precizno razvrstavali hranu i označavali ih te potom u ljudskom lancu po nevremenu utovarivali u goleme šlepere, jedan za drugim. ‘’Ako ga ostavim kod nekog drugog, strah me je da će ga HDZ-ovci ukrasti’’, govorio je jedan gospodin koji je donio agregat. ‘’Vi znate kome će ovo najviše trebati’’, emotivna je bila starija gospođa. Takvih primjera bilo je bezbroj na ovoj, ali i na drugim lokacijama u Splitu – od Studentskog katoličkog centra (SKAC), preko Hrvatskog planinarskog društva Mosor do udruge za pomoć beskućnicima MoSt, odakle su također upućene pošiljke prema devastiranim područjima, kao i iz drugih gradova.

Istovremeno sa šleperima prema sjeveru se zaputila karavana od stotinjak automobila i kombija te tri navijačka autobusa s natpisom ‘’Split za Petrinju’’, gdje su se pridružili masi od nekoliko tisuća građana iz svih dijelova države. Ondje su se već nalazili ljudi iz bližih područja, pa i stotine pripadnika Bad Blue Boysa koji su neselektivno, od kuće do kuće, priskakali u pomoć unesrećenim ljudima. Ako prizor na trenutke i jest bio kaotičan, to je bilo zato što ih nitko nije ni pokušao organizirati pa su naprosto svi pomagali svima.

‘’Iako nisu obučeni i nemaju opremu za spašavanje u takvim uvjetima, imaju nešto puno bitnije. Srce i muda! S time se rodiš! Za to nema plaće, obuke ni tečaja! Samo gospodo, vaš je problem što tu snagu i energiju ne znate usmjeriti gdje treba…’’, opisao je jedan od pripadnika spasilačkih službi postupanje navijača na Banovini, gdje su se nakon danonoćnog rada u prvoj fazi oni počeli rotirati u smjenama od jednog ili dva dana. Još uvijek svi građani nisu bili zbrinuti.

‘’Vojska odrađuje svoj dio posla, kao i HGSS i vatrogasci, a organizirao se i Crveni križ. Ali evidentno je da organizacija nije na nivou i da je pomoć civila bila presudna: osobno sam svjedočio sceni kada su policajci zamolili jednu grupicu ljudi, očito navijača, da pripaze na šleper s hranom iz kojeg se upravo iskrcavala pomoć, kako se ne bi dogodila krađa’’, svjedočio je jedan očevidac za Nacional.

‘’Obilazimo promrzle ljude koji spavaju pod najlonom ili u automobilima i nemaju ni struje, ni vode, niti interneta, a iz MUP-a poručuju da se za pomoć obrate telefonom ili e-mailom. Ovo je zaista monstruozno’’, opisao je drugi situaciju u nedjelju, kada je na terenu još uvijek nedostajalo nekoliko stotina montažnih kuća ili drugog improviziranog smještaja, pa čak i šatora i vreća za spavanje – izuzev pošiljki koje su došle iz inozemstva. Sugovornici Nacionala upozoravaju da će biti nužno provesti istragu oko stanja u Robnim zalihama jer je neposredno nakon potresa ondje bilo tek dvadesetak slobodnih stambenih kontejnera od njih tristotinjak.

Navodno je većina iskorištena nakon potresa u Zagrebu i za borbu protiv koronavirusa, ali činjenica je da zalihe nisu obnovljene kao što zakoni predviđaju. Nije poznato ni je li se u trenutku potresa u Robnim zalihama nalazilo svih 186 šatora, 15 agregata za struju, 12 tisuća vreća za spavanje i 32 milijuna kuna vrijedna zaliha konzervirane hrane. Odnosno, bi li stanovnici Petrinje, Gline i niza drugih gradova i sela danima bili gladni da u pomoć nisu priskočili građani i navijači.

NAVIJAČI IZ VARAŽDINA: ‘Civilna zaštita nije nas nikamo uputila, a Trut neka sam živi sa svojim izjavama. Tako govori onaj tko želi odgovornost prebaciti na druge’