Nacional donosi ulomak iz bestselera New York Timesa ‘Seks u zoru’ u kojem autori Christopher Ryan i Cacilda Jethá pokazuju kako naša promiskuitetna prošlost utječe na želju za preljubom

Teorija evolucije primjenjuje se na tjelesna pitanja sve od kada je Darwin objavio knjigu Postanak vrste prirodnim odabirom. Prije toga je desetljećima držao svoju teoriju u ladici strahujući od kontroverze koja će sigurno uslijediti nakon njezina objavljivanja. Ako želite znati zašto ljudi imaju uši s obje strane glave i oči naprijed, to vam može reći teorija evolucije, baš kao što vam može reći i zašto ptice imaju oči s obje strane glave, a uši im se uopće ne vide. Evolucijska teorija, drugim riječima, nudi objašnjenja o tome kako su tijela postala takva kakva jesu.

Godine 1975. E. O. Wilson dao je radikalan prijedlog. U kratkoj i eksplozivnoj knjizi pod naslovom Sociobiologija Wilson je tvrdio da bi se teorija evolucije mogla primijeniti, zapravo da se mora primijeniti na razmišljanje o porijeklu našeg ponašanja – a ne samo naših tijela. Poslije, da bi se izbjegle negativne konotacije, kojih je ubrzo bilo sve više, poput onih povezanih s eugenikom (koju je utemeljio Darwinov rođak Francis Galton), taj pristup preimenovan je u “evolucijska psihologija”. Wilson je predložio da se evolucijska teorija primijeni na nekoliko “središnjih pitanja… od neizrecive važnosti: kako funkcionira um, a još više – zašto funkcionira na taj, a ne na neki drugi način, i kakva je temeljna čovjekova priroda kad se uzmu u obzir oba ta razmatranja”. On je tvrdio da je teorija evolucije “bitna prva pretpostavka za svako ozbiljno razmatranje stanja čovjeka” te da su “bez nje humanističke i društvene znanosti tek ograničeni opisi površinskih pojava, kao astronomija bez fizike, biologija bez kemije i matematika bez algebre”…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje