Mjesec dana nakon izbora Španjolska još uvijek nema vladu, a turbulentnu političku situaciju dodatno kompliciraju katalonski separatisti. Aktualna politička zbivanja za Nacional komentiraju socijalist Juan Fernando López Aguilar i Estefanía Torres Martinez iz Podemosa

Tijekom proteklog tjedna dvoje španjolskih zastupnika u Europskom parlamentu za Nacional je detaljno pojasnilo kakva je politička situacija u toj zemlji koja se nalazi u sličnom politički turbulentnom trenutku kao i Hrvatska. Španjolska je uvrštena među tzv. PIGS (Portugal, Italija, Grčka, Španjolska) zemlje koje je najsnažnije pogodila recesija i čiji su građani dovedeni do ruba siromaštva. U Španjolskoj je bez posla još više mladih nego u Hrvatskoj. Nakon Grčke, to je druga europska država po nezaposlenosti mladih jer je u Španjolskoj po posljednjim podacima Eurostata bez posla 47,5 posto mlađih od 25 godina pa stoga ne čudi što mladi Španjolci bježe trbuhom za kruhom po cijeloj Europi, ali i svijetu.

Svoja viđenja aktualnog političkog trenutka u Španjolskoj, Nacionalu su iznijeli dugogodišnji član španjolske Socijalističke radničke partije Juan Fernando López Aguilar, ujedno i član grupe Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu, te predstavnica Podemosa Estefanía Torres Martinez, članica grupe Ujedinjene ljevice i Nordijske zelene ljevice u Europskom parlamentu.

AGUILAR JE BIVŠI MINISTAR PRAVOSUĐA u vladi Joséa Luisa Rodrígueza Zapatera, premijera Španjolske u dva mandata, od 2004. do 2011. Nakon njega vlast je uvjerljivom pobjedom preuzela Narodna stranka Mariana Rajoya koji je odnio relativnu pobjedu i na izborima održanim u prosincu 2015. Budući da nije osvojio natpolovičnu većinu od 176 zastupnika u nacionalnom parlamentu koji ima 350 mjesta, dosadašnji konzervativni premijer prisiljen je koalirati s nekim od političkih oponenata kako bi sastavio novu španjolsku vladu. U Španjolskoj su se tijekom posljednjih 35 godina na vlasti izmjenjivale dvije velike stranke, Narodna stranka (Partido Popular – PP) i Socijalisti (Partido Socialista Obrero Español – PSOE), a ovi izbori označili su kraj njihove dominacije. U novom sazivu parlamenta Narodna stranka dobila je 123 zastupnika, Socijalisti 90, a dvije nove stranke Podemos 69 i Građani 40. Iako se očekivalo da će Podemos koji je kao nova stranka trijumfirao na izborima za Europski parlament 2014., ostvariti čak i bolji rezultat, i s ovim brojem mandata – slično kao Most u Hrvatskoj – ima priliku presudno utjecati na sastav nove vlade.

U međuvremenu, 24 dana nakon izbora konstituiran je novi parlament koji je djelomično rezultat kompromisa jer je za predsjednika izabran socijalist Patxi López. Taj sporazum protumačen je kao prvi korak u stvaranju velike crno-crvene koalicije po uzoru na onu u Njemačkoj, a koja bi, ako do nje dođe, imala komotnu većinu od 253 od ukupno 350 zastupnika u parlamentu. Ali neizvjesnost oko formiranja nove vlade i dalje traje i u igri su razne opcije. Što se tiče stavova Socijalista, čini se da je najmanje izgledna koalicija ona ljevice s ljevicom, zato što je Podemos opasno zašao u dosadašnji prostor Socijalista i odnio glasove njihovih nezadovoljnih birača.

  • PODEMOS PODRŽAVA pravo Katalonaca da izađu na referendum i odlučuju o svojoj sudbini. To je glavni kamen spoticanja između Podemosa i Socijalista, koji bi trebali biti prirodni partneri u stvaranju koalicije

ONO ŠTO RAZLIKUJE ŠPANJOLSKU I HRVATSKU, osim veličine i toga što ima kralja Felipea VI., sve su snažniji secesionistički procesi koji prijete razdruživanjem pojedinih dijelova Španjolske. Pored Baskije, jedna od najglasnijih svakako je Katalonija, čiji je novoizabrani predsjednik Carles Puigdemont, dosadašnji gradonačelnik katalonskog grada Girone. Sve europske televizije prenijele su prilično neugodnu situaciju za španjolskog kralja Felipea VI., kojem Puigdemont nije htio položiti zakletvu na ceremoniji prisezanja za predsjednika Katalonije. Nakon što je odbio prisegnuti i nad španjolskim ustavom koji ne dopušta referendum o neovisnosti, najavio je odcjepljenje te sjeveroistočne pokrajine sa 7,5 milijuna stanovnika od Španjolske za 18 mjeseci. Takvim idejama oštro se protive i Narodnjaci i Socijalisti, ali i Građani, nova stranka centra, koje dosadašnji premijer Rajoy nastoji okupiti u antisecesionističku koaliciju, dok Podemos podržava pravo Katalonaca da izađu na referendum i odlučuju o svojoj sudbini. To je navodno i glavni kamen spoticanja između Podemosa i Socijalista koji bi, unatoč razlikama, ipak trebali biti prirodni partneri u pokušaju stvaranja lijeve koalicije. Nakon konstituiranja parlamenta Pablo Iglesias, karizmatični čelnik Podemosa, poručio je Pedru Sánchezu, vođi Socijalista: “Dok si s njima, ne računaj na nas.”

Ali prošloga petka kada su, u prvom pokušaju sastavljanja vlade, svi predstavnici parlamentarnih stranaka došli na konzultacije kod kralja Felipea VI., Iglesias se očito predomislio i predložio mu formiranje “vlade promjena” sa Socijalistima i Ujedinjenom ljevicom Izquierda Unida koja bi bila proporcionalna izbornim rezultatima, a u kojoj bi on bio potpredsjednik.

Španjolski kralj Felipe VI. s predsjednikom Parlamenta Oatxijem Lópezom tijekom konzultacija oko sastava nove španjolske vlade. FOTO: POOL/GULIVER/GETTY IMAGES
Španjolski kralj Felipe VI. s predsjednikom Parlamenta Oatxijem Lópezom tijekom konzultacija oko sastava nove španjolske vlade. FOTO: POOL/GULIVER/GETTY IMAGES

“ZA KOALICIJU S PODEMOSOM postoje vrlo male šanse”, smatra eurozastupnik Socijalista Aguilar, “jer to što radi Podemos ne možemo nikako podržati. Ako oni promijene svoj stav i retoriku prema svim tim pokretima koji žele rastočiti Španjolsku, možemo razgovarati. Ali oni ne nude nikakva rješenja. Ono što oni traže i obećavaju nije realno. Kada bi i došlo do takve koalicije, još uvijek ne bismo imali dovoljnu većinu, nego bismo morali koalirati s nekim manjim regionalnim strankama i krajnjom ljevicom, a to za nas nije prihvatljivo. Osim toga, postoji niz zakona koje je donijela dosadašnja vlada i koje bismo morali mijenjati, došlo bi i do ustavnih promjena, a za to nam je potrebna dvotrećinska većina. Takva vlada ne bi bila funkcionalna i ne bi mogla ni o čemu odlučivati.”

I mlada parlamentarka, predstavnica Podemosa Estefanía Torres Martinez, članica grupe Ujedinjene ljevice i Nordijske zelene ljevice u Europskom parlamentu, nije pretjerano optimistična kad govori o mogućnosti takve koalicije na ljevici. Iako na lokalnoj razini postoji uspješan primjer: Podemos je u koaliciji sa PSOE-om udružen u platformi “A sada Madrid” preoteo vlast desnici prvi put nakon 1991. u glavnom gradu Španjolske. Ali unatoč tome, Estefanía Martinez, kao i predsjednik njene stranke, smatra Socijaliste kastom u kojoj je ostalo malo od istinske socijaldemokracije. Što se tiče zahtjeva o odcjepljenju Katalonije, oprezna je u tome da bi podržala tu inicijativu. Kaže da će Podemos nudeći jednakost, multikulturalnost i multinacionalnost, nastojati riješiti tu tešku situaciju i pronaći ravnotežu na skliskom terenu, na kojem je ključan odnos pritiska i inicijative, odnosno dijaloga. Ali kaže i da će uvijek podržavati pravo Katalonaca na referendum o neovisnosti. Ciljevi Podemosa, koji su u početku njihova političkog djelovanja bili radikalni i najavljivali borbu protiv europskog političkog i financijskog sustava te nacionalizaciju privatnih kompanija, ponešto su ublaženi. Ona kaže da su njihovi uvjeti za suradnju sa Socijalistima koji su, prema njenom mišljenju, podjednako korumpirani i krivi za današnju situaciju u Španjolskoj kao i desnica, jasno definirani.

TO SU, PRIJE SVEGA, HITNE MJERE za najugroženije građane, zaustavljanje oduzimanja nekretnina onima koji nemaju gdje živjeti i ne mogu plaćati komunalije, pomoć nezaposlenima, borba za prava žena koja su, smatra ona, itekako ugrožena u Španjolskoj. Zato ponosno ističe kako su među pet zastupnika Podemosa u Europskom parlamentu tri žene, a među izabranim zastupnicima u španjolskom parlamentu je više od 51 posto žena. Među ostalim uvjetima Podemosa za formiranje koalicijske vlade su i ustavne promjene koje će jamčiti zaštitu socijalne pravde i socijalnih prava, borba protiv korupcije, reforma pravosuđa koja će osigurati njegovu nezavisnost, reforma izbornog sustava koji bi trebao poštovati princip proporcionalnosti, ali i zaštita jedinstva zemlje temeljena na multinacionalnosti i multikulturalizmu. Proces ustavnih promjena morao bi imati podršku španjolskih građana koji bi na referendumu o njima trebali glasati. Podemos se zalaže i za bolji obrazovni i zdravstveni sustav, kao i za stvaranje uvjeta za zapošljavanje, osobito mladih, uvođenje univerzalne plaće za sve građane i spuštanje dobne granice za umirovljenje. Kao što je poznato, Podemos se oštro protivi štednji koju nameće Europa i bori se protiv diktature banaka, slično kao i Syriza u Grčkoj. Estefanía Torres Martinez svjesna je da s ovim brojem zastupnika sve to sami ne mogu provesti, iako smatra da je ovakav rezultat izbora zapravo njihova pobjeda. Uspjeli su, nakon dvije godine postojanja, osvojiti 69 mjesta u parlamentu unatoč pojavi još jedne nove stranke Građani čiji cilj je, po njenom mišljenju, zapravo bio ograničiti utjecaj Podemosa i osigurati status quo, odnosno dominaciju dviju velikih stranaka i starih političkih elita. “Ali kakav god na kraju bio ishod pregovora o sastavljanju nove vlade, natjerat će dvije velike stranke da se počnu ponašati drugačije, a to je već samo po sebi pobjeda onih koji su se zalagali za političke promjene”, smatra ta španjolska političarka.

Novoizabrani predsjednik Katalonije Carles Puigdemont nije želio položiti zakletvu na ceremoniji prisezanja, a odbio je prisegnuti i nad španjolskim Ustavom koji ne dopušta referendum o neovisnosti. FOTO: DAVID RAMOS/GULIVER/GETTY IMAGES
Novoizabrani predsjednik Katalonije Carles Puigdemont nije želio položiti zakletvu na ceremoniji prisezanja, a odbio je prisegnuti i nad španjolskim Ustavom koji ne dopušta referendum o neovisnosti. FOTO: DAVID RAMOS/GULIVER/GETTY IMAGES

Na pitanje je li moguće stvaranje velike crno-crvene koalicije po uzoru na Njemačku, socijalist Aguilar odgovorio je da takva tradicija u Španjolskoj ne postoji. Iako ne isključuje takvu mogućnost koja je djelomično potvrđena i kompromisnim rješenjem u izboru predsjednika parlamenta, smatra da su razlike među dvjema strankama prevelike. Osim toga, svjestan je realne opasnosti da nakon mandata takve vlade zauvijek izgube vodstvo na ljevici, u korist Podemosa. “Ova vlada uništila je španjolsku ekonomiju, dovela nas je do ruba propasti. Priče o tome da smo se ekonomski oporavili i da nam gospodarstvo raste, obična su laž. Dosadašnji premijer Rajoy morao bi pristati na brojne kompromise i prihvatiti naše uvjete ako bismo ušli u koaliciju. A to što imamo predsjednika parlamenta nikako ne znači da automatski podržavamo njihovu vladu”, istaknuo je Aguilar.

S TAKVOM OCJENOM GOSPODARSKE SITUACIJE slaže se i Estefanía Torres Martinez i tvrdi da su mediji i centri moći oko njih počeli prodavati priču o ekonomskom rastu koja nije istinita. Kaže da statistike samo dokazuju da novac i dalje cirkulira u istim krugovima, a ne u korist građana jer velike kompanije čak i ne plaćaju poreze koje španjolski građani moraju platiti. A što se tiče stvaranja velike koalicije, ona podsjeća da je vođa socijalista Pedro Sanchez insistirao na tome da će pokušati formirati progresivnu vladu. Ali umjesto toga, do sada je PSOE koristio opasnost odcjepljenja Katalonije kao izgovor za pregovore s Narodnjacima. Da su zaista imali namjeru promijeniti vladu, ne bi prihvatili poziciju predsjednika parlamenta. “U politici se”, kaže Estefania, “obećanja pravdaju činjenicama, a ne samo riječima. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti. Ali stvaranje velike koalicije svakako je jedna od mogućnosti”.

Na pitanje bi li Podemosu odgovarali novi izbori do kojih će doći ako ni Rajoy ni Sánchez ne uspiju sastaviti vladu, Estefania Torres Martinez kaže kako Španjolska nema vremena čekati i da postoji opcija koja je bolja od novih izbora. Nju je u petak predstavio vođa Podemosa Pablo Iglesias koji je izrazio spremnost na dijalog sa Sánchezom i Albertom Garzónom, članom Komunističke partije Španjolske koji je ušao u parlament na listi Ujedinjene ljevice, a s kojima će nastojati usuglasiti zajedničku strategiju moguće nove vlade i profesionalne timove koji bi mogli raditi na zajedničkom programu. Ona smatra da su španjolski birači jasno pokazali da žele pluralističku vladu promjene, a ne vladu sastavljenu od starih stranaka koje su i dovele Španjolsku u situaciju u kakvoj se danas nalazi.

  • ‘VLADA MARIANA RAJOYA uništila je španjolsku ekonomiju, dovela nas je do ruba propasti. Priče o tome da smo se ekonomski oporavili i da nam gospodarstvo raste, obična su laž’, kaže Aguilar

ALI ZA SADA JE PROPISANA PROCEDURA sljedeća: ako Rajoy na prvom glasanju u parlamentu ne uspije dobiti podršku apsolutne većine za sastav vlade, za 48 sati mora sazvati drugo glasanje, a tada je dovoljna jednostavna većina. Ako ni tada ne uspije, na potezu je Sánchez, vođa Socijalista koji bi trebao nagovoriti Podemos i Građane da mu se pridruže ili pokušati sastaviti vladu na tragu prijedloga vođe Podemosa Pabla Iglesiasa. Ako i to propadne, rok za imenovanje novog premijera je dva mjeseca od drugog pokušaja sastavljanja vlade. Ako ni tada ne uspiju postići dogovor, na proljeće bi se mogli održati novi parlamentarni izbori u Španjolskoj. Ako i dođe do novih izbora, jasno je da bi od takvog razvoja događaja najvjerojatnije najviše profitirao upravo Podemos.

O ovakvom scenariju socijalist Aguilar za sada ne želi razmišljati jer je svjestan da bi Podemos na njima prošao bolje nego sada i možda postao vodeća stranka ljevice. Tridesettrogodišnja članica Podemosa Estefanía Torres Martinez uvjerena je da će Podemos, stranka koja želi srušiti kapitalizam, na kraju to i postati. Smatra da će građani ako ne sada, onda već za koju godinu shvatiti da su oni zapravo jedina politička snaga koja štiti njihova prava i bori se protiv centara moći i političkog establišmenta koji je doveo Španjolsku – zemlju koja je po snazi 4. ekonomska sila u Europi – na rub ekonomske propasti. Trenutno se čeka odluka kralja Felipea VI. o novom mandataru koji vjerojatno ipak neće biti uvezen iz Venezuele, koliko god španjolska ljevica bila dobro povezana s tamošnjim političkim krugovima. Gotovo isto kao i hrvatska desnica s dijasporom u Kanadi.

Komentiraj