DRAMATURGINJA ŽELJKA UDOVIČIĆ PLEŠTINA O 41. DANIMA SATIRE

Bizarnom operom “Peter Kušter” Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica 2. lipnja započinju 41. Dani satire, najveći festival satire u regiji koji će se u Kazalištu Kerempuh održavati do 21. lipnja. Izbornica festivala Željka Udovičić Pleština, ugledna dramaturginja, za Nacional kaže da će publika ovoga puta u festivalskoj konkurenciji vidjeti čak petnaest predstava od kojih će dvije, zbog prirode svoga teatarskog izričaja, biti izvedene na tzv. Maloj ili Noćnoj sceni.

“Sve se predstave hrabro hvataju ukoštac s problemima našega vremena i društva, sa željom da analiziraju, postavljaju pitanja, podvrgavaju kritici i, naravno, ismijavaju, rugaju se devijantnim pojavama, ali svaka to čini različito, koristeći se drugačijim teatarskim sredstvima. I sve se one udaljavaju od komedije, a utječu satiričnim oštricama. Ne nude smijeh zaborava, već onaj koji zastaje u grlu, tjera na razmišljanje”, kaže izbornica i dodaje da je zajednički nazivnik festivalskoga programa prije svega politička satira, ona koja upire prstom i ima potrebu demistificirati našu društvenu zbilju. No posebnost je ove godine u tome što to na pozornici čini – suvremena riječ.

Dani satire nisu samo, kaže Željka Udovičić Pleština, najdugovječniji festival ovoga žanra, već je taj festival svojim kvalitetnim teatarskim iskoracima kojima hrabro prati, ukazuje i fokusira se na devijantne pojave u društvu pa se time danas neosporno pozicionirao kao nezaobilazno kulturno stjecište satiričnih promišljanja.

“Nadrastao je okvire nacionalnog i definitivno je festival regionalnog značaja. Iako je, koliko prije svega financijske mogućnosti dopuštaju, zakoračio i na europsku kazališnu scenu kojoj svojim značajem i kvalitetom predstava zasigurno pripada, još uvijek se ne može govoriti o njegovoj dovoljnoj relevantnosti u europskom festivalskom krugu. Pokazati i dokazati svoje vrijednosti i u tim granicama – još je pred nama. Potreba za tim, ali i mogućnost da se to dogodi zasigurno postoji. Jer satira u ovom našem vremenu ne samo da nije u nestanku, nego postaje sve interesantnijom formom kazališnim pregaocima koji sve češće odabiru upravo ovaj žanr da bi preispitali mane društva ili pak potražili mogućnost utopije u nemogućim uvjetima”, tvrdi dramaturginja i dodaje da krizna vremena gotovo prozivaju satiru da im se obrati, a neuređeno nas društvo zasipa temama na svakom koraku.

A to neuređeno društvo, političku i društvenu situaciju u Hrvatskoj, Željka Udovičić Pleština vidi jasno kao i svatko tko, navodi, pred istinom ne zatvara oči.

“Mi stalno u Hrvatskoj imamo situacije. Moja je generacija umorna od situacija. Od čekanja, od obećanja, od nadanja, od floskula. Mlada demokracija? Taj se termin rado koristi kao opravdanje ovoga kaosa, ovih Agrokora, Mostova, Zidova, ovih Hodača za život… A meni se čini prikladnijim reći da nam je demokracija duboko zašla u pubertet. Hormoni joj divljaju pa su joj osnovni postulati izmijenjeni, dovedeni u pitanje. Kao da je zaboravila da potječe od riječi narod, kao da je zaboravila slobode od kojih bi trebala biti sazdana, odgovornosti bez kojih neće moći odrasti… Satira je sigurno jedan od dobrih i poželjnih načina komentiranja te zbilje. Ona se nameće kao vješto teatarsko oruđe. Jer ona jest svojevrsna kronika ljudske gluposti. Ali nije jedino”, ističe izbornica Dana satire i daje moguće rješenje problema, odgovara na pitanje što se može promijeniti da politika ne bi bila ovako prisutna u društvu.

“Kazalište je u svojoj biti politično. Njega oblikuje vrijeme i ono reagira na društvene okolnosti. Oduvijek. A ako hoće, kazalište se može baviti i politikom. Još je Aristofan satiričnim perom ubadao svoje suvremenike na vlasti opisujuću i analizirajući njihovu vladavinu i postupke. Problem nastaje kad se politika poželi baviti kazalištem. A ona pronalazi mnoge načine za to. I tada otvara prostor najgoroj vrsti cenzure u umjetnosti – autocenzuri. Nje se najviše bojim. Da, smeta mi to žutilo politike koja penetrira u svaku rupu ovog iskorištenog društva, ali to smeta svakog mislećeg pojedinca. Kakvo je to vrijeme u kojem su političari zvijezde koje nam se iz svojih domova smiješe s naslovnica tabloida, stalno nam se obraćaju u prime timeu, pune sve novinske stupce? Zašto klinci znaju njihova imena, a ne znaju tko je Ivo Brešan, Mate Matišić, Alma Prica?” pita se Željka Udovičić Pleština koja smatra da i mediji snose velik dio odgovornosti za formiranje takvih naopakih vrijednosti.

Dramaturginja misli da je, s druge strane, kulturna scena bolja, kvalitetnija i raznovrsnija nego što joj to objektivne okolnosti omogućuju. Ali smatra da se opravdano malodušje osjeća i vidi posvuda.

“Izostanak sustavne kulturne politike stigao je na naplatu. O sramotnoj činjenici da je budžet Ministarstva za kulturu četiri puta manji nego na početku tisućljeća dosadno je više i govoriti. O tome da nitko u svim tim silnim utrkama za fotelje i foteljice ne spominje kulturu, ako baš ne mora dosadno je i ponavljati. Ali kad im treba da se njome okite, da se kunu u različit jezik – tada je dobrodošla. A izdavaštvo na tom istom jeziku pritom odumire. I u teatru svjedočimo sve manjem broju premijera iz financijskih razloga. Kako institucionalnom tako i na nezavisnoj sceni. Je li prije bilo bolje? Kada prije? Bojim se neobjektivnosti uslijed optimizma pamćenja. Ipak, čini mi se da je bilo bolje. Svaki dan malo bolje. Onda je došao rat. Motivi, borba za očuvanje identiteta kulturom, za zadržavanje zdrave glave bila je dovoljna. Onda je došlo vrijeme poslije, vrijeme bit će bolje samo da još ovo prođe. Prošlo je. I? Gdje smo? Otvorite novine. Doista – u rasadniku satire”, smatra Željka Udovičić Pleština koja ima puno planova. Započinju probe u Gavelli za “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” koju radi s Paolom Magellijem, a premijera će biti u rujnu, zatim dovršava tekst prema bajci “Ružno pače” za Zagrebačko kazalište lutaka, što je posebno veseli jer voli pisati na najmlađe. Smatra to izuzetno važnim – prvi susret djece s teatrom. A neće imati ni slobodnog ljeta jer će na Splitskom ljetu s Dinom Mustafićem raditi predstavu prema tekstu “Aziz ili svadba koja je spasila zapad” Predraga Lucića.

Komentiraj

FOTO:BORIS ŠĆITAR/PIXSELL
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture