Anna Magnani, neatraktivna i nekonvencionalno lijepa, bila je prava zvijezda postratne talijanske kinematografije

U eri reality showova koji nam kroje našu stvarnost, a razne instant zvjezdice sjaje lažnim sjajem, ime Anne Magnani široj, a pogotovo mlađoj publici ne znači mnogo. Anna Magnani je, međutim, u svoje vrijeme bila vraški “celebrity”. Bilo je to od sredine 40-ih do konca 60-ih. Ta velika talijanska i kazališna glumica rođena je u Rimu 7. ožujka 1908. godine.

Većina nehollywoodskih glumica koje su požnjele međunarodan uspjeh (Brigitte Bardot, Gina Lollobrigida i Sophia Loren), bile su zamamne krasotice bujna tijela, ‘bombetine’, seks-simboli u klasičnom smislu te riječi. Ne i Magnani. La Magnani i Nannarella, kako su je zvali od milja, bila je izuzetak – čupave kose, neatraktivna, nekonvencionalno lijepa, “krupnih oči i kože boje sladoleda” (kao što je rekao Tennessee Williams). Nedostajalo joj je više centimetara poprsja da bi se moglo reći da ju je Michelangelo fizički presavršeno isklesao kao nek svoj kip.

Pa ipak, Magnani je svejedno zračila razjarenom inteligencijom i senzualnošću – na koju pred kamerama padali Burt Lancaster (“Tetovirana ruža”, 1955.), Anthony Quinn (“Divlji vjetar”, 1957.) i Marlon Brando (“Zmijska koža”, 1959.) – da je doista postala zvijezda postratnog doba talijanske kinematografije, najveća uz Guiliettu Masinu.

Anna Magnani rođena je na današnji dan, 7. ožujka, 1908. godine u Rimu. Preminula je 26. rujna 1973. godine.

 

Komentiraj