GLASNO! Pali anđeli

Prošlog tjedna u Zagrebu održana je konferencija EBAN Winter University u sklopu Zagreb Connecta, na kojem su se okupili poslovni anđeli iz Europe. Oni su se mogli upoznati s 20 finalista raznih europskih startup kompanija koji su se natjecali za prestižne nagrade vrijedne 100.000 eura. Osvojeni novac pobjednici će uložili u svoje projekte. Skup je podržala i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, na konferenciji je govorio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je najavio i osnivanje fonda rizičnog kapitala za novčani poticaj startup tvrtkama, a bila je nazočna i ministrica gospodarstva Martina Delić.

Među govornicima posebno se istaknuo Bruce Dickinson, pjevač jedne od najpoznatijih heavy metal grupa na svijetu Iron Maiden. Bend je osnovan 1975. i u 40-ak godina objavio je 15 studijskih albuma, desetak albuma uživo, bezbroj kompilacija i jednu računalnu igricu ‘Ed Hunter’. Dakako, tijekom karijere zaradio je mnogo novca. Dickinson, osim što pjeva u Iron Maidenu, bio je reprezentativac Engleske u mačevanju, pilot je Boinga 757, osnovao je aviokompaniju i tvrtku za proizvodnju piva, radio je kao novinar, profesor povijesti i radijski voditelj, a posljednjih nekoliko godina djeluje kao poslovni anđeo. Dickinson je 2011. od Sveučilišta Queen Mary u Londonu primio i počasni doktorat za zasluge u glazbi. Dio svog novca odlučio je kao poslovni anđeo uložiti u stvaranje novih vrijednosti jer su poslovni anđeli uspješni lideri tvrtki koji financiraju startup projekte visokog rizika tako da ulaze u vlasnički dio drugih poduzeća i pružaju pomoć pri razvoju i komercijalizaciji projekata. Dickinson je to shvatio na vrijeme.

Njegova misija financiranja startup projekata postavila je i pitanje o tome kako hrvatski glazbenici ulažu novac. Iako oni ne zarađuju kao Dickinson ili njegova grupa Iron Maiden, u hrvatskim uvjetima neki domaći glazbenici ne bi se trebali žaliti, osobito oni koji više nastupaju u zemljama bivše Jugoslavije, nego kod kuće.

Najpoznatija ulaganja domaćih glazbenika uglavnom su se dosad svodila na otvaranje kafića ili tonskog studija jer su se odlučili posvetiti stvaranju glazbe zato što nisu uspjeli postati velike glazbene zvijezde. Jedan mali postotak dobro situiranih uložio je u građevinsku industriju jer se u njoj nekada lako mogao zaraditi novac, ali danas je to puno teže. Nije poznato je li itko od uspješnih hrvatskih glazbenika uložio zarađeni novac u stvaranje novih vrijednosti pomažući mladim talentima.

Bez obzira na to je li riječ o glazbenicima ili nekim drugim kreativcima. Svojevremeno je Tonči Huljić uložio novac u produciranje televizijskih serija, ali je vrlo brzo i odustao od toga jer je shvatio da u tom moru plivaju još veći morski psi od onih u glazbenom biznisu.

Miroslav Škoro postao je vlasnik nekadašnje diskografske kuće Orfej koju je preimenovao u Campus pa sad potpuno kontrolira prodaju svojih izdanja, ali ulaže i u neke nove glazbenike. Bit će zanimljivo vidjeti u što će novac uložiti Severina, Maja Šuput, Jelena Rozga, Massimo, Hladno pivo, Vatra… Članovi Parnog valjka, koliko god da dugo postoji taj bend, nisu nikada ulagali u nove vrijednosti, ako se ne računa pečenjarnica Akija Rahimovskog. Ni Prljavo kazalište ne može se pohvaliti s tim da su njegovi članovi financirali mlade talente i razvijali neki biznis. Mnoge velike hrvatske glazbene zvijezde koje su u bivšoj državi zaradile veliki novac nisu upamćene kao ulagači u nove vrijednosti. Mišo Mate Kovač je tako dobar brend da je samo na temelju svog imena već mogao zgrnuti milijune. Ali nije. Nitko nije stvorio brend na krilima popularnosti. Nitko nije lansirao robnu marku. Nedavno je jedan vrlo poznati hrvatski glazbenik otišao u zasluženu mirovinu, ne zato da miruje, nego je shvatio da može otići u mirovinu, ali i nastaviti dalje stvarati glazbu i nastupati. Iznos njegove mirovine bio je manji od 2000 kuna. Imao je nekoliko hitova, bio je popularan i još uvijek je sasvim pristojno zarađivao, ali što bi se dogodilo da je odlučio prestati nastupati zato što je star i umoran?

Stoga je Dickinson primjer za svaku pohvalu i pokazatelj da je pametno ulagati zarađeni novac u neki biznis, bez obzira na to radi li se o glazbi ili ne. Jer divno je stvarati glazbu, ali od novca se živi. Osobito pod stare dane.

Komentiraj


PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.