Folklorelektro „Kolectrified“ (Menart): Novi iznimno kreativan projekt provjerenih majstora elektronike

Boris Harfman Hari i Hrvoje Crnić Boxer kreativan su glazbeni tandem koji već 20 godina surađuje kroz projekt Lado Electro. Uz tu više nego uspješnu suradnju, respektabilan uspjeh grupe i unisone pozitivne kritike, paralelno su nastavili raditi svaki na svojim projektima. I dok se Crnić malo više okrenuo filmskoj i kazališnoj glazbi, Harfman je uz rad u ansamblu LADO kao koreograf i etnokoreolog, ove godine predstavio svoj odličan novi elektronički projekt Mokosh s obradama hrvatskih tradicijskih pjesama u ponešto mračnijem stilu od onoga što je radio s Crnićem u Lado Electru. A onda su obojica otkrila tradicionalne napjeve gradišćanskih Hrvata koje su poželjeli obraditi u svom poznatom elektroničkom stilu. Rezultat te ideje i suradnje s Folklornim ansamblom gradišćanskih Hrvata Kolo Slavuj iz Beča, novi je Crnićev i Harfmanov zajednički projekt nazvan Folklorelektro s albumom „Kolectrified“. Glazbeno stilski otprilike zvuči kao kombinacija Lado Electra i Mokosh, ali je ritmički dinamičnije i plesnije. I to plesnije na dark wave način, jer unatoč njihovu originalnom pristupu, mogu se prepoznati i utjecaji grupa kao što su Cabaret Voltaire, Front 242, DAF i slične, samo u suvremenoj varijanti. „Kolectrified“ se sastoji od 13 skladbi nastalih oko spomenutih napjeva koji zvuče nevjerojatno moćno uhvaćeni u njihov žrvanj elektronike i kreativnog skladanja, uz sjajne aranžmane u kojima Folklorni ansambl Kolo Slavuj djeluje kao neraskidivi dio projekta. Ponovo odličan potez i ponovo najbolji mogući rezultat. Njihova elektronika nije puko podstavljanje ritam mašina pod postojeće vokale, već, naprotiv, pametno spajanje naizgled nespojivog u doista impresivnu cjelinu. Istovremeno, skladbe djeluju kao nova plemenska, urbana glazba koja vas automatski tjera na ples. Harfman i Crnić zaslužuju daleko veću pažnju nego što je imaju u hrvatskim medijima, a pogotovo u hrvatskom radijskom eteru.

Scuba Delivers „Iza stakla“ (Vlastito online izdanje): Relativno dobar nastupni album

Negdje u najnezgodnije vrijeme za objavu debi albuma i prikladnu promotivno kampanju, dakle krajem lipnja ove godine, Aleksa Poturović predstavio je svoj glazbeni projekt Scuba Delivers i album pod nazivom „Iza stakla“, jednostavno ga puštajući u život putem YouTubea. Nažalost, omakla mu se klasična greška neiskusnih glazbenika koji tek počinju – engleski naziv grupe/projekta i album s pjesmama na hrvatskom jeziku. OK, na albumu se nalaze i dvije pjesme na engleskom, više poput nekih dodataka, ali je album komotno mogao proći i bez njih. Što se muzike na albumu tiče, riječ je o synth popu kakav su posljednjih par godina promovirali Pocket Palma, a potom i niz izvođača koji su ih slijedili. Rezultat kreativnosti Scuba Deliversa jedan je osrednji album s evidentno dobrim promišljanjem glazbenog žanra i relativnim uspjehom. Kako je u pitanju debi album, puno se toga može i treba oprostiti jer bez sumnje je u pitanju ime na koje treba obratiti pažnju. Kako zbog skladateljskih ideja tako i zbog vrlo pristojnih pop pjesama koje bi uz dobar PR mogle pronaći svoje mjestu u eteru hrvatskih radiostanica, ali i na koncertima s obzirom na sve brojnije obožavatelje tog glazbenog žanra među najmlađom generacijom. Klasičan nedostatak pamtljivih refrena i preslaba strast vokalne izvedbe najveći su minusi ovog albuma, iako ni na trenutke nije dosadan ili iz nekog drugog razloga odbojan. Uz suvremeniji pristup produkciji i ponešto naglašenije plesne ritmove došao bi do šire publike, ali i unatoč nedostacima Scuba Delivers imaju šanse za uspjeh. Prava je šteta što su se predstavili pod tim nezgodnim imenom jer da su odabrali neko ime na hrvatskom jeziku, lako su mogli postati dio obitelji diskografske kuće Više manje zauvijek i pridružiti se njihovim izvođačima kao što su Svemirko, Fantom, Peki Pele, Đutko, Luul, Pitaj klince, Pseća plaža itd. Relativno dobar nastupni album.