ANJA ŠOVAGOVIĆ DESPOT: ‘HRT je odavno izgubio društveni utjecaj, zatro je vlastitu produkciju’

POBJEDNIK PULE JE FILM ‘PLAVI CVIJET’ u kojem jednu od dvije glavne uloge igra Anja Šovagović Despot. Glumica Gavelle koja zbog potresom oštećene zgrade dugo ne igra na ‘svojoj’ sceni komentirala je i situaciju na HRT-u jer je kao predsjednica Nadzornog odbora upozoravala na nezakonitosti.

Prilikom nedavne saborske rasprave o smjeni glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića koji je zbog sumnje na korupciju završio u istražnom zatvoru, često se spominjao Nadzorni odbor na čelu s Anjom Šovagović Despot koji je još 2017. godine ukazao na brojne nepravilnosti u poslovanju HRT-a. Radilo se o izvješću za 2016., u kojem je Nadzorni odbor upozorio na netransparentne ugovore s nezavisnim producentima, štetne izvansudske nagodbe i anekse ugovora o „zlatnim padobranima“ koji su predviđali basnoslovne otpremnine onima koji su izgubili svoje pozicije na HRT-u, zbog čega je podnesena i prijava DORH-u. Tražili su i smjenu bivšeg ravnatelja Gorana Radmana i poništenje natječaja za glavnog ravnatelja HRT-a u Saboru prilikom imenovanja Bačića za glavnog ravnatelja, zbog grubog kršenja natječajnih pravila. Kao što je poznato, izvješće je odbijeno i u Saboru i na Vladi, protiv njega je glasala i aktualna ministrica Nina Obuljen Koržinek i premijer Plenković, a Nadzorni odbor je ekspresno raspušten.

Prošlog tjedna Anja Šovagović Despot je bila aktivna na pulskom festivalu, na kojem je premijerno prikazan film „Plavi cvijet“ Zrinka Ogreste u kojem igra jednu od dvije glavne uloge. „Plavi cvijet“ dobio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film, a Vanja Ćirić, za ulogu Mirjane, Zlatnu arenu za najbolju žensku ulogu, dok je Zrinko Ogresta dobio Zlatnu arenu za najbolju režiju. Iako je film odlično primljen i od kritike i od publike, Anja Šovagović priznaje da se svim tim nagradama ekipa nije nadala i da su ih utoliko više razveselile. Sudjelovala je i u dodjeli nagrade za životno djelo Zdenku Jelčiću koja nosi ime po njenom ocu, velikom hrvatskom glumcu Fabijanu Šovagoviću.

Nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, Anja Šovagović bavi se glumom preko ti i pol desetljeća, a od 1986. stalna je članica kazališta Gavella. Iza nje je preko pedeset glavnih kazališnih i filmskih uloga i nagrada i nastupi na nizu domaćih i međunarodnih festivala. U svojoj karijeri bavila se i glazbenim i spisateljskim radom. Za ulogu Violet Weston u predstavi „Kolovoz u okrugu Osage“ kazališta Gavella 2015. dobila je godišnju nagradu Vladimir Nazor. Godinama je bila predsjednica Kulturnog vijeća HDZ-a, a tu je poziciju napustila nakon što je Zlatko Hasanbegović postao ministar kulture. Tada se obratila HZD-u otvorenim pismom u kojem je oštro kritizirala njegovo imenovanje i takvu kulturnu politiku. Bila je i članica Programskog vijeća HRT-a i predsjednica Nadzornog odbora od 2016. do 2017.

NACIONAL: Film „Plavi cvijet“ Zrinka Ogreste, nastao u koprodukciji Interfilma sa srpskom produkcijskom kućom Zillion Film Laze Ristovskog, premijerno je prikazan na ovogodišnjem pulskom festivalu i dobio je Veliku zlatnu arenu za najbolji film, a Zrinko Ogresta za najbolju režiju. U njemu igrate jednu od glavnih uloga i to prvi put baku.

Film smo snimali neposredno prije početka pandemije, 2019. i doista se nismo nadali svim tim nagradama, zbog kojih nam je srce puno. A ja doista prvi put igram baku. Ali samo na filmu, jer sam se u kazalištu naigrala takvih uloga, a jedna od meni dražih je uloga Violet Weston u predstavi kazališta Gavella „Kolovoz u okrugu Osage“. I to je žena koja ima tri kćeri i unuku, tako da mi igranje žena bitno starijih od mene nije neka novost. Ali kada čovjek dobije tako dobro napisanu ulogu, kao što je i uloga majke u filmu ‘’Plavi cvijet’’, godine nisu važne. A kako smo mi glumci, osobito glumice, pomalo i ekshibicionisti, onda volimo iskušavati svoje granice dokle mogu ići, do neprepoznatljivosti.

NACIONAL: Kako ste zadovoljni reakcijom publike i kako je izgledala suradnja s režiserom i glumačkom ekipom?

Prije projekcije u Areni imala sam s veliku tremu jer je najteže glumiti pred domaćom publikom. Mi smo ove godine bili pozvani na Međunarodni filmski festival u Moskvi i tamo smo dobili treću nagradu publike, što je veliko priznanje. Jer publika ipak na kraju određuje koliko će se gledati film. I publika u pulskoj Areni fantastično nas je primila i vrlo su toplo reagirali. Priča je vrlo intimna i emotivna, vrlo ženska i očito smo njome uspjeli doprijeti do publike. Radi se o tri generacije žena – majka-kćer-kćer-majka-unuka-baka. Ti međuženski odnosi su u prvom planu, a scenarij je napisao Ivor Martinić prema svojoj knjizi „Mirjana i oni oko nje“. Zrinko Ogresta ga je doradio svojim redateljskim rukopisom, a mi glumci unijeli život licima koja su prepuna tajni, pa čak i mistike. No to je priča i o svakome od nas, a osobito o tom specifičnom odnosu majke i kćeri, o toj tankoj crti između ljubavi i agresije koja postoji u tom odnosu. Neke su žene u svemu podređene svojim kćerima, neke su nemoguće autoritativne, neke imaju kćeri samo da bi ih imale, neke kroz kćeri rješavaju svoje komplekse i neku svoju bolnu životnu prosječnost. Te uloge su sjajno napisane, a ima i jedan motiv moga lika koji se stalno provlači kroz film. Ona stalno zaboravlja nešto jako važno što je htjela reći. U ekipi smo razmišljali što bi to bilo, što se to nikada ne izgovori. Ja vjerujem kako je to riječ: oprosti. U mislima mi je stalno bio Gibonnijev stih: ‘’Moglo bi bit’ da je lakše umrit’ nego ljudima reć’ oprosti’’. Mislim da se taj oprosti čita ispod Ivorova teksta i mislim da je Ogresta s time oprosti temeljito obojio cijeli film.

 

‘Nije bila moja ambicija postati ministrica kulture. Kad sam shvatila da je to funkcija u službi neke politike, da ne kažem lika i djela velikog vođe, interes je splasnuo’

 

NACIONAL: Pulski filmski festival kao i drugi festivali lani je bio pogođen epidemiološkim mjerama. Međutim, produkcija hrvatskih filmova stala je i prije toga, nakon smjena u HAVC-u. Kako komentirate ovogodišnji program u datim okolnostima, je li novi umjetnički ravnatelj Pavo Marinković uspio usprkos svemu napraviti suvisli program?

Situacija je, uslijed pandemije, takva da je bilo samo 6 hrvatskih filmova u konkurenciji ove godine. Nisam sigurna da bismo oko toga trebali očajavati, već mislim da bi hrvatskom filmu trebalo dati dodatnu veću financijsku podršku, jer što se tiče podrške države, ona je uvijek bila minimalna. Pavo Marinković doista se našao u nezavidnoj situaciji. Treba mu dati podršku i iako nisam pretjerano optimistična, nadam se da će sljedeći festival biti barem malo raskošniji.

NACIONAL: Kao bivša predsjednica Nadzornog odbora HRT-a, kako komentirate uhićenje Kazimira Bačića, bivšeg glavnog ravnatelja HRT-a koji je bio šef tehnike još od 2013.? Naime, on je uhićen zbog slučaja koji nema veze s poslovanjem HRT-a, već s koruptivnom hobotnicom oko pokojnog gradonačelnika Bandića. Je li vas iznenadilo to uhićenje?

Moram reći da me to šokiralo i taj slučaj ne bih ni željela komentirati jer pozadinu svega toga ne znam. Točnije, ne želim znati. Ali što se tiče poslovanja HRT-a, mi smo kao Nadzorni odbor, čija sam ja bila predsjednica, još 2016. ukazali na mnoge nepravilnosti u poslovanju koje su se protezale i kroz 2017. Kazimir Bačić postao je glavni ravnatelj HRT-a u siječnju 2017. i mi smo tražili poništenje tog natječaja. Prije svega zato što je saborski Odbor za medije i informatizaciju uvrstio neke kandidate koji nisu ispunjavali uvjete natječaja. No tada su nas optužili da se miješamo u nešto što nije naša nadležnost, a onda smo se mi zapitali čemu uopće onda služi natječaj, čemu onda uopće služi i Nadzorni odbor HRT-a? Da je on zapravo nepotreban najbolje se vidjelo posljednje četiri godine, tijekom kojih Nadzorni odbor kao da i nije postojao. Oni nisu uspjeli sastaviti čak ni suvislo obrazloženje Bačićeve smjene. Naime, nemogućnost obnašanja dužnosti glavnog ravnatelja zato što je u pritvoru zvuči zapravo cinično. Zapravo, pored svih stvari koje se događaju na HRT-u, mislim da je to najmanji problem.

Pobjednik Pule je ‘Plavi cvijet’ u kojem Anja Šovagović Despot igra jednu od dvije glavne uloge. PHOTO: Iz filma ‘Plavi cvijet’

NACIONAL: Nadate li se da će se USKOK i DORH početi konačno baviti i HRT-om, nakon što su pretraživali Bačićev stari ured šefa Tehnike? Mislite li da se i prije pogodovalo određenim tvrtkama prilikom nabave, nadogradnje digitalnih sustava i slično, o čemu je tjednik Nacional pisao u prošlom broju?

Ne mogu reći da se nadam da će se pravosudni sustav početi baviti HRT-om jer nikome ne želim ništa loše. No sjećam se, između ostalog, da je uoči naše smjene novac namijenjen digitalizaciji arhiva HRT-a, a radilo se o 20 milijuna kuna, prenamijenjen u neke druge svrhe, a mi o tome nismo bili informirani. Što je s tim novcem bilo, gdje je preusmjeren i gdje je završio, nemam pojma jer smo upitom o tome očito potaknuli svoju smjenu pod izgovorom da smo prekoračili svoje nadležnosti. Pitanje je koje su to onda nadležnosti Nadzornog odbora, ako to nisu svi oni podaci koje smo naveli u svom izvješću još 2016. koje je odbijeno u Saboru 2018. Nadala sam se da će se o njemu barem raspravljati u Saboru, no čak se ni to nije dogodilo. Jer da su ga slučajno pročitali, nisu ga mogli odbiti, jer su u tom izvješću navedeni podaci koji su sadržani u revidiranim financijskim izvješćima neovisnih revizora, interne revizije, s podacima o nabavi audiovizualnih djela, kao i izvješće pravne službe o sklopljenim izvansudskim nagodbama na štetu HRT-a. Bili su navedeni i podaci s iznosima svih plaćenih autorskih i izvođačkih honorara, kao i niz drugih izvješća koja se tiču javne nabave i poslovanja HRT-a. Ako to nije u nadležnosti Nadzornog odbora, što onda jest? U tom izvješću nije bilo ničeg o čemu Nadzorni odbor ne bi trebao obavijestiti Sabor kao osnivača HRT-a.

NACIONAL: Bojan Glavašević je na Odboru za medije i plenarnoj sjednici Sabora tražio smjenu Uprave HRT-a. Mislite li da će do toga doista doći?

Znate onu famoznu rečenicu: sve ovisi o političkoj volji. Kada bude političke volje, stvari će se krenuti raspetljavati. Politika je ta koja određuje i kako će se situacija na HRT-u razvijati. Zbog toga je prije svega nužno promijeniti Zakon o HRT-u koji se godinama ne mijenja, iako je ministrica Nina Obuljen Koržinek prije pet godina najavila donošenje novog. Taj zakon daje faraonske ovlasti glavnom ravnatelju, a političkim nomenklaturama to očito odgovara. S druge strane, to odgovara i faraonima, a njih netko pokriva. Mislim da bi u novom Zakonu trebalo odvojiti upravljačku i nadzornu od poslovodne funkcije HRT-a. I svakako bi trebalo promijeniti način izbora glavnog ravnatelja, da ga se više ne bira u Saboru jer je to loše i za HRT i za slobodu novinarstva i za demokraciju. Treba osnovati neovisno tijelo koje će se baviti izborom glavnog ravnatelja HRT-a i ostalih čelnih ljudi na javnom TV servisu. Ovako politika drži šapu na HRT-u i to vrlo transparentno i zato je politika i najodgovornija za to što se na HRT-u događalo. Kao što je i rekao Nino Raspudić na saborskom Odboru za medije: „Mi smo političko tijelo koje postavlja ravnatelja. Ako ga politički postavljamo, možemo ga i politički razriješiti.“ To je najtočnija rečenica koju sam čula. A oni su dva sata raspravljali o tome kako po zakonu smijeniti ravnatelja HRT-a koji je u zatvoru. Pa naravno da Zakon nije predvidio tu situaciju.

 

‘Na inicijativu našeg Nadzornog odbora Goran Radman je bio smijenjen, no sve ono problematično za vrijeme njegove uprave, ne samo da se nije promijenilo, već je ostalo zabetonirano’

 

NACIONAL: Očito je da ovo vodstvo HRT-a i s Bačićem u zatvoru uživa podršku ministrice kulture. Kako to tumačite?

Ne bi se štela mešati! To su pitanja intimno-tračerske provenijencije, ali čini mi se da će taj balon vrlo brzo puknuti jer ima puno igala koje ga sa svih strana buše. Ovo stanje je potpuna hibernacija HRT-a.

NACIONAL: Je li došao trenutak kada ova situacija šteti Plenkoviću? On obično tek tada reagira.

Vlada RH ima ugovor s HRT-om u kojem su navedene brojne obveze ugovornih strana. Institucija Hrvatske televizije moćnija je od bilo kojeg ministarstva. Kada se u takvoj kući događaju ovakvi potresi, meni je nestvarno kako se uopće pitamo o tome šteti li Plenkoviću ova situacija? Šteti svima, a najviše hrvatskoj kulturi i hrvatskoj publici koja sve to uredno plaća. Možda, eto, štetu jedino Plenković ne primjećuje.

NACIONAL: Mislite li da je trebalo imenovati Renata Kunića za v.d. ravnatelja HRT-a?

Nije važno što ja mislim, važno je što misli HDZ, pa me uopće nije iznenadio njihov prijedlog, dapače, vrlo je predvidljiv. Ali je isto tako nevjerojatno da oporba nije imala svoj prijedlog i svog kandidata. Mislim da na HRT-u ima puno vrijednih i sposobnih ljudi koji su mogli preuzeti funkciju v.d. ravnatelja i premostiti to prijelazno razdoblje. No bojim se da će to razdoblje potrajati.

NACIONAL: Nadzorni odbor kojem ste bili na čelu ukazivao je na najblaže rečeno nepravilnosti na HRT-u koje sustavno traju godinama i koje su se nastavile. Je li ovo vama neka satisfakcija?

Teško je reći da je to satisfakcija, ali činjenica da je četiri godine nakon naše smjene situacija sve gora i da se rasvjetljava na najgori mogući način ne može čovjeka ispuniti zadovoljstvom. HRT je prije svega kulturna institucija koja nikako ne bi smjela biti svedena isključivo na proizvodnju informativnog programa. Što je s dramskim programom, filmskim, obrazovnim, dokumentarnim programom? Mi kao Nadzorni odbor neprestano smo upozoravali da je gotovo potpuno zatrta vlastita produkcija HRT-a, usprkos garantiranom prihodu od milijardu i 400 milijuna kuna godišnje, samo od TV pretplate. Upozoravali smo i na koregulacijski sporazum koji ide direktno na štetu HRT-a i oko kojeg će se sigurno dići velika prašina, ali to treba prepustiti institucijama. Ja sam se previše uzrujavala zbog svega.

NACIONAL: Što se dogodilo s vašom prijavom bivše uprave HRT-a DORH-u?

Navodno je završila u nekoj ladici. Niti me tko kontaktirao niti smo o tome obaviješteni. Podsjetit ću da je naš Nadzorni odbor tražio i smjenu Gorana Radmana koji je na kraju i smijenjen na našu inicijativu, no sve ono što smo ustanovili kao problematično za vrijeme njegove uprave, ne samo da se nije promijenilo, već je ostalo zabetonirano.

NACIONAL: Po mišljenju zaposlenika HRT-a, nije dovoljno maknuti samo Bačića jer su za poslovanje odgovorni i ostali članovi Uprave koji kao da su vječni. Uprave odlaze, oni ostaju. Pri tome misle na Stipića i Novinića.

Bila sam članica Programskog vijeća HRT-a od 2003. do 2011. U to su vrijeme spomenuti članovi ove Uprave došli na televiziju i vrlo dobro mi je poznat njihov rad. Čini mi se da netko drugi povlači te konce. Što se tiče vječnosti, nitko nije vječan, pa niti onaj koji povlači konce.

 

‘Treba promijeniti način izbora glavnog ravnatelja HRT-a, da ga se više ne bira u Saboru jer je to loše i za HRT i za slobodu novinarstva i za demokraciju. Treba osnovati neovisno tijelo’

 

NACIONAL: Aktualna uprava podnijela je preko 30 tužbi protiv svojih novinara i novinara ostalih medija, zbog čega se zgražaju u Europi. Kako to komentirate?

To je apsolutno neprihvatljivo, ali mene zanima gdje je ta Europa? Ne razumijem tu Europu koja se zgraža i ništa ne radi po tom pitanju. Nestvarno zvuči podatak o 30 tužbi protiv svojih vlastitih novinara i novinara drugih medija. Stalno nam dolaze neke direktive iz Europske komisije, razne preporuke. I? Što se dogodilo? Ne razumijem tko predstavlja tu Europu. Pa HRT bi trebao biti Europa.

NACIONAL: Vaš Nadzorni odbor ukazivao je i na štetnost koregulacijskog sporazuma prema kojem HRT sto posto plaća produkciju takozvanim nezavisnim producentima, a onda gubi prava emitiranja nekog audiovizualnog djela nakon 7 godina. Njega ministrica odlučno brani. Zašto?

To je vrlo komplicirano objasniti običnoj publici. Nije mi jasno koga se i zašto štiti tim sporazumom, ali je jasno da je sve ono što je i prije bilo netransparentno i klijentelistički, tako ostalo i dalje. Sve se vrti oko primarnih i sekundarnih prava emitiranja kojima raspolažu nezavisni producenti, dok HRT sve to plaća i financira. Problem je da je taj sporazum rađen u tajnosti, bez javne rasprave i konzultacije sa zainteresiranim stranama i dionicima. Ta je tema trebala biti detaljno raspravljena i na sjednicama Nadzornog odbora i Programskog vijeća, a nije. Naravno da je zakonom propisano da HRT mora izdvajati 15% budžeta za nezavisnu produkciju, naravno da i BBC ima brojne koprodukcije, ali da HRT nema vlastitu proizvodnju dramskog programa, to je nešto što nisam mogla vjerovati da će se dogoditi. A HRT sigurno još uvijek ima kapaciteta, ima tri tisuće zaposlenih ljudi, od kojih je većina kreativna, samo im treba dati raditi.

NACIONAL: U peticiji koju spremaju zaposlenici HRT-a navodi se između ostalog da sve to vodi do uništenja vlastite produkcije. Kako to komentirate?

Mislim da je HRT već odavno izgubio društveni utjecaj, a nestao je i javni interes koji bi trebao biti svrha njegova djelovanja. To će neminovno dovesti do propasti ideje o nacionalnoj javnoj televiziji i onome što bi ona trebala biti ako se sve kreativne i intelektualne snage ovog društva tome ne usprotive.

NACIONAL: Svojedobno ste imali ambicija postati ministrica kulture. Imate li ih još i danas?

Moram iskreno reći da nije bila moja ambicija postati ministrica kulture. Smatrala sam da radim nešto što me ispunjavalo i da se za hrvatsku kulturu isplati uložiti energiju i idealizam. No, uloga ministra se zaista svela na sasvim birokratsku funkciju i to mi više nije zanimljivo. Mislim da bi ministar kulture trebao biti kreativac, netko tko će imati snage pokrenuti umjetničke i kulturne snage cijele države. Kad sam shvatila da je to funkcija u službi neke politike, da ne kažem lika i djela velikog vođe, interes je splasnuo. Ja sam ipak previše tašta i ne vidim se u toj poziciji. Smatram da ministar kulture nikako ne bi smio biti član niti jedne stranke, on mora biti otvoren za sve opcije. Iako je ministrica Nina Obuljen Koržinek došla iz kulture, ona je politička osoba i član HDZ-a. Nisam se željela učlaniti jer vjerujem da ministar kulture treba biti neovisan. Smatrala sam da bi mi članstvo u stranci ograničilo slobodu koju sam sebično željela zadržati. Kada je ministar kulture član jedne stranke, onda se razmišlja o podobnima i poslušnicima, a ne o kreativcima i sposobnima, a to je tragično loše za kulturu i za umjetnost.

NACIONAL: I vaše matično kazalište Gavella i vaš stan u Preradovićevoj teško su stradali u potresu. Obnova je počela, pa stala, a vi ste kao ansambl u izgnanstvu. Zašto je to tako, zašto još nije počela obnova, zar se nije moglo brže, očekujete li neke pomake do kraja godine?

Gavella je u vrlo lošem stanju jer se dodatno srušio i dio krova s Ugostiteljske škole i nama je prije dva mjeseca zabranjen ulaz u zgradu. Tražimo novu hrid, a u međuvremenu smo igrali i u Centru za kulturu Travno i Trešnji, no to nije rješenje. Radila sam i na koprodukciji u HNK Split, predstavu „Usidrene“, sjajan dramski tekst, s odličnim kostimima i scenografijom koju ne možemo izvoditi u Zagrebu jer nemamo niti jednu pozornicu na koju možemo stati. Gavella je jedino dramsko kazalište u Hrvatskoj, dakle kulturna institucija par excellence. Ako nikome nije stalo da se što prije obnovi, osim nama koji smo u tom kazalištu, onda zaista nemam riječi.

 

Komentiraj