U dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji u toku je izložba „Praznina – izbor iz hrvatske fotografije 21. stoljeća“, osmišljena prema autorskoj koncepciji više kustosice Umjetničke galerije Dubrovnik Petre Golušić. Autorica izložbe odabrala je petnaest hrvatskih umjetnika koji zastupaju tek segment hrvatske vizualne scene 21. stoljeća, ali su iznimno prisutni i aktivni na domaćoj fotografskoj umjetničkoj sceni. Prema tumačenju Petre Golušić, „eksponati/radovi nastali su u odmaku od tjelesnog prisustva čovjeka i izdvojeni su iz serija od kojih ga neke sadrže“. Predstavljeno je stvaralaštvo Jelene Blagović, Borisa Cvjetanovića, Petra Dapca, Sandra Đukića, Marka Ercegovića, Davora Konjikušića, Igora Kuduza, Antuna Maračića, Ane Opalić, Marine Paulenka, Jasenka Rasola, Davora Sanvincentija, Sofije Silvije, Sandre Vitaljić i Borka Vukosava.

Za autoricu koncepcije, radovi odabranih umjetnika svjetskog su nivoa te „jasno i odrješito progovaraju o ključnim i nužnim teritorijima kako pojedinca tako i svih njegovih struktura, mreža, područja koje stvara i tvori. Polazišta su antropološka, društvena, politička, osobna, i tako u ne – dogled. Ima ih jako puno i jezgrovita su u otvorenosti – slojevita u mišljenju i jasna u stavu od kojeg se odustaje u smislu – praznine“. Treba ipak istaknuti kako je temu odsutnosti – koja je značenjski vrlo bliska temi praznine – već 1999. godine u teoriju i kritiku suvremene hrvatske umjetničke prakse uveo povjesničar umjetnosti Zvonko Maković sa svojom koncepcijom za porečki Annale. No problemi koje umjetnici dijele u ovoj vremenskoj distanci nisu se nimalo promijenili i referiraju se na opća i subjektivna mjesta i doživljaj praznine u današnjem svijetu, društvu, ljudskim odnosima i našoj unutrašnjosti.

U koncepciji izložbe radovima se također naglašava mentalna energija, obilježavaju se opći procesi, objektivno – apsolutni razumljiv duh u problematici zbiljskog i slično. „Kazuje se motivima detalja i onima koji to nisu. Ogoljava se mikrokozmos interijera i eksterijera svijeta; prostiru se u jednostavnosti predjeli urbanog, prirodnog, osobnog i drugog prostora. Minimalistička percepcija pojedinačnog tvori univerzalni vizualni govor odmaknut od složene gramatike. Kodovi označavaju kretanje prema praznini, postojanje u njoj i njezinim proredima, na rubovima i dr. Svjedoče je. Oni su praznina. U zapisima se očituje poniznost prema bez – značajnom / sve – značajnom. Ne – bitnost se vidi i spoznaje kao sve – bitnost i obratno“, navodi u pratećem tekstu kataloga Petra Golušić. „U svim zamračenjima grada danas ipak su prisutni neuništivi okviri prisutnosti radi prisutnosti same. Jelena Blagović, Boris Cvjetanović, Petar Dabac, Marko Ercegović, Igor Kuduz, Antun Maračić, Ana Opalić, Marina Paulenka, Jasenko Rasol, Borko Vukosav i drugi zapisuju ih u mediju fotografije. Izričaj je ozbiljan, a hrabrost i umjerenost tvori mapu praznine svijeta. Polazišta su različita, ponekad ih i nema, a nekad su strogo strukturirana u djelu. Umiruje se slika svijeta“ (P. Golušić). Odabrane fotografije snažno djeluju na promatrača i mnogi od fotografa predstavljeni su natprosječno dobrim radovima, čime se potvrđuje dobar izbor autorice, a jednako tako njezin predgovor u katalogu izložbe ima karakter eseja o fotografiji, gdje tekst nosi i određenu književnu kvalitetu. Drugim riječima, autorica nam nije ponudila stereotipni teorijski tekst koji je hermetičan za čitatelja i koji tipičnog posjetitelja izložbe odbija od galerijskog kvalitetnog sadržaja.

Izložba je sociološki zanimljiva i po tomu što je autorica koncepcije ispitivala građane Slanog i Dubrovnika, ali i filozofe, profesore, pisce, kustose i arhitekte što je za njih praznina i te je odgovore ponudila u katalogu izložbe. Praznina je u pejzažu, zemlji, gradu, ljudima, zraku, emocijama… i sve je to jako harmonično i lucidno složeno u misao vodilju koncepcije, bez patetike ili pretencioznosti. Rijetko iskustvo kad se radi o pisanju o suvremenoj hrvatskoj fotografiji.