Knjiga tekstova hrvatskoga jezikoslovca Ljudevita Jonkea “Rasprave i članci”, što ju je priredio Ivo Pranjković, a u kojoj su tekstovi o hrvatskom književnom jeziku u 19. i 20. stoljeću predstavljena je u utorak u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

 Voditelj biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti akademik Ante Stamać naglasio je kako Jonke u svojim tekstovima razglaba o jeziku kao tvorivu za književnost te o povijesti i suvremenosti hrvatskoga jezika.

Po riječima profesora na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Krešimira Mićanovića Jonke nije imao vlastitu koncepciju književnoga jezika, ali se zato u svom radu oslanjao na postignuća praške lingvističke škole.

Smatrao je kako književni jezik treba biti ujedno i stabilan i elastičan, napomenuo je Mićanović te dodao da je za Jonkea književni jezik narodne zajednice bio jezik iznad dijalekata, koji je nastao stvaralačkim radom naroda i ljudi od pera.

Jonkeove su rasprave, ocijenio je, poticaj za proučavanje povijesti hrvatskoga jezika i njegov razvoj u 19. stoljeću te vrijedan prilog hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti.

Jonke je nekoliko desetljeća bio vrhovni autoritet hrvatskoga standardnog jezika i jezične politike u Hrvatskoj, ocijenio je priređivač knjige Ivo Pranjković i dodao kako je ujedno bio i jedan od najvažnijih djelatnika na području primijenjene standardologije.

To je na poseban način došlo do izražaja u njegovu dugogodišnjem uređivanju časopisa “Jezik” te u brojnim rubrikama koje je vodio po novinama i časopisima, a posebice u dnevniku Vjesnik i u tjedniku Telegram, podsjetio je Pranjković.

U tim je napisima uvijek vodio računa o tzv. elastičnoj stabilnosti standardnoga jezika, o njegovoj polifunkcionalnosti, a umjesto vukovskoga načela ‘piši kako narod govori’ inzistirao je na načelu piši kako pišu dobri pisci, istaknuo je Pranjković i ocijenio kako osobit pečat toj djelatnosti daje Jonkeov jednostavan, ali stilski uvjerljiv i do kraja izbrušen način pisanja.

Smatrao je da hrvatski jezik ima svoje povijesne, kulturološke, teritorijalne i nacionalne posebnosti koje moraju doći do izražaja u standardizacijskim procesima i u vođenju jezične politike te da one ne smiju biti žrtvovane nikakvim tzv. višim ciljevima, naglasio je Pranjković.

Knjiga “Rasprave i članci” (376 str.) koju je u sklopu biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti objavila Matica hrvatska podijeljena je na sedam poglavlja – povijest hrvatskoga književnog jezika, književni jezik u teoriji, hrvatski književni jezik u praksi, češka književnost te posebno tiskan govor Ljudevita Jonkea u Zagrebačkoj katedrali “Tko svoju zemlju ljubi”.

Na početku knjige objavljeni su predgovor, ljetopis Ljudevita Jonkea, bibliografija, izdana djela te važnija literatura o Jonkeu, što ih je priredio Ivo Pranjković, a na kraju knjige, u prilozima, objavljene su napomena, tekstološka napomena, tumač imena i izraza, rječnik, kazalo imena te slikovni prilozi.

Akademik i sveučilišni profesor Ljudevit Jonke rođen je 1907. u Karlovcu, a preminuo 1979. u Zagrebu. Bio je jedan je od najvažnijih hrvatskih jezikoslovaca kroatističkoga usmjerenja, dugogodišnji odbornik i posljednji predsjednik Matice hrvatske prije njezina prisilna utrnuća 1971. Autor je više knjiga, među kojima i knjige “Književni jezik u teoriji i praksi”, “Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća” i “Hrvatski književni jezik danas”.

Komentiraj

FOTO:FaH
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.