GLAZBENE RECENZIJE: R.J. Hudulin, U pol 9 kod Sabe, Neon wife

01. R. J. Hudulin „Živi Rasti Cvjetaj – Jama“ (vlastito online izdanje): Treba li ‘Jama’ I. G. Kovačića biti glazbeno djelo?

Robert James Hudulin se unazad pet godina predstavio hrvatskoj publici kroz blues rock bend Rolin Humes s kojim je objavio dva odlična albuma. Ovaj rođeni Australac hrvatskog porijekla vrhunski je pijanist i pjevač. Tako je prije nekoliko godina čak skladao rock verziju Moreške, tradicionalnog korčulanskog plesa, a surađivao je i s vokalnim sastavom L.I.P.E., Pokretom otoka, grupom The Bambi Molesters itd. Novi projekt „Živi Rasti Cvjetaj – Jama“ premijerno je predstavio pred publikom u Sisku još u svibnju ove godine, a odnedavno je dostupan i kao njegovo vlastito online izdanje na YouTubeu. Vrlo impresivno, Hudulin je odlučio uglazbiti poemu Ivana Gorana Kovačića „Jama“, uvjerljivo najpotresnije poetsko djelo o strahotama i hororu Drugog svjetskog rata, ispunjeno patnjom, krvlju i boli kroz bizarne opise strahota i pogubljenja. Mračno, depresivno i gordo snažno. Je li uopće bilo potrebno uglazbiti ovu poemu? Ti su stihovi Ivana Gorana Kovačića toliko snažni i teški da svaka „normalna“ glazba na neki način umanjuje svu tu tragediju. Hudulin je opjevao svih deset pjevanja svirajući klavir i proizvodeći razne zvukove tijekom sviranja. Uz njega se povremeno uključuje ženski vokal koji izgovara dio stihova. Impresivno i izražajno izgovaranje stihova uz klavirsku pratnju donekle čak i drži vodu, sve dok stihovi ne počnu zvučati kao pop glazba. Tada postaje bizarno. Izuzetno zanimljiv projekt, ali upitan je autorski pristup.

02. U pol 9 kod Sabe „Sve je ovo igra“ (Aquarius Records): Dobar zaokret u karijeri

Zagrebačka queer pop cabaret grupa U pol’ 9 kod Sabe na sceni je opstala punih deset godina tijekom kojih je objavila dva studijska albuma. Zahvaljujući trudu, ali prije svega vrlo životnim i iskrenim pjesmama, bend je pronašao svoje mjesto na sceni, a po svemu sudeći i publiku koja ga je prigrlila takvog kakav jest. Novi, treći studijski album veliki je zaokret u radu grupe jer donosi jedan posve novi glazbeni izraz. Uz već poznate singlove „Želim robota“ te „Ja sam netko drugi“ u kojoj gostuje Remi iz Elementala, a koji su poslužili kao svojevrsni prijelaz iz starog stila u novi, U pol 9 kod Sabe zapravo je aktualnim singlom „Tvoji starci me vole“ pokazao svoje novo lice. Ponovo otvoreno progovaraju o svojoj rodnoj pripadnosti, ali uz jedan novi, disco ritam s naglašenim plesnim momentima. Po svemu sudeći, na promjenu su utjecali novi producenti – Konrad Mulvaj, poznat po svojim odličnim radovima na polju elektroničke plesne glazbe, i Marin Hrašćanec. Ana Opalić, kao većinska autorica pjesama, ponovo je složila set iskrenih i vrlo šarmantnih pjesama koje je bend upakirao u jedno novo, mora se priznati, daleko pitkije ruho koje će, bez sumnje, oduševiti njihovu dosadašnju publiku, ali je i pošteno rasplesati. Moglo se očekivati da će sazreti nakon deset godina, iako je pomak znatno veći i bolji od očekivanog. Vrlo simpatičan album i svakako najbolji u njihovoj desetogodišnjoj karijeri.

03. Neon Wife „My, Oh My“ (vlastito online izdanje): Tragovima ranih radova grupe Morcheeba

Čim se 2012. godine Irena Žilić pojavila na sceni s EP izdanjem „Days Of Innocence“, bilo je jasno da smo dobili odličnu kantautoricu koja je hrabrim i odlučnim koracima već na samom početku karijere odlučila ostati na sceni. Uslijedio je album „Travelling“ 2014. godine, a potom i još bolji „Haze“ 2017. Prekrasnog i nježnog glasa, slijedila je svoju jasno zacrtanu putanju i folk blues stil u kojem se pronašla. I onda joj se dogodila turneja s engleskom grupom Morcheeba, pozvali su je nakon što su pogledali njezin nastup. Bez sumnje, to je kompliment koji svaki muzičar može poželjeti. S Morcheebom je nastupala po Velikoj Britaniji i Italiji, i to u društvu svoje najbliže suradnice Lucije Potočnik. Glazba i druženje s članovima grupe Morcheeba, kako se čini, bitno su utjecali na njih dvije da se upuste u novi projekt Neon Wife. Usput, odličan naziv benda. Već s prvim taktovima ovog EP-ja s pet pjesama, kao i kroz prvi singl „Back Row“, bilo je jasno da su upile svu poetiku grupe Morcheeba s početka njene karijere iz sredine 90-ih i albuma „Who Can You Trust?“ dodavši tim ranim radovima svoj autorski pečat. Pritom je u prvom planu ostao taj lijepi i emotivni vokal Irene Žilić, koji je u grupi Neon Wife odlično podložen finom elektronikom na tragu ranog trip hopa i glazbe kakvu je Žilić stvarala na posljednjem albumu „Haze“, kao i u zadnjoj objavljenoj pjesmi „EWO“. Žilić i Potočnik više su nego dobro započele avanturu zvanu Neon Wife.

Komentiraj