Enes Kišević pjesnik je i glumac rođen 1. svibnja 1947. u Bosanskoj Krupi. Nakon gimnazije završene u Ključu dolazi u Zagreb, gdje 1971. diplomira glumu na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti. Po završetku Akademije ostvaruje zapažene uloge u brojnim kazališnim predstavama, a sudjeluje i u mnogim filmovima, televizijskim serijama te radijskim i televizijskim emisijama. Sve od objavljivanja prve zbirke poezije ‘Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled’ (1974.) prepoznat je ne samo po uvjerljivom i nadahnutom govorenju poezije velikih svjetskih i domaćih autora nego i po interpretiranju vlastitih stihova. Tridesetak knjiga koje su slijedile učinilo ga je jednim od najpoznatijih i najpopularnijih pjesnika u svakom dijelu bivše države, ali i izvan nje. Osvajao je brojne književne nagrade, a zbirke su mu prodavane u danas nedostižnim nakladama. U svojoj bogatoj pjesničkoj karijeri surađivao je s najcjenjenijim slikarima i skladateljima , a pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika te uvrštene u antologije.

A Enes Kišević se i dalje raduje malim stvarima: “Grci nas uče da je najbolje ne roditi se, a da je prvo do toga – umrijeti mlad. Razmišljajući o tome napisao sam pjesmu ‘Ipak je bolje roditi se’. Recite mi, kakav bi svijet danas bio da se Tesla nije rodio? Ja sam na dan svojega rođenja dobio život na dar. Kada cijeli svijet slavi Praznik rada, ja slavim praznik života. Nedavno me sustiže dječak i sav zadihan upita: Kako to, vama je kosa jako stara, a korak vam je tako mlad? Vidjet ćeš – rekoh mu – kad dobro ostariš i ti ćeš biti mlad. Ljudi koji se znaju radovati malim stvarima, prolaznicima na ulici, vele: Zdravo, dobro jutro, dobar dan, dobra večer… Čini se ništa, a te nam riječi tako puno znače.”