DOSSIER 2004: Hrvati poklanjaju svoje izume strancima

Objavljeno u Nacionalu br. 429, 2004-02-03

Iako su prošle godine Hrvati na velikim međunarodnim izložbama u inozemstvu dobili više 40 nagrada za svoje inovacije, vrlo je malo izuma i pravno zaštićeno, a vjerojatno nijedan neće biti komercijalno iskorišten tako da su hrvatski izumi tek vrijedan izvor ideja za biznismene razvijenih gospodarstava

Prije 15-ak godina magistra Blaženka Hladnik radila je u glavnoj zagrebačkoj ljekarni. Stalni upiti za preparatima za efikasnu zaštitu i njegu suhe i osjetljive kože odveli su je prvo u znanstveni i inovativni rad, a potom u poduzetničke vode. Liniju prirodnih proizvoda koju je kreirala tržište je izvrsno prihvatilo, pa je 1990. utemeljila obiteljsku tvrtku Milla d.o.o. Jedna od zadnjih kolekcija specifičnih proizvoda je Office line, linija higijenskih proizvoda kakvu dosad nitko nije napravio. Office line tretira tri grupe problema i prema tome su grupirani proizvodi: Office line human za zaposlenike, Office line hardware za uređaje i opremu te Office line office za poslovni prostor. Dobila je 30-ak međunarodnih i domaćih priznanja, proglašena je poduzetnikom godine u Hrvatskoj. No njezin je slučaj rijedak i u svjetskim razmjerima.

Inovatori često smatraju da je država dužna otkupiti njihovu ideju, razviti je, provjeriti i komercijalizirati pa smatraju da su napušteni, a zapravo su sami napustili vlastitu inovaciju Dok se u svijetu komercijalno iskoristi 2-3 posto patenata, u Hrvatskoj se iskoristi samo 0,1 posto Pliva, Ina i TOZ ubrajaju se u rijetke hrvatske tvrtke koje nagrađuju svoje inovatore i reguliraju odnos s njima Hrvatski znanstvenici uglavnom nisu niti svjesni da znanstvenim radom stvaraju intelektualno vlasništvo koje bi se moralo zaštititi, a o postupku patentiranja vrlo malo znaju U svijetu tek 6-10 posto od svih prijavljenih patenata zadovolji tri kriterija – apsolutna svjetska novost, industrijska primjenljivost, visoka inventivna razina ? a i od njih se samo 2-3 posto uspije komercijalizirati. Bela Nemeth, tajnik Saveza udruga inovatora Rijeka i predsjednik Inovacijsko-poduzetničkog centra Rijeka kaže: “Dobra ideja nije dovoljna za stvaranje komercijalno uspješnog proizvoda ? razvoj i plasman proizvoda obuhvaća vrlo mnogo specijalističkih usluga, znanja i vještina s kojima raspolažu samo rijetki inovatori.” U slučaju Blaženke Hladnik uspjeh je rezultat potpunog angažmana cijele obitelji i velike upornosti, a za opstanak na tržištu zaslužan je mali i fleksibilni tim koji se brzo prilagođuje tržištu.

Hrvatska je poznatija po inovatorima nego po komercijalno iskorištenim patentima. Hrvatski savez inovatora za 45 godina dobio je 318 međunarodnih nagrada, a samo prošle godine Hrvati su na izložbama IENA u Nurnbergu i EURECA u Bruxellesu za 56 inovacija dobili tri zlatne, 19 srebrnih, 16 brončanih medalja te četiri posebne nagrade. Rene Kajp, načelnik Sektora za informacije i suradnju s okruženjem pri Državnom zavodu za zaštitu intelektualnog vlasništva, međutim, ne smatra da je to dovoljno: “Površno je ocjenjivati uspjeh inovatora preko osvojenih domaćih i međunarodnih priznanja na izložbama inovacija i tome se daje preveliki publicitet. Mediji javljaju o uspjesima koji jamče pojavu naših novih proizvoda, a zaboravlja se provjeriti jesu li uopće zreli za komercijalizaciju i zadovoljavaju li uvjete za stjecanje zaštite ili možda čak vrijeđaju tuđe industrijsko vlasništvo ili autorska prava. Time se često čini medvjeđa usluga dobitnicima priznanja koji su još nespremni za tržišnu utakmicu.”

Božidar Ferek Petrić, inženjer elektrotehnike koji ima više važećih patenta u SAD-u, smatra da društvo nije dužno omogućavati inovatorima komercijaliziranje izuma te da reportaže o inovatorima koji dobivaju medalje na međunarodnim izložbama daju posve krivu sliku: “Ni u jednom od izvješća nije bilo govora o međunarodnoj pravnoj zaštiti nagrađene inovacije koja je trebala prethoditi izlaganju na izložbi! Radi se o poklanjanju našeg inovativnog znanja tvrtkama u svijetu. Nije bitno sakupljaju li inovatori medalje na izložbama, bitno je da svoju inovaciju zaštite prijavom patenta i njezinom dugotrajnom obranom koja rezultira priznavanjem i publiciranjem patenta. Tako zaštićena inovacija može postati produkt koji je konkurentan na svjetskom tržištu.”

Imamo puno inovacija, ali je samo neznatan njihov broj na tržištu. “Česta je zabluda da je netko, pa čak i država, dužan brinuti se ili otkupiti osnovno idejno rješenje koje tek treba razviti, provjeriti i komercijalizirati, zbog čega domaći inovatori-pojedinci često smatraju da su napušteni, a zapravo su oni napustili vlastitu inovaciju”, smatra Kajp. U svijetu postoji 60 milijuna patenata, a svake se godine prijavi još milijun, od toga pola u Japanu gdje se cijeni stvaralaštvo i koristi u gospodarstvu. U Hrvatskoj ima oko 550 patenata, no samo 0,1 posto komercijalno se koristi, za razliku od 3 posto u svijetu.

Priznanja na izložbama mogu čak i onemogućiti patentiranje. Doktor stomatologije Leo Jonjić je 1998. pronašao potpuno originalnu metodu rada i sustav pričvršćivanja krune na zub i o tome objavio članak u prestižnom časopisu The Journal of Prosthetic Dentistry. No zaštita prava u SAD-u nije mu omogućila i komercijalizaciju pa se okrenuo Italiji. Troškove boravka na američkim sveučilištima, objavljivanje članaka i izradu prototipa financirao je sam. “Obitelj mi je zato znala reći da imam više troškova nego što će mi koristi to donijeti.”

Stvorio je pet novih instrumenata koji su patentirani u SAD-u i EU. Uslijedila su prva priznanja njegovom radu: zlatne medalje na World Exibition of Invention, Reserch and Industrial Innovation EUREKA, Bruxelles 1995., 2001. i 2002. te srebrna na Innovation Exibition u Nurnbergu 1995. Nakon godinu dana dobio je poziv i jamstvo američkog biznismena spremnog financirati njegove patente. Shvativši da nije dovoljno zaštititi patent samo u nas nego i na potencijalnim tržištima, obratio se vodećim kompanijama koje se bave intelektualnom zaštitom vlasništva. “Na moje veliko iznenađenje, zbog priloženih priznanja s međunarodnih izložbi nisu se željeli upuštati u zaštitu tih rješenja, nego su rekli da se bolje štiti nešto što još nitko nije vidio!” Jonjić je prošle godine s kolegama i uz pomoć Tehnološkog centra iz Rijeke osnovao INOMedica Club koji ujedinjuje inovatore s područja medicine i za sada broji 15-ak članova.

Koliko je patentiranje zanemareno u nas govore i podaci da Hrvatska još nije članica Europskog patentnog ureda (EPO), sa sjedištem u Munchenu, te da u Hrvatskoj ima samo devet patentnih ispitivača, dok ih u Njemačkoj, primjerice, ima 1700. Neven Marković, tajnik HIS-a, smatra da će uspjeti plasirati izume Zvonimira Viduke i Nikole Petkovića na britansko tržište te kaže: “Trgovačka društva u nas ne razumiju potrebu ulaganja u inovacije. Rijetki su primjeri poticanja inovatorskog rada vlastitih zaposlenika i postojanja interne regulative (INA, TOZ, ELKA, Brodogradilište 3. MAJ), a ulaganje u inovacije nastale izvan vlastite sredine gotovo ne postoji. Ivan Matuna, brucoš Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu, nagrađen na INOVA 2003. kao najbolji mladi inovator, izumio je sustav sigurnog kočenja koji bi se ubrzo mogao početi serijski ugrađivati u automobile i kamione pod nazivom SDS – smart driving system ? pametni sustav vožnje. Nedovoljni razmak između vozila i neprilagođenost brzine vožnje uvjetima na cesti najčešći su uzroci prometnih nezgoda. Jedna takva nezgoda, u kojoj je sudjelovao njegov otac, potaknula je Ivana, tada učenika srednje tehničke škole, da napravi uređaj koji bi automatski određivao dopuštenu brzinu vozila ovisno o udaljenosti vozila ispred i uvjetima na cesti. Nakon sati i sati rada u kućnoj i školskoj radionici, Ivanov izum, za koji je nagrađen na nizu natjecanja inovatora, prepoznat je u javnosti, a Autokuća Obad pružila mu je priliku da uređaj ugradi u automobil.

Dok je INA 2002. imala 25 inovacija, a u prvih devet mjeseci 2003. još 15 – ukupno štiti 10-ak patenata ? u drugim tvrtkama stanje nije baš blistavo. Ferek-Petrić tvrdi da hrvatska sveučilišta i istraživački instituti nemaju stručnjake za zaštitu intelektualnog vlasništva pa je zato pojava međunarodno priznatog patenta koji bi nastao u akademskoj zajednici Hrvatske zaista izniman događaj i događa se isključivo sponzorstvom industrije. “U hrvatskim znanstvenim radovima često se izlaže i daruje vrijedno intelektualno vlasništvo koje publiciranjem postaje sveopće vlasništvo na korist svakome tko ga zna upotrijebiti. U Hrvatskoj uopće ne postoje investicijski fondovi koji bi izvršili valorizaciju inovacije te uložili svoj kapital da inovacija postane proizvod. To je osnovni način razvoja male privrede u razvijenom svijetu, gdje tzv. venture kapital ima funkciju pretvorbe inovacije u konkurentni proizvod ili osnivanja nove tvrtke za razvoj i proizvodnju inovativnog proizvoda. Ovakav odnos prema inovacijama u Hrvatskoj sasvim sigurno ne približava naše tvrtke konkurentnim tvrtkama razvijenog svijeta. Stječe se dojam da uopće nije važno hoće li znanstveni projekt, koji financira Ministarstvo znanosti, stvoriti intelektualno vlasništvo. U troškovniku projekata nisu čak ni predviđeni troškovi međunarodne zaštite intelektualnog vlasništva. To je apsurd jer se u svijetu s razvijenom tržišnom ekonomijom, sveučilišta i instituti financiraju znatnim dijelom iz dobiti od stečenog intelektualnog vlasništva kroz znanstvene projekte. Postoje čak specijalizirane agencije koje se bave inovacijama i zaštitom intelektualnog vlasništva u akademskoj zajednici. Naši znanstvenici uglavnom nisu ni svjesni da znanstvenim radom stvaraju intelektualno vlasništvo koje bi se moralo zaštititi, a o postupku patentiranja vrlo malo znaju.”

Bela Nemeth smatra da bi rješenje bilo u sustavnom praćenju pažljivo odabranih projekta, i to od ideje do plasmana i reklamiranja komercijalno razvijenog artikla: ”Želimo li veći uspjeh u komercijalizaciji, moramo stvarati i materijalno podupirati institucije stručno-intelektualne potpore koje će, uglavnom siromašnom inovatoru, besplatno ili naplatom iz eventualne buduće dobiti, osigurati puni servis u inženjerskim, ekonomskim, dizajnerskim, poslovnim, pravnim i marketinškim područjima.” Do tada će hrvatski izumi biti tek vrijedan izvor ideja za biznismene razvijenih gospodarstava.

Malo je iskorištenih hrvatskih patenata i zato što se potencijalni ulagači rijetko koriste registrima industrijskog vlasništva ili tiskanim publikacijama drugih izdavača s pregledom inovacija, gdje bi se mogle naći zanimljive inovacije za primjenu i razvoj novih tehnologija domaćih izumitelja. Stoga je u izradi Katalog ponuda hrvatskih inovatora s ukupno 222 ponude patentiranih inovacija ili već gotovih inovacijskih proizvoda. “Prikupljanje, unos i obrada podataka za katalog u cijelosti je završeno i predviđamo da će katalog, u tiskanom i digitalnom izdanju, tj. na CD-u, biti predstavljen medijima početkom sljedeće godine”, rekla je Ljerka Nežić, tajnica Zajednice za inventivni rad pri Sektoru za industriju HGK. Dobar je primjer 78-godišnji Dragutin Ogrizek, inženjer strojarstva koji je izumio brojne rezervne dijelove za poljoprivrednu mehanizaciju, a sigurno ste barem jednom u životu sjedili na njegovoj klupi ? konstruirao je 12 modela i nalaze se u svim hrvatskim parkovima. Kao član četveročlana tima sudjelovao je u izradi stroja za razminiranje koji je 1998. na izložbi inovacija u Bruxellesu dobio posebnu nagradu UNESCO-a za zaštitu okoliša. Uređaj trenutačno koristi Hrvatska vojska i to vrlo uspješno. Predsjednik je društva inovatora “Osijek”: “Ljudskom kapitalu cijena u svijetu raste, a to je jedini kapital u kojemu Hrvatska ne oskudijeva”, kategoričan je Ogrizek. “To je potencijal predodređen za stvaranje inventivne, poduzetničke sredine i pokretač ekonomskog napretka.”

Među hrvatskim tvrtkama koje koriste hrvatske patente Kajp ističe Plivu, Belupo, Podravku, Končar i Cedevitu. “Poznato nam je da npr. Pliva, INA i TOZ temeljem vlastitih pravilnika reguliraju odnos prema zaposlenicima inovatorima i primjereno ih nagrađuju. No to su rijetki primjeri jer većina naših poslodavaca još uvijek zanemaruje svoje inovatore, dok je u inozemstvu obratno, a korist obostrana”, rekao je Kajp. “Na žalost, u Hrvatskoj postoji samo jedna tvrtka, Pliva, koja temelji svoj rast na intelektualnom vlasništvu s orijentacijom na svjetsko tržište. To se može lako evaluirati na osnovi broja priznatih i važećih patenata u inozemstvu. Koliko je meni poznato, u ovome trenutku na svjetskom tržištu na žalost ne postoji ni jedan konkurentan takav hrvatski proizvod osim antibiotika Azitromicina”, rekao je, pak, Ferek-Petrić.

Perspektive Hrvatske Blaženka Hladnik vidi u sljedećem: “Uz turizam i zdravu hranu, možemo svjetskom tržištu ponuditi originalne, specifične i kvalitetne proizvode bazirane na inventivnom radu i tu tražiti svoj dio globalnog tržišta u budućnosti, a to znači zdravu kozmetiku, ekološki dorađene proizvode, zdravstveni i kozmetički turizam itd. Inventivni rad svakako zaslužuje strategijsku razinu kao i turizam, razvoj malog gospodarstva, zdrava hrana, očuvanje prirodnih resursa i okoliša te izvoz i participacija na svjetskom tržištu. Ako malo bolje pogledamo, svi se ovi elementi međusobno skladno slažu i kombiniraju tako da čine cjelinu.”

Milla d.o.o.

Inovacije Blaženke Hladnik nastale su na poticaj tržišta koje je tražilo inovativna rješenja za konkretne probleme kože, stoga su izrađeni od pomno biranih sirovina, vrlo učinkoviti i višefunkcionalni. Uočivši probleme održavanja njege i zaštite kože u specifičnoj atmosferi ureda te održavanja uređaja, opreme i prostora za uredsko poslovanje, napravljena je grupa proizvoda koja tretira sva tri subjekta. Tako se njihova Uredska krema upija u kožu ruku ne masteći pritom radne papire i namještaj, a tu su i sredstva za čišćenje, dezinficiranje i njegu prostora kakva se do sada nisu koristila za te namjene. Sve je to objedinjeno u novi pojam njege u uredima Uredska kozmetika kojeg nema na tržištu iako postoji objektivna potreba za takvom vrstom proizvoda. To su specijalni proizvodi koji, osim osnovne, imaju i funkciju njege, dezinfekcije, osvježavanja, deodoriranja, antistatičan efekt, primjena na različitim materijalima. Poseban izbor djelatnih tvari čini ukupnu formulaciju proizvoda neagresivnom, neotrovnom i vrlo prihvatljivom iznimno zahtjevnom korisniku.

Leo Jonjić

Stomatolog Leo Jonjić izučavao je biofiziku i biomehaniku te je zaključio da su zubarski instrumenti često konstruirani protivno ergonomiji. Svoje otkriće – DSR-indeks (dijagonalni segment rezistencije) – prikazao je u doktoratu i knjizi “Measuring units of biomechanical calculating od resistance in practice”, a s kolegom dr. Zdravkom Delićem radi na knjizi koja će uz suglasnost i potporu Sveučilišta u Rijeci biti tiskana kao udžbenik. To je otkriće iskoristio i za oralni paralelometar, axisgaph. Taj je instrument namijenjen stomatolozima, a olakša i skraćuje postupak bušenja zuba u fiksnoj protetici kakvu je teško ostvariti prostoručnim brušenjem. Prototip je izrađen i isproban u SAD-u, a Jonjić se njime koristi u privatnoj ordinaciji u Rijeci. Patent je zaštićen u SAD-u i Italiji, a izumitelj pregovara s proizvođačem koji je uređaj već ispitao u Anconi, Genovi i Trstu te je izgledno da proizvodnja axisgrapha počne sredinom godine.

Ferek-Petrić

Inovacije Ferek-Petrića odnose se na nove sustave u elektrofiziologiji i elektrostimulaciji srca te na području ultrazvučnih katetera, a nastale su u suradnji s njegovim bliskim suradnicima profesorima Breyerom i Čikešom. Od 1997. Ferek?Petrić pridružio se najvećoj i najuspješnijoj korporaciji na svijetu za proizvodnju elektrostimulatora srca Medtronic Inc. sa sjedištem u Minneapolisu u SAD-u. “Za tu tvrtku intelektualno vlasništvo predstavlja iznimno važnu bazu za konkurentnost na svjetskom tržištu. Inovativni rad je dužnost svakog zaposlenika takve tvrtke, ali zato postoji razvijen sustav koji se brine o zaštiti inovacija i o nagrađivanju inovativnog rada”, kaže Ferek-Petrić. Njegove se inovacije primjenjuju u borbi protiv iznenadne srčane smrti, prestanka rada srca i mnogih drugih patoloških stanja za koje proizvodi Medtronica pružaju mogućnost terapije ili će je pružati u bliskoj budućnosti.

Ivan Matuna

Mladi student Ivan Matuna razvio je sustav sigurnog kočenja koji bi se ubrzo mogao početi serijski ugrađivati u automobile i kamione pod nazivom SDS- smart driving system ? pametni sustav vožnje. Iako se sustav mjerenja udaljenosti između vozila već neko vrijeme razvija u automobilskoj industriji, a BMW ga prodaje kao dio serijske opreme, Matunin izum jedinstven je po tome što brzinu vožnje prilagođava uvjetima na cesti. Uređaj pomoću senzora ugrađena na prednji dio vozila mjeri udaljenost do susjednog vozila ili prepreke. Očitavanjem potrebnih parametara iz elektroničkog modula u vozilu izračunava se koeficijent trenja između kotača i podloge, a na displeju se prikazuje brzina kojom bi vozilo trebalo voziti. Ako je brzina vozila veća od dopuštene, vozač će zvučnim signalom biti upozoren na opasnost. Ako u roku od pet sekundi ne reagira pritiskom na tipku OK na volanu, što znači da je razumio u kakvoj je situaciji, automobil će automatski početi usporavati.

Komentiraj

Source:Milica Gaković