‘DRŽAVA RADNIKA I SELJAKA’ Omiljeni relikti DDR-a na prekretnici

Autor:

Vikendice u prirodi, nazvane dače, nisu bile raširene samo u zemljema bivšeg Sovjetskog Saveza nego i u Njemačkoj Demokratskoj Republici a 25 godina nakon nestanka DDR-a ukidaju se i povlašteni ugovori o korištenju tih omiljenih oaza odmora.

Njemačka je ovog vikenda proslavila 25. godina otkako je područje bivše Demokratske Republike Njemačke bilo pripojeno području SR Njemačke. Time je “država radnika i seljaka” prestala postojati.

No nestankom DDR-a nisu nestale i neke specifičnosti ovog dijela Europe koje su nastale zanimljivim spojem srednjoeuropske, njemačke tradicije i utjecaja Sovjetskog Saveza pod čijim se patronatom DDR od završetka Drugog svjetskog rata nalazio.

Kultura malih parcela s pripadajućim kućicama za odmor na području Njemačke razvila se industrijalizacijom u 19. stoljeću kada se radnicima, koji su živjeli u mračnim i skučenim zgradama, htjelo omogućiti da obradom manjih parcela poboljšaju opskrbu svježim povrćem ali i da se preko vikenda odmore za radni tjedan.

 

  • Iako je ova kultura bila razvijena svugdje u Njemačkoj gdje su nastajala velika industrijska središta, poput Ruhrske oblasti, svoj procvat je doživjela u Leipzigu. Tamo,  na istoku Njemačke živio je i liječnik i sveučilišni profesor Moritz Schreber koji se, među ostalima, zalagao za zdravstvenu i socijalnu mjeru dodjeljivanja parcela u prirodi radnicima u industriji.

 

Po njemu je i čitav pokret dobio ima pa se danas diljem Njemačke ova naselja malih drvenih kućica s vrtovima u pravilu nazivaju “Schrebergaerten” (Schreberovi vrtovi).

Nakon podjele Njemačke u istočnom dijelu se počeo širiti pojam dače, što je ruski sinonim za vikendicu u prirodi.

U jednom trenutku se na području Istočne Njemačke nalazilo čak 3,4 milijuna dača tj. državnih parcela do 400 kvadratnih metara površine, koje su dodijeljene građanima na upotrebu. Time su se barem donekle kompenzirali loši životni uvjeti u socijalističkim stambenim zgradama ili u prijeratnim zgradama u središtima velikih gradova koje su zbog neodržavanja u pravilu bile u vrlo lošem stanju.

Najveća dio korisnika parcela je na svojim zemljištima izgradio i male vikendice.
Danas je, prema službenim podacima Udruge njemačkih korisnika javnih zemljišta (VDGN) a koje prenosi agencija dpa, u upotrebi još oko 500.000 dača sa zaštićenim ugovorima iz razdoblja DDR-a.

No nakon 25-godišnje zaštite od iseljenja, kada je ugovore bilo moguće ukinuti samo u iznimnim slučajevima, mnogim korisnicima tih oaza zelenila, prijeti iseljavanje. Mnogi korisnici dača su danas stariji od 70 godina a procjenjuje se da bi veliko zanimanje moglo vladati za objektima koji se nalaze u blizini Baltika i tamošnjih pješčanih plaža. Pogotovo ako se uzme u obzir povoljna cijena zakupa od države  koja čak ni kod najatraktivnijih lokacija uz more ne pralazi iznos od 3 eura po kvadratnom metru godišnje.

Ukidanjem povlaštenih ugovora iz razdoblja DDR-a bi mogao nestati i jedan od posljednjih relikata iz ovog razdoblja na koji mnogi stanovnici istočne Njemačke danas gledaju sa sjetom o čemu svjedoče sve popularnije trgovine s proizvodima iz DDR-a ali i sve veća popularnost stranke Ljevica, dijelom nasljednice državne Socijalističke partije jedinstva (SED).

OZNAKE:

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)