Za njega će mnogi reći da je bio najbolji igrač Hajduka svih vremena. Rođeni je Zagrepčanin, no u Hajduku je ostvario iznimnu karijeru. Vukas je znamenit i po činjenici da je bio prvi nogometaš u Jugoslaviji koji je dobio dozvolu za odlazak u inozemstvu, potpisao je trogodišnji ugovor za Bolognu. Nakon završetika nogometne karijere, pričao je o tome u Plavom vjesniku:

“Bilo mi je tada već tridesetak godina i unatoč tome što je to u Italiji životna dob kad je igrač već poprilično star i neinteresantan, ukratko prešao svoj zenit, ja sam tamo, u ono vrijeme, dobivao astronomske ponude. Nisam mogao dati pristanak ni na bilo kakve uvjete jer u to vrijeme kod nas još nije bio dopušten odlazak nogometaša u inozemstvo.
Po povratku u zemlju uputio sam jedno pismo Miki Tripalu, a jedno direktno maršalu Titu preko Kabineta.
Dva mjeseca nakon toga otišao sam s Hajdukom na turneju po dalekoj Australiji i jedne večeri upravo dok smo večerali zazvonio je telefon, javio se Split. Vođa puta bio nam je inž. Marko Markovina, dugogodišnji predsjednik Hajduka. Otišao je na telefon i brzo se vratio. Na licu su mu se miješali smiješak i sjeta u isto vrijeme. Rekao je: “Bajdo, iz Nogometnog saveza Jugoslavije stigla je dozvola da ti kao prvi nogometaš možeš igrati u inozemstvu!”

Poslije sam preko nekih dobro informiranih krugova doznao kako je sve to teklo. Svi su smatrali da sam se pošteno odužio našem nogometu i dao mu sve što sam mogao. Došlo je tako sve do predsjednika Tita i u nevezanom razgovoru drugarica Jovanka je rekla: ‘Kad idu toliki naši umjetnici, stručnjaci, estradni i slobodni zabavljači, glumci, pjevači … zašto ne bi mogli u inozemstvo ići i naši sportaši koji su svoje umijeće dostojno ugradili u naš sport…’
Nikad neću zaboraviti tu večer u Australiji. Večer ispunjenu suzama i pjesmom, uzbuđenjem kakvo sam rijetko kad doživio u životu.”

Bernard Vukas je umro 4. travnja 1983. godine.