Hrvoje Belamarić za Zagreb News govori o odluci Sabora RH da novac namijenjen zapošljavanju osoba s invaliditetom preusmjeri u ublažavanje posljedica koronakrize

Hrvoje Belamarić poznati je zagrebački novinar specijaliziran za problematiku osoba s invaliditetom. Karijeru dužu od 20 godina započeo je na Radiju 101, a već 19 godina jednom tjedno uređuje i vodi emisiju na Hrvatskom radiju koja se bavi osobama s invaliditetom. Za Zagreb News otkrio je zašto se odlučio nedavno uključiti u politiku, komentirao je odluku Sabora da 450 milijuna kuna namijenjenih pomoći osobama s invaliditetom pri zapošljavanju iskoriste za druge svrhe te govorio o brojnim drugim nepravdama s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno susreću.

Belamarić je odnedavno angažiran u političkoj platformi Možemo, i to zato što, kako je rekao, nitko u Hrvatskoj ne zna što bi s osobama s invaliditetom i želi pokazati da su ti ljudi dio ovog društva te da imaju pravo na život, obrazovanje i posao.

“Osobe s invaliditetom ne smiju biti socijalni problem, a kod nas će uskoro postati problem čitava društva. Radi se o velikom udjelu u našoj ukupnoj populaciji od oko 12 posto ljudi. Čini mi se da radom u novinarstvu ne mogu pridonijeti boljem životu te populacije, a pored toga ne želim da odluke za njih donose ljudi koji uopće ne razumiju kako izgleda njihov svakodnevni život”, rekao je Belamarić.

Upitan kako je doživio jednoglasnu odluku Sabora da će novac namijenjen zapošljavanju osoba s invaliditetom potrošiti na ublažavanje posljedica koronakrize, odgovorio je da je to, nažalost, doživio „normalno“. Smatra to dokazom da osobe s invaliditetom stalno gube, a vladajuće je baš briga i uopće ih ne zanima ta populacija. Istaknuo je da je taj novac trebao biti iskorišten kako bi se osobe s invaliditetom lakše zaposlile, a ministar Aladrović ponaša se kao da njih ova kriza neće pogoditi.

“Čini mi se da bi vladajući bili najsretniji kada bismo mi samo nestali. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku šutjelo je tri tjedna. Njih je 560 u Ministarstvu, primaju plaće, imaju pogled na Zagreb s 14. kata nebodera u Savskoj ulici i pljuju po sirotinji s visoka”, rekao je Belamarić i dodao da mu je dosta svega toga, da ne želi više trpjeti i bilo koga nešto moliti.

Smatra da se u Hrvatskoj događa najveća moguća pljačka za koju nijedna politička elita neće odgovarati, ali da će, nažalost, narod i to prešutjeti jer se ne zna pobuniti. Tvrdi da ćemo već u lipnju vidjeti prave razmjere krize u koju ćemo ući. “Mnogi će ostati bez posla i primanja, banke će plijeniti, možda će i meni kolica zaplijeniti, a Bože moj, ostat ću u krevetu i gledati u strop”, rekao je Belamarić.

Osvrnuo se i na zapošljavanje osoba s invaliditetom u državnim i gradskim tvrtkama. Rekao je da do broja zaposlenih nije uspio doći jer se to, tvrdi, skriva. Smatra da bi se u Hrvatskoj sve tvrtke koje ne poštuju zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom trebale kažnjavati. No istaknuo je još jedan problem koji tvrtke imaju ako i zaposle osobu s invaliditetom.

“Ako takva osoba svjesno učini štetu u tvrtki, opljačka je i slično, ne možeš joj dati otkaz. To je rezultat našeg podaničkog mentaliteta u kojem se na osobe s invaliditetom gleda s mišlju ‘daj ga pusti, on je jadan, nikakav, Bog će nam oprostiti grijehe jer smo mu pomogli’”, rekao je Belamarić za ZG News.

NEPRAVEDNO: Ratni invalidi dobiju sve, a civilni ništa

Dodao je i da je nepravedno što civilne osobe s invaliditetom i ratni vojni invalidi nisu jednaki. “Ratni će dobiti sve, a mi ništa. Sve osobe s invaliditetom trebale bi imati jednaka prava”, istaknuo je.

Prije nekoliko godina oduzeli su mu invalidninu jer je po dohodovnom cenzusu imao previše novca i ostavili su mu samo tuđu njegu i pomoć. “Invalidnina iznosi 1500 kuna, a tuđa njega i pomoć 600 kuna. Po njihovim tablicama probio sam sve plafone jer sam u mirovini i honorarno radim. Umjesto da me država nagradi što honorarno radim i plaćam dva poreza i doprinose, ona me kazni. Tako je i mnogim drugima”, objasnio je Belamarić.

Osvrnuo se opet na otetih 450 milijuna kuna, rekavši da bi se tim novcem moglo otvoriti 30-ak tvrtki srednje veličine ili 10-ak zaštićenih radionica. “Dok po Europi osobe s invaliditetom imaju i male i velike tvrtke, farme i slično, kod nas kao da ljudi oko sebe ne žele vidjeti osobe s invaliditetom. Kao da želimo osobama s invaliditetom dati neku malu naknadu, zatvoriti ih, maknuti od drugih i pustiti da budu siromašni”, smatra Belamarić.

Osobe s invaliditetom u najvećoj mjeri imaju stanove prilagođene svojim potrebama, a Belamarić ne zna koliko je njih zbog potresa moralo napustiti vlastiti dom. Istaknuo je da službena tijela nisu o tome nikoga izvijestila, a i da nitko od novinara na terenu to nije istražio. “Nažalost, ne znamo koliko je osoba s invaliditetom trebalo napustiti svoje domove i kako su sad smješteni. Sad se uoči izbora bavimo lijevima i desnima, načelnim programima, a nitko se ne bavi ljudima i zato ćemo kao država propasti”, rekao je.

Kako je izgledao život osobama s invaliditetom dok su na snazi bile mjere izolacije zbog suzbijanja pandemije? Belamarić je istaknuo da su osobe s invaliditetom i inače zatvorene te da ih društvo voli zatvoriti. “Meni je to smetalo jer sam naučio svugdje biti. Da nisam morao, ne bih bio doma. Međutim, većina osoba s invaliditetom orijentirana je na svoju obitelj i njihovu pomoć, tu države i sustava nema, a socijala je zašutjela”, zaključio je Belamarić.