Što mislite kako je meni? – zakukao je Andrej Plenković, kad je sav zgužvan, nakon gotovo cjelodnevnog odgađanja, napokon izašao pred novinare kako bi, kao što se najavljivalo i očekivalo, prestavio izlaznu strategiju iz novonastale drame u Agrokoru. Ali, umjesto da dođe s rješenjem, premijer je zapravo tražio rame za plakanje. -Mislite da sam sretan? Naravno da nisam zadovoljan – govorio je, pokušavajući da svojim priznanjem o nezadovoljstvu zasjeni činjenicu da zapravo nema petlje za prevladavanje, ne samo po njega, frustrirajuće situacije.

Sigurno je da Andreju Plenkoviću nije lako. Prvo, zato jer se kao čovjek na čijoj karijeri, kako je sam istakao, nema mrlje, našao usred skandala natopljenog nečasnim, potencijalno i koruptivnim interesima. A sam nema snage, prije svega karakterne, da talačku krizu rezolutno presiječe. Vladin namjesnik u Agrokoru počinio je greške, ali premijer ni danas ne želi reći bi li ga smijenio. Praktično relativizirajući odgovornost Ante Ramljaka, Plenković sugerira da i nakon njegova najavljenog odlaska sve drugo, i zlatom plaćeni savjetnici i ostali problematični aspekti menadžeriranja Agrokorove krize, ostaju nedirnutima.

Drugo, Plenkoviću nije lako jer mu nitko ne želi biti Ramljak nakon Ramljaka. Dosadašnji je povjerenik dao ostavku, ali premijer nema zamjensko rješenje. U jednom danu dobio je nekoliko neugodnih košarica. Uvjerljiv znak koliko potencijalni kandidati vjeruju u sretan ishod drame u Agrokoru, ali jednako tako i koliko vjeruju Plenkovićevom autoritetu. Na njegov se brod više ne ukrcava. Zato ga je situacija zatekla nespremnog. U više od dva tjedna, otkako je njegovoj pažnji bila prinesena dokumentacija o moralno loše aspektiranom savjetničkom biznisu u Agrokoru, nije priredio rezervnu akviziciju. Zasad neuspješna potraga za Ramljakovim nasljednikom kazuje da premijer ne kontrolira situaciju, nego se šlepa za događajima.

Treće, Andreju Plenkoviću sigurno nije lako jer je odlučio nastaviti suradnju s Martinom Dalić, koja ga je svojim suspektnim angažmanom oko Agrokora i dovela u nevolju. Kreirala je zakon pun rupa koji dopušta namještanje poslova; demonstrativno, u javnosti, sponzorira Ramljakove financijske vragolije. Premda je sukobom interesa posve izbušena, potpredsjednica Vlade postavlja se kao da je sva vlast u njenim rukama. Kao da ona premijera drži u šaci. Umjesto da joj zahvali na suradnji, jer ga kompromitira, Plenković tvrdi da s Martinom Dalić ima jako dobar odnos i nastavljaju zajedno. Tako na sebe preuzima njenu odgovornost. Stavlja svoj potpis na grijehe koje je navodno bez njegova znanja počinila.

Četvrto, Andreju Plenkoviću zaista nije lako jer svi od njega očekuju da – sukladno premijerskoj funkciji – kreira rješenja, što je za njega, izgleda, nemoguća misija. Čak ga i Ramljak optužuje za nečinjenje. Povlači se, napisao je, zbog njegova dugog perioda tišine, odnosno dvotjednog nereagiranja na dokumentaciju o savjetnicima koju mu je dostavio. Neka očekivanja u posljednje vrijeme sve mu glasnije ispostavlja i njegova vlastita stranka. -HDZ ne želi plaćati političku štetu zbog ponašanja nekih pojedinaca – ne prestaje ponavljati Goran Jandroković jasno aludirajući na Ramljaka i drugove. Ako je inače njonjasti Jandroković odlučio pustiti glas, to znači da Plenkovićeva slaba i neučinkovita vlast podiže razinu nezadovoljstva i u HDZ-u.

Peto, premijeru nije lako jer on nije čovjek za teška vremena ni grbave situacije. Svileni je navikao na diplomatske laganice, na komforne okolnosti. U prvoj trećini svog mandata pokazao je veliku indisponiranost i nemoć. Manjak osobnog autoriteta čak ni autoritet funkcije više ne može kompenzirati. Ali njegova je razočaranost situacijom ništa prema razočaranosti javnosti. Odgovornost sada pokušava prebaciti na kritičare koji, kako je rekao, „drmaju stabilnost hrvatskog gospodarstva“. Premda Andrej Plenković sam ljulja čamac u kojem sjedi. Nažalost, u njegovoj je orahovoj ljusci cijela država.

Komentiraj