Anton Marti se 1956. godine pridružio utemeljiteljima Televizije Zagreb, (današnje Hrvatske televizije, i od samoga početka emitiranja sudjelovao u proizvodnji programa, a radio je u ostalim republičkim tv-centrima. Rođen je u Labinu 1923. , a umro u Zagrebu 22. siječnja 2004. godine. A da mu je i u vlastitoj kući bilo zabavno, uvjerili su se 1968. reporteri Plavog vjesnika:

Masarykova 25, četvrti kat desno. Kromirana tablica: Anton Marti, režiser. Pozvonio sam. Bilo je osam sati ujutro. “A, si došel. Je u redu”,  pojavila se Tonijeva raščupana glava u prozorskom okviru vrata.
Bio je još u pidžami. Uvela me je njegova punica, objašnjavajući mi: “Što mislite, kako je to kad rade svake noći do dva? Sinoć je Elis cijela desna strana odrvenjela. Mislila je da je ‘šlagirana’.”
Na trenutak sam sam u sobi, a onda ulazi Martijeva supruga Elis: “Zar vas je u osam sati ujutro pozvao? Moj bože, taj čovjek je izgubio svaki pojam o vremenu.”

Nešto slično ponavlja u predsoblju, pa Marti ulazi, gestikulirajući s parom crnih cipela u rukama: “A kad sam ga mogao pozvati? Kad već nemam vremena da se razgovaram uz jedna večera, ćemo razgovarati uz doručak. Kod mene je problem vaki. Ovaj mjesec imam jako ludnicu. Šta kažeš?”
Električni brijaći aparat bruji. “Ništa ne kažeš? Je dobro… Inače uvijek nađem vremena i za intervju i za sve. U Beogradu režiram “West Side Story”. Za mene, odmoj fah, kako bi reko, koji ja inače radim, najteška stvar koja sam u moja karijera radio. Na isti čas radim s poslom na TV.”

Spominjući televiziju, ušutio je. Očito je u mislima počeo režirati scenu što je za sat vremena treba snimati u TV-studiju. Te trenutke odsutnosti, koji su kod Martija česti, mnogi pogrešno nazivaju rastresenošću. To je moć koncentracije koja potiskuje sve ostalo.

Ovog trenutka Marti je obukao svečano večernje odijelo, premda je jutro. “Se obučem ujutro u plavo”, pogađa Marti o čemu razmišljam,  “jer mi navečer kamerad ima fešta. Ne stignem doći kući da se presvučem. Moja asistent dobio sin. Mali ima mjesec i više dani. Nismo dosad to stigli od posao.”