ANA OPALIĆ: ‘Važno je da smo mi kao bend ‘autani’, da smo vidljivi’

Ana Opalić autorica je pjesama i pjevačica grupe U pol’ 9 kod Sabe koja novim albumom i turnejom obilježava deset godina postojanja. Svojim tekstovima grupa otvoreno izražava svoja seksualna i rodna opredjeljenja jer se ne želi skrivati iza rodno neutralnih pjesama

Grupa U pol 9 kod Sabe počela je djelovati 2009., a pažnju je privukla iskrenim tekstovima koji su govorili o njihovoj seksualnoj i rodnoj orijentaciji, ne želeći se skrivati iza rodno neutralnih pjesama. ‘’Baš zato smo napravile kabaret od toga i samoironični humor u pjesmama bio nam je putokaz’’, istaknula je sugovornica i članica grupe Ana Opalić. Prvi put pojavili su se 2012. singlom “Prihvaćam sve” koji je osam tjedana zaredom bio na prvome mjestu top liste u emisiji ‘’Cener’’ Radija 101. Prvi album „Prihvaćam sve“ objavili su 2014. u vlastitoj nakladi. Godinu kasnije ostvarili su zapažen nastup na festivalu Karlovačko RockOff s pjesmom “Starimo” koja je te godine proglašena pjesmom godine na zagrebačkom radiju Yammat i hitom godinu na Radiju 101. Onda su potpisale ugovor s izdavačkom kućom Aquarius Records, za koju su objavili drugi album „Stoj na glavi“ 2017. Godine 2016. na festivalu RockOff dobili su priznanje Hrvatske glazbene unije za najbolju koncertnu izvedbu za pjesmu “Moram”. Na tom festivalu upoznali su i Mirelu Priselac Remi, pjevačicu grupe Elemental, što je rezultiralo njihovom suradnjom na singlu “Ja sam netko drugi” koji će se naći na novom albumu.

Grupu U pol 9 kod Sabe čine Ana Opalić, autorica većine pjesama i klavijaturistica grupe, pjevačica Martina Zvonić, Marko Lucijan Hraščanec na električnoj gitari i saksofonu, Helena Ernoić na bas gitari i Zrinka Kolarić na bubnjevima. Koncert koji će održati u četvrtak, 17. listopada u Tvornici kulture, dio je promotivne regionalne turneje “Bar me isprobaj”, nazvane prema njihovom posljednjem singlu kojom bend, uz promociju novog albuma, obilježava i 10 godina sviranja. Osim u Zagrebu, grupa U pol’ 9 kod Sabe nastupa dan ranije, 16. listopada, u Ljubljani u Kinu Šiška te 18. studenoga u Beogradu, u Domu omladine.

NACIONAL: Deset godina biti prisutan na sceni i objaviti tri album u Hrvatskoj danas je veliki uspjeh. Čime je grupa U pol 9 kod Sabe osvojila publiku?

Iskrenošću. Mi smo zbilja krenule od nule. Nije to bila uobičajena glazbena priča. Nama je u početku bilo najvažnije da se družimo i dobro zabavljamo. Nijedna od nas nije ni sanjala da ćemo ikada uopće nastupiti a kamoli ući u studio, snimiti singl i zavrtjeti se na radiju. To nas je u samom početku i odredilo u toj opuštenosti i nepretencioznosti.

NACIONAL: Je li novi album „Sve je ovo igra“gotov?

Da, album je masteriran i radi se CD ovih dana.

NACIONAL: Najavljujete novi zvuk grupe koji ste predstavili istoimenim singlom „Sve je ovo igra“. Zašto novi zvuk kada vas je publika zavoljela takve kakvi ste bili?

Naš sound je uvijek bio rezultat postave benda, našeg znanja i iskustva. Mi se cijelo vrijeme trudimo biti bolji bend, učimo i stalno pokušavamo napraviti korak dalje. Tražimo novi sound, nove fore. Rad na probama, rad na aranžmanima pjesama i samo studijsko snimanje svojevrsna je magija. Tu je i kemija određene grupe ljudi. To koliko se mi međusobno kužimo, kako bend doživljava pjesmu koju ja donesem na probu itd. Koliko se svatko od nas daje u pjesmu. Kako se osjećamo u studiju. Kakva je komunikacija s producentom.

NACIONAL: Tko je producirao novi album?

Novi album radili smo s dva producenta iz Koprivnice. To su Marin Hraščanec i Konrad Mulvaj. To je bila jako ugodna suradnja i donosili smo producentske odluke koje su najbolje za pjesme, bez obzira na to kako se pjesma izvodila do tada na svirci. Do sada to nismo radili. Uvijek bismo se u studiju pokušale snimiti onako kako zvučimo na svirci. Ovoga puta smo dio aranžmana slagali u studiju, koristili smo fragmente iz demo snimki koje napravim na iPadu kada radim pjesmu. Konrad Mulvaj odradio je izvrstan posao sa semplovima i ritam mašinama. I sve to izmijenilo je zvučnu sliku benda.

NACIONAL: Po čemu se najviše razlikuje novi, treći album od prva dva?

Ono što je jako važno za nas kao bend jest to da prvi put imamo istu postavu gotovo tri godine. Teško je ozbiljno raditi kada ljudi „prolaze“ kroz bend. Sve se neprestano mijenja i na neki način stalno ste prisiljeni vraćati se na početak. Sada smo tu nas petero i naučili smo kako funkcioniramo kao ekipa, tko što može, tko je u čemu dobar. Dobili smo izvrsnog gitaristu. Marko Lucijan Hraščanec jedini je profesionalni glazbenik među nama i njegovo znanje i iskustvo dragocjeno je na probama. Konačno se ozbiljno i temeljito radi na probama. Što se pjesama tiče, mislim da smo ostali „svoji“.

NACIONAL: Na novom albumu nalaze se i dvije obrade i to Nine Romić i Ante Perkovića. Zašto ste odlučili obraditi pjesmu ‘’Bicikl“ Nine Romić?

Jako volim tu pjesmu. Dugo već pokušavam napraviti obradu ‘’Bicikla’’, Nina to zna, prošlo je barem 3-4 godine od kad sam joj prvi put spomenula da bi Sabe htjele napraviti obradu njene pjesme. I njoj je to bilo jako drago. ‘’Bicikl’’ je predivna pjesma, Nina Romić je jedna od apsolutno najzanimljivijih autorica na našoj glazbenoj sceni i iznimno cijenim njen rad.

NACIONAL: Ante Perković je neposredno pred bolest postao član grupe U pol 9 kod Sabe. Je li ovo neki vaš pozdrav njemu ili ste iz nekog drugog razloga obradili njegovu pjesmu „Propadamo“?

„Propadamo“ je Ante svirao s nama još 2012. kao gost na našoj svirci. Nastupili smo zajedno u Medici, ne sjećam se više kojim povodom. Od tada smo pričali kako ćemo snimiti tu pjesmu. Ovo ljeto priča se opet aktualizirala jer su Sunčica, Antina supruga, Davor Drezga iz izdavačke kuće Mudri Brk i Boris Horvat iz Aquariusa odlučili reizdati neke pjesme Antina benda Djeca i također objaviti njegove neobjavljene pjesme. To nas je ohrabrilo da konačno i mi snimimo „Propadamo“ koja nas je čekala još od 2012. Naša želja je bila da snimamo tu pjesmu s Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem jer su oni bili jako dobri Antini prijatelji, znam da je iznimno cijenio njihov rad i htjele smo da oni produciraju Antinu pjesmu. Aranžmanski je drugačijeg karaktera nego što je zamišljena u originalu. Sunčici se jako svidjela, nadam se da bi i Ante bio zadovoljan našom obradom njegove pjesme. Jako volim tekstove Antinih pjesama, nekako su mi bliski.

‘Ja sam gej i osjećala sam se bezbroj puta kao crna ovca. Baš zato što znam koliko je težak život skrivanja, htjela sam biti iskrena u pjesmama. Nisam željela lagati i pjevati o svom dečku’

NACIONAL: Dvije godine ste sudjelovali u natjecanju bendova na RockOffu. RockOff je u međuvremenu postao Rock&Off i nije više festival, već nagrada. Što mislite o tome?

Ono što je nama bilo važno je vidljivost. Bilo nam je zanimljivo da se Sabe pojave u jednom mainstream festivalu „mladih nada“, iako nam je svima osjećaj natjecanja izazivao nelagodu, složni smo bili oko odluke da je ipak važno da budemo prisutni. Nastupili smo dva puta na RockOffu, drugi put je bilo lakše jer smo točno znali što nas čeka pa smo bili spremni. Puno smo bolje i odsvirali taj drugi put, jer više nismo imali nikakvih iluzija i nije nas bilo briga. Što je ustvari najzdraviji stav za takav nastup. Onda je čovjek svoj.

NACIONAL: U startu ste zaradili epitet pop kabaret grupe. Zbog čega?

Zbog pjesama koje imaju taj kabaret narativ. Pjesme vas vode kroz priče, slikovite su, Martinina ekspresija na nastupima i u pjevanju. To i jesu Sabe. Otpjevat će ti priču. Mislim da je Antonela Marušić prva upotrijebila izraz kabaret i dobro je to skužila.

NACIONAL: Većinu glazbe i tekstova potpisujete vi. Koliko su tekstovi razlog zašto vas je publika zavoljela?

Pa donekle svakako jesu. Životni su i iskreni, ali i sam bend, naročito kada ga čujete u živo ima taj neki ludistički šarm. Ljudi ponekad ne znaju što bi mislili o nama. Ne znaju gdje nas svrstati. To je OK, ponekad ne znamo ni mi. Bend je kao jedan veliki organizam, svatko lagano vuče na svoju stranu i ljuljamo se kao brod prema nekom otoku koji nam se možda samo pričinja, a možda je ipak tamo. Naše su svirke uvijek zabavne i ljudi se uvijek ponovno vraćaju da nas čuju. Sve to zajedno je vjerojatno razlog zašto nas neki ipak vole. Drugačiji smo.

NACIONAL: Tekstovi vaših pjesama poprilično se razlikuju od uobičajenih pjesama na hrvatskoj pop sceni. Koja je najčešće preokupacija u vašim pjesmama?

Naši životi. Naš novi singl tematizira nedjeljni ručak jednog lezbijskog para kod tradicionalnih roditelja. Proljetni singl „Bar me isprobaj“ bio je svojevrsna zafrkancija na temu fenomena brzog zajedničkog useljavanja kod lezbijskih parova. Zimski singl bila je naslovna pjesma albuma „Sve je ovo igra“. To je neko egzistencijalno propitivanje i pokušaj vraćanja u ravnotežu, ono kad se čovjek mora podsjetiti što je zbilja važno. „Želim robota“ pjesma je o onom osjećaju da nikada niste dovoljno dobri, bez obzira na to koliko se trudite.

Važan mi je humor. Svijet je dovoljno mračan i ozbiljan treba cijeniti humor i dobar smijeh.

NACIONAL: Od početaka je grupa na glasu kao queer pop grupa. Zašto vam je to važno i na koji način se to kod vas očituje?

Pa važna nam je vidljivost. Ja sam gej i bilo mi je u životu dovoljno puta zbog toga teško i neugodno i osjećala sam se bezbroj puta kao crna ovca. I baš zato što znam koliko je težak taj život skrivanja, muljanja i straha od outanja htjela sam biti iskrena u svojim pjesmama i da mi kao bend odbijemo skrivati se iza rodno neutralnih pjesama. I tako smo napravile kabaret od toga. I taj samoironični humor u pjesmama bio je svojevrsni putokaz.

NACIONAL: Zašto je važno naglašavati da ste queer pop grupa i da podržavate LGBT zajednicu ako bi to danas trebalo biti normalno?

Zato što to danas još uvijek nije normalno. Naše društvo klizi natrag u homofobni, ksenofobni kvazi tradicionalizam i važno je da smo aut, da smo vidljivi i da inzistiramo na jednakim ljudskim pravima.

To je borba za životni prostor i za vidljivost. Uostalom, mi nismo inzistirale na tome da smo gej, mi smo samo otvoreno pjevale ljubavne pjesme i nastala je cijela frka oko toga „kako i zašto smo se usudile“. Pokušajte shvatiti koje su bile moje opcije kao osobe koja piše tekstove pjesama – da se krijem iza rodno neutralnih tekstova i zaobilazim „taj mali detalj“ ili da lažem i pjevam „o svom dečku“? Kužite me? Uostalom, ne tematiziraju sve naše pjesme ljubavne veze. Niti su sve pjesme „eksplicitne“ jer ja to zbilja ne kalkuliram tako.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste paralelno s radom u grupi pokrenuli i bend Ti, ja i moja mama. Zašto ste je osnovali i po čemu se ona razlikuje od Sabe?

Pa razlog su bile pjesme. S vremenom se nakupilo tih nekih pjesama koje se nikako nisu uklapale u repertoar Saba, a bile su mi važne. Ti, ja i moja mama trebao je biti neki mali projekt sa strane, nešto akustično, minimalno, neko glazbeno-lirsko pomicanje vlastitih granica. No opet se dogodio bend, jer to su ljudi, frendovi, frendice i bilo nam je lijepo svirati zajedno pa se planirana jedna pjesma pretvorila na kraju u album.

NACIONAL: Izgleda da vam ni to nije bilo dovoljno pa ste nedavno pod pseudonimom Ana Banana nastupili sa svojom pjesmom „Tvoja slatka ljubav“ na kompilaciji hrvatskih kantautorica „Femme Nouvelle“. Zašto i treći glazbeni identitet uz ova dva?

Pa radi se o potrebi za kreativnom slobodom i novim prostorom. Nije rijetkost da glazbenici sviraju u više bendova ili da rade projekte sa strane. To je zbog glazbe, zbog stvaranja, zbog onog koraka dalje. Glazba koju radim s TJMM-om nikada ne bi nastala na probi sa Sabama. To su drugi ljudi.

Ana Banana sam ja, doma na kauču s iPadom, eksperimentiram i to uglavnom u šest sati ujutro. Lupetam štogod mi padne na pamet, jer sam sama i nitko me ne sluša. To s bendom ne možeš. Imaš ipak obzir i odgovornost prema ljudima, prilagođavaš im se. Kad sam sama nemam nikakvu obavezu prema nikome i to je ponekad tako dobar osjećaj. Zato nešto napravim sama, zanima me što ću napraviti.

NACIONAL: S obzirom na to da ste profesionalna fotografkinja, jeste li više fotografkinja ili glazbenica jer je rad s grupom U pol 9 kod Sabe također profesionalan?

Ja sam fotografkinja i snimateljica koja se bavi glazbom iz hobija. Taj hobi jest malo izrastao kao čarobni grah u nešto veće nego što sam očekivala. Ali sad smo tu gdje jesmo.

NACIONAL: Već nekoliko godina radite na dokumentarnom filmu o grupi. Dokle ste stigli i kada planirate premijeru?

Planiram snimati još našu turneju po regiji i onda ću sjesti, pregledati materijale i vidjeti što imam, a što još trebam snimiti. Materijal je sniman „u hodu“ malom kamericom koju uvijek imam u torbi, tako da je materijal dosta autentičan i spontan.

NACIONAL: Na što ste u filmu stavili naglasak?

Na realnost. Na svakodnevni život. Na krize, pucanja, vožnje, umor, kasne probe, nošenje instrumenata, dileme, rasprave… Na sve što nije pozornica, press obavijest ili studijska fotka. Na ono što Sabe zbilja jesu.

NACIONAL: Pred vama je promocija albuma i obilježavanje 10 godina grupe nastupima u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. Hoće li sva tri koncerta biti jednaka ili za svaki grad spremate drugačiji nastup?

Idemo manje više s istom set listom „Greatest Hits i novi album“, ali mi uvijek ubacimo barem jednu stvar koja ima posebno značenje za nekog u publici, tako da će iznenađenja svakako biti. A i na promociji u Zagrebu pridružit će nam se gošće iznenađenja. I vjerujte mi, zbilja će biti iznenađenje. To ne očekujete.

Komentiraj