Prvi broj Nacionala izašao je 24. studenog 1995., u trenutku kada je Franjo Tuđman bio na vrhuncu moći što je iskoristio da ograniči medijske i političke slobode

 

Redakcija tjednika Nacional ovoga tjedna s ponosom obilježava dvadesetu godišnjicu otkako je u studenome 1995. godine izašao prvi broj Nacionala. Ostat će, međutim, trajno u sjećanju činjenica da se u redakciji ovog tjedna žaluje, jer je naglo i prerano preminuo naš uvaženi kolumnist Srećko Jurdana, jedini član redakcije koji je ostao uz Nacional kontinuirano od prvoga broja. Srećko Jurdana u tih dvadeset godina postao je jedan od najuglednijih hrvatskih kolumnista, a iza Nacionala je ostao niz velikih otkrića i važnih tema koje su obilježile hrvatsko društvo u protekla dva desetljeća. Bez obzira na tvrdnje raznih osporavatelja, kakvih je od nastanka Nacionala pa sve do danas bilo mnogo, mora se priznati da je list u dosadašnjih dvadeset godina snažno djelovao na hrvatsko društvo zato što je otkrio mnoge hrvatske tajne, pokrenuo društvenopolitičke procese, mijenjao hrvatsko javno mnijenje te odigrao bitnu javnu, političku i kulturnu ulogu. Imao je i vrlo važnu ulogu u razvoju hrvatskog novinarstva, a ima je još uvijek.

Nacional je u jesen 1995. vlastitim novcem osnovala grupa novinara koji su napustili tjednik Globus nezadovoljni promjenom uređivačke politike u tom političkom listu. Prvi broj Nacionala izašao je u studenom 1995. Osnivači su htjeli imati, kako su tada govorili, “svoj list”, koji bi bio potpuno neovisan i slobodan, u vrijeme kad su medijske slobode u neovisnoj Hrvatskoj bile dramatično reducirane. Bilo je to doba kad je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, nekoliko mjeseci nakon uspješne operacije “Oluja”, kad se u Daytonu krojila sudbina Bosne i Hercegovine, bio na vrhuncu moći, a to je iskoristio i da ograniči medijske i političke slobode. Tada je administrativnim potezima ili tajnim financijskim kombinacijama preuzimao pod svoju kontrolu i posljednje moćnije medije u Hrvatskoj. Izvan Tuđmanove kontrole bili su u tom trenutku samo jedan dnevnik, jedan tjednik i jedna radijska stanica nacionalnog značenja. Nacional se od samog početka profilirao kao neovisan politički tjednik, vrlo kritičan prema vlastima.

Glavno opredijeljenje Nacionala bilo je propagiranje demokracije i višestranačja, povezivanje s Europom i svijetom te antifašistička orijentacija. Nacional je bio od početka posebno kritičan prema hrvatskoj politici podjele Bosne i Hercegovine, bio je protiv autoritarnog modela vlasti u Hrvatskoj, protiv kršenja ljudskih prava te posebno protiv korupcije i zloupotreba vlasti u tranziciji i privatizaciji. Od samog početka Nacional je otkrivao afere iz političkog i privrednog života, pri čemu nije štedio ni predsjednika Tuđmana i članove njegove obitelji te njegove najbliže suradnike, ali ni pripadnike oporbenih stranaka koji su bili umiješani u afere.

Uz to, Nacional je omogućavao da kroz vlastite članke i intervjue svoja mišljenja na njegovim stranicama iznose i vodeći hrvatski oporbeni političari, privrednici, intelektualci, novinari i umjetnici kritični prema režimu, koji nisu dobivali priliku da to kažu u medijima koji su bili pod kontrolom vlasti ili su bili u vlasništvu medijskih magnata povezanih uz vladajuću stranku. Od samog početka Nacional se isticao i zapaženim kolumnama svojih autora, a u tome je posebno uspješan bio Srećko Jurdana.

Nacional je tako vrlo brzo nakon osnivanja postao u drugoj polovici 90-ih jedan od rijetkih “prozora demokracije” u hrvatskom medijskom prostoru te vrlo relevantan politički faktor. Već po prvom broju, koji je objavljen 24. studenoga 1995., moglo se vidjeti kakav će to u profesionalnom smislu list biti, da će se truditi otkrivati stvari koje drugi listovi nisu umjeli ili smjeli, da će se truditi da po sadržaju bude ekskluzivan, i to u svakom broju.

Više pročitajte u novom broju Nacionala…

Komentiraj