NOVI GLAVNI TRENER HOKEJAŠA MEDVEŠČAKA GORDIE DWYER na jednoj utakmici zaradio je čak 23 utakmice suspenzije. S tom kaznom uvršten je među deset igrača koji su dobili najrigoroznije suspenzije u povijesti NHL-a

Kada u tražilicu Google upišete ime Gordie Dwyer, dobit ćete dvije vrste tekstova. Jedni govore o tome da je to 37-godišnji novi trener hokejaša Medveščaka, a u drugima piše da se 2000. godine Dwyer, kao igrač NHL momčadi Tampa Bay Lightning, potukao na predsezonskoj utakmici protiv Washington Capitalsa i zaradio čak 23 utakmice suspenzije. S tom kaznom uvršten je među deset igrača koji su dobili najrigoroznije suspenzije u povijesti NHL lige. Stoga ni ne čudi da je PR služba Medveščaka, prilikom predstavljanja Dwyera kao novog trenera, napisala da je on “Bad Boy NHL-a”.

“NE SMETA MI TAKAV NAZIV. Ponosan sam na svoju igračku karijeru u NHL-u. Istina je da sam igrao s puno strasti, s puno natjecateljskog žara, pa neke od tih elemenata želim vidjeti i u momčadi Medveščaka. Želim čvrstu igru. Ne mislim pri tome na skidanje rukavica i tučnjavu, nego na želju za natjecanjem, jer smatram da to donosi uspjeh. Na to sam bio usredotočen kao igrač, kao što sam i sada kao trener. Građenje natjecateljske atmosfere nešto je na čemu rade dobri klubovi. Ne smeta mi igrački imidž koju imam, a svakog dana se trudim da radom stvorim svoju trenersku reputaciju”, rekao nam je Dwyer u razgovoru za Nacional. Treneri koji su bili bivši igrači u različitim sportovima ponekad govore svojim mladim igračima “nemojte raditi ono što sam ja radio”, ali Dwyer na svoju mladost gleda na svoj način. “Svatko uči iz svog iskustva. Iz tog incidenta sam puno naučio. Bio sam mlad igrač i taj događaj mi je pomogao u odrastanju. Prošlo je već dosta godina od tog slučaja, ali ne bježim od toga”, odgovorio nam je Dwyer.

Dwyer je na toj utakmici bio isključen, ali čim je sjeo na klupu za kažnjene igrače odlučio je da se vrati na led i obračuna sa sucima i protivničkim igračem. Dobio je 10 utakmica kazne za tuču s protivničkim igračem, 10 zbog vrijeđanja i kontakta s glavnim sucem te tri utakmice zbog vrijeđanja i kontakta s pomoćnim sucem. Ukupno je kažnjen s 23 utakmice neigranja. S takvom reputacijom došao je u momčad koja će u srijedu započeti svoju treću sezonu u KHL ligi i koja je zadržala osam igrača iz prošle sezone, a ostali su odreda novi. Među onima koji su ostali su i Nathan Perkovich, kojem će ovo biti četvrta sezona u Medveščaku, te Mike Glumac, koji će igrati treću sezonu.

NI JEDAN NI DRUGI NISU ZNALI mnogo o Dwyeru prije njegova dolaska u Zagreb, ali Perkovich kaže kako je “važno da je bio radnik koji je naporno radio da bi došao do NHL lige. Uvijek je dobro igrati pod vodstvom takvog trenera”, dok Glumac kaže da “nisam znao puno o njemu, osim da je igrao u NHL-u, ali mislim da je dobro što imamo trenera s igračkim iskustvom u toj ligi. Do sada je napravio dobar posao u Medveščaku”. Taj dobar posao očitovao se u šest predsezonskih utakmica. U svih šest Medveščak je bio pobjednik, što je neusporedivo bolje nego u prošlogodišnjoj predsezoni, kada su imali više poraza no pobjeda. Ni u nastavku nije bilo ništa bolje i Medveščak nije igrao u prošlosezonskom doigravanju KHL lige. Što je to sad bolje nego prošle sezone objasnio nam je Perkovich: “U usporedbi s prošlom predsezonom, u sadašnjoj momčadi ima više kemije no prije godinu dana. Napadačke i obrambene linije su raznolike, atmosfera u svlačionici je odlična, svi dišemo kao jedan. Ne kažem da toga lani nije bilo, samo želim reći da se sve to odražava i na našu igru na ledu”.

Dwyer nam kaže da je “svijet hokeja na ledu mali” i da je za Medveščak čuo preko Marka Flooda, prošlogodišnjeg igrača Medveščaka. “On je moj susjed u Kanadi, u Charlottetownu, i poznajemo se već godinama. Kada se pojavila prilika da postanem trener Medveščaka, od njega sam saznao ponešto o momčadi, o tome kako je Zagreb divan grad i kakva atmosfera vlada oko kluba. Zahvaljujući njemu i njegovu zagrebačkom iskustvu, stupio sam preko agenta u Češkoj u kontakt s čelnicima Medveščaka”, kaže Dwyer o početku njegove hokejaške priče u Zagrebu. Priznao je da Hrvatska sigurno nije zemlja gdje bi se očekivalo da je hokej na ledu popularan sport, ali smatra da Medveščak ima svoju povijest, da su ljudi u klubu strastveno posvećeni poslu, a navijači ga podržavaju, što stvara sjajnu atmosferu za sve igrače i trenere koji dolaze iz inozemstva. Naglasio je da ta atmosfera doprinosi da se novi ljudi uklope u klub.

  • ‘MEDVEŠČAK IMA SVOJU POVIJEST, ljudi u klubu su strastveno posvećeni poslu, a navijači ga podržavaju, što stvara sjajnu atmosferu za sve igrače i trenere’

Dwyer do sada nije trenirao neku seniorsku momčad. Nakon što je 2009. okončao igračku karijeru, odmah je počeo trenirati juniorske momčadi, pa dolazak u Zagreb smatra napretkom za njega kao trenera. “Igračku karijeru gradio sam napornim radom i strašću za hokejom, što mi je na kraju donijelo to da igram u NHL-u. Nakon toga fokusirao sam se na trenersku karijeru. Učio sam tako da sam počeo od najniže razine, s nižom juniorskom ligom u Kanadi, zatim sam napredovao do prve juniorske lige u Kanadi, a imao sam prilike trenirati i kanadsku mladu reprezentaciju do 18 godina”, kaže Dwyer i ne krije da jednog dana želi postati trener u NHL ligi, što je cilj koji je odavno postavio.

U NHL-U IGRAO JE ZA TAMPA BAY, zatim kratko za New York Rangerse te za Montreal Canadiense. Upravo u tom kratkom razdoblju u New Yorku igrao je s nekim od najboljih igrača NHL lige, kao što je Mark Messier. “Ono što sam od njih naučio bio je respekt prema igri, prema igračima na ledu te ljudima izvan leda. Dati najbolje od sebe svakog dana, napraviti sve što je potrebno za momčad naučio sam od njih, kao i od trenera. Mark Messier, jedan od najboljih vođa momčadi u ovom sportu, bio je takav ne zato što je galamio na sve igrače u svlačionici, nego zato što se uvijek spremao za svaku utakmicu, što je svakoj prilazio s velikim profesionalizmom i to je prenio na sve nas. Tako se i ja ponašam, cijenim hokej na ledu, svaku utakmicu i kolektivnost momčadi”, rekao je Dwyer za Nacional.

Iz tog razdoblja postoji anegdota kako je Dwyer prije utakmica zabavljao Messiera sa svojim “air guitar” izvedbama. “Svi su igrači imali nešto svoje, a ja volim glazbu. Svatko donosi nešto osobno u tim, ne samo na led, nego i u svlačionicu. Zahvalan sam i suigračima i trenerima koji su dopustili da budem ono što jesam, što su pustili da istaknem svoj karakter i osobnost”, uz smijeh se Dwyer prisjetio tog razdoblja.

Ono što ga ne veseli iz tog vremena je to da Rangersi tih godina, bez obzira na to što su imali sjajan tim, nisu uspijevali doći ni do doigravanja NHL-a. “Nisam proveo puno vremena u Rangersima, ali u to vrijeme oni su bili u potrazi za momčadskim identitetom. To je ono što i ja sada radim u Medveščaku, razvijam identitet momčadi. Ne samo na temelju igrača i njihovih mogućnosti, nego i razgovarajući s njima o tome koja je njihova uloga u timu i kako moraju igrati da bi bili uspješni kao momčad. To je jako važno, taj momčadski duh, i treba nagraditi igrače koji igraju s momčadskim duhom. Mislim da je to nedostajalo New York Rangersima. U to vrijeme imali smo jako puno dobrih igrača, jako puno znalaca, ali nismo imali identitet. I zato mi je to tako važno od trenutka kada sam postao hokejaški trener”, otkrio je Dwyer razloge zašto Rangersi nisu postizali veliki uspjeh. Dwyer je 2002. došao u Rangerse nakon što je tri sezone proveo u Tampa Bayu. A nakon njegovog odlaska Tampa Bay 2004. osvojio je Stanley Cup i postao NHL prvak. “Moji prvi koraci u NHL-u bili su oni s momčadi Tampa Bay i to je bilo sjajno iskustvo. U to vrijeme bilo je puno izmjena u igračkom kadru, došlo je puno mladih igrača. No njima je pružena prilika. Rick Dudley, koji je u to vrijeme bio direktor kluba, potrošio je puno vremena tražeći mlade, talentirane igrače i stvorio je odličan tim. Treneri su u to vrijeme bili Steve Ludzik, pa John Tortorella, a oni su stvorili natjecateljski duh u momčadi. Neki igrači igrali su sjajno, kao Vincent Lecavalier i Brad Richards, i osvojili su Stanley Cup”, rekao je Dwyer o svom bivšem timu.

Nakon što je zbog ozljede propustio sezonu 2005./2006., Dwyer je napustio NHL i otišao u Švedsku. “Borio sam se s ozljedama, borio sam se da dobijem priliku, zbog ozljeda sam propustio puno utakmica, pa sam odlučio da ću otići u Švedsku. To se pokazalo kao predivno iskustvo. Proveo sam dvije sezone u Švedskoj, upoznao sam se s europskim hokejom i pri tome naučio puno. Otvorili su mi se novi horizonti, kao igraču i kao čovjeku koji je upoznao drugačiju kulturu”, rekao je Dwyer o svom životu u toj europskoj zemlji.

Nakon dvije sezone u Švedskoj i jedne u Njemačkoj, u 31. godini odlučio je da neće više igrati hokej, ali je htio postati trener, što mu je bila davna želja. “Kada sam bio klinac rekao sam da želim biti ili hokejaš ili hokejaški trener. Još dok sam bio junior imao sam sreću da sam radio sa sjajnim trenerima, a to se nastavilo i tijekom profesionalne karijere. Trener koji je posebno utjecao na mene bio je Alain Vigneault, sadašnji trener New York Rangersa, a trenirao me dok sam bio junior. Imao je energičan nastup, komunikacija s igračima bila mu je odlična, sviđao mi se način na koji je prilazio svakoj utakmici i imao je velik utjecaj na mene dok sam bio mlad igrač. Sjećam se da mi je pomagao i u vrijeme kada sam izašao na NHL draft. Kasnije sam uvijek obraćao pažnji i na taktičku stranu hokeja, na detalje u igri, i zato sam brzo zaključio kako bih mogao biti dobar trener. Zbog toga sam, čim sam završio s igračkom karijerom, odmah postao trener”, objasnio je Dwyer kako je započeo trenersku karijeru.

  • ‘U JUNIORSKOM HOKEJU vrijediš onoliko koliko su tvoji igrači napredovali, a u seniorskom ovisiš o tome kakav si uspjeh ostvario s klubom. A to je lako saznati’

PRVO JE, KAŽE, BIO TRENER MOMČADI Summerside Western Capitalsa u Junior A Hockey League, što je stepenica niže od glavne junior lige. U svojoj drugoj trenerskoj sezoni osvojio je prvenstvo, pa je dobio priliku da postane trener u glavnoj juniorskoj hokejaškoj ligi u Kanadi. “Juniorska liga u Kanadi je velika stvar, najbolji svjetski mladi hokejaši igraju u njoj, a ja sam imao sreće da sam postao trener Charlottetown Islandersa, čiji je vlasnik Serge Savard, bivši NHL igrač Montreal Canadiensa i član Hall of Famea. Proveo sam četiri godine u tom klubu”, priča Dwyer o svom prvom trenerskom mjestu. Nakon četiri sezone, početkom ove godine, odlučili su ga smijeniti. “Tako naučiš da je hokej i dalje biznis i da moraš uložiti cijelog sebe, sve svoje vještine i znanja kako bi ostvario uspjeh. To je nešto što nastavljam raditi i u Zagrebu”, komentarao je Dwyer taj otkaz.

Novost je u tome da su ga u Zagrebu dočekali seniori, dok je u Kanadi radio s juniorima, a on ne krije da u tome postoji znatna razlika. “U juniorskom hokeju vrijediš onoliko koliko su tvoji igrači napredovali, a u seniorskom ovisiš o tome kakav si uspjeh ostvario s klubom. A to je lako saznati. Uzmeš novine i pogledaš koliko pobjeda i poraza ima tvoja momčad. U juniorskom hokeju imate neprekidni krug mladih koji dolaze i razvijaju se, a onda odlaze u NHL i zamjenjuju ih mlađi. Cilj juniorske lige je da se hokejaši pripreme za igru na višoj razini.

Odgovoran si za njihov igrački razvoj i za njih kao osobe. Trener je prvenstveno mentor. S druge strane, seniorski igrači koji igraju za Meveščak već su, igranjem u KHL-u, ostvarili uspjeh. Oni znaju što znači biti profesionalni hokejaš, znaju što sve treba da bi se postalo uspješan na ledu, a na trenerima i upravi kluba je da stvore od njih kolektiv koji će disati kao jedan. Trenerstvo je i vođenje ljudi i pripremanje za utakmicu”, govori Dwyer o svojoj viziji trenerskog posla.

ZA MIKEA GLUMCA BITNO JE da je Dwyer donedavno bio igrač jer stoga “lakše razumije nas igrače. Donio je visoku razinu radne etike u momčad, to zahtijeva i od nas i smatram da je to korak u pravom smjeru. Svaki trener ima svoje metode. Očito je da neke nekim klubovima odgovaraju, a nekima ne. Za sada sve ide dobro i nadamo se da ćemo tako i nastaviti”. Slaže se s Dwyerom kada kaže da je važno stvoriti momčadski duh jer je “svaki igrač drugačiji i bitno je za trenera da pronađe načina da svi funkcioniramo kao jedan”.

Dwyer nije birao nove igrače koji su došli u Medveščak. “S obzirom na to da sam došao malo kasnije u klub, većina odluka o novim igračima već su bile donesene. No moj odnos s Markoantonijem Belinićem, generalnim menadžerom, i Aaronom Foxom, sportskim direktorom, izvrstan je, tako da je sve ovo grupni pokušaj gradnje hokejaške momčadi”, kaže Dwyer o suradnji s upravom kluba. Perkovich i Glumac su odavno u Zagrebu i ne dvoje da je ostanak u Hrvatskoj za njih prava odluka. “Uživam u gradu, ljudi su sjajni, hrana je nevjerojatna i uvijek je lijepo igrati pred navijačima koji nas podržavaju, bez obzira na rezultat”, kaže Perkovich, dok Glumac dodaje da se”moja obitelj naviknula na život u Zagrebu i Hrvatskoj, ovdje smo lijepo primljeni, tako da smo se s radošću vratili u Zagreb”. Još kad bi ove godine opet igrali u doigravanju KHL lige… “Svaki hokejaš želi igrati u doigravanju, to je cilj. Ako se ne plasiramo u doigravanje, sezona je neuspješna, a mi smo razočarani”, smatra Glumac, ali ga je Perkovich prekinuo riječima: “Igrat ćemo u doigravanju!”.

Komentiraj

FOTO:Nacional
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.