Ukazao je kako su Sjedinjene Američke Države, Francuska i Velika Britanija – dogovorile da se ne vrše zračni udari na srpske snage, iako je to bilo obećano slabo naoružanim pripadnicima UNPROFOR-a. Također, Voorhoeve navodi kako ni vlasti Bosne i Hercegovine nisu djelovale na pravi način kada je u toku bio napad na Srebrenicu.

“Srebrenica nije prodana, ona je teško izdana. Izdali su je Vijeće sigurnosti UN-a, generalni tajnik UN-a i članice države Vijeća koji nisu ispunili obećanje da će na vrijeme poslati zračnu podršku slabo naoružanim mirovnim snagama u slučaju da srpski borci napadnu.

Nizozemska je tražila zračnu podršku, ali je nismo dobili na vrijeme. Ona je došla jako prekasno i to sa samo četiri aviona. Bila je to nedovoljna akcija koja se dogodila u rano poslijepodne 11. srpnja kada su Srbi već osvojili mjesto”, objašnjava Voorhoeve.

Na navode da se njegove vojnike, koji su bili u Srebrenici, često krivi da su mogli napraviti više nastavlja: “Nitko drugi nije kriv nego Ratko Mladić i njegove ubojice. Enklava je bila pod zaštitom Vijeća sigurnosti UN-a koje je obećalo Vladi Nizozemske i mom prethodniku na mjestu ministra odbrane da će se poslati zračne snage u slučaju da Srbi zaprijete napadom. To obećanje je prekršeno.

Francuski i britanski zapovjednici na čelu ‘plavih kaciga’ UN-a nisu napravili ništa. Britanac je otišao na odmor nekoliko dana ranije, kada se napad već spremao. Francuski najviši zapovjednici UNPROFOR-a nije napravio ništa sve dok Mladićeve snage nisu već bile u enklavi i zračni udari nisu imali više smisla.”

Kaže kako je od 25. svibnja postojao dogovor između Velike Britanije i Francuske, uz pristanak SAD-a, da se ne vrše zračni udari protiv srpskih snaga jer je bilo većih komplikacija u travnju te godine. Isto tako navodi kako Mladić nije bio dio tih dogovora već je to bio sporazum tri spomenute države u kojem on nije sudjelovao.

Na pitanje o detaljima dogovora nastavlja: “U travnju 1995. je UNPROFOR izveo zračne udare na Mladićeve snage. Tada je on naredio svojim vojnicima da uhvate francuske i britanske mirotvorce i zavežu ih za stupove kako bi poslao poruku ovim državama da su njihovi vojnici u položaju u kojem se ne mogu braniti.

Ovo je bila velika uvreda za nekada velike sile. Predsjednik Francuske Jacques Chirac i britanski premijer John Major tražili su od američkog predsjednika (Billa Clintona) da pristane na to da se više ne izvode takve akcije kako bi se izbjeglo dalje sramoćenje. Amerikanci su pristali. Na tom sastanku niko od onih koji su sudjelovali nije govorio o situaciji u Srebrenici, Žepi i Goraždu.”

Na pitanje zašto je Srebrenica morala pasti, Voorhoeve odgovara: “Sam UN je bio talac srpskih političara i vojske. No, ključne diplomate i političari se nisu pitali na vrijeme šta će Srbi napraviti kada osvoje enklavum.”

Njegov je zaključak da su ključni donositelji odluka smatrali kako će stanovnici Srebrenice biti samo protjerani u centralnu Bosnu i da će biti tek nekolicina žrtava.

Smatra kako nitko nije zamišljao scenarij u kojemu će Mladić i njegove snage pobiti Bošnjake Srebrenice te narediti masovna ubojstva.

“Tek poslije pada Srebrenice su shvatili šta bi se moglo desiti u Goraždu. Zbog toga su se vlade NATO-članica konačno suočile sa stvarnošću i odlučile na konferenciji u Londonu oko 22. srpnja da se Goražde mora braniti iz zraka od srpskog napada. To je glavni razlog zašto Mladić nije pregazio i Goražde.

Često diplomate i političari iz demokratskih država pate od optimistične pristranosti i teško im je zamisliti kako okrutne diktature mogu biti. Tu lekciju, nažalost, moraju učiti opet i iznova”, objašnjava za Al Jazeeru.

Smatra kako se radi o apsolutnom neuspjehu UN-a.

“Najlakše je kriviti ‘Plave kacige’ koji nisu krivi za srpske genocidne poteze, već su bili razoružani i nemoćni da zaustave srpske ubojice”, zaključuje Voorhoeve.