Slučaj nizozemskog novinara libanonskog podrijetla Dannyja Ghosena koji je u izbjeglički kamp u Opatovcu ušao prerušen u izbjeglicu i bez ikakvih dokumenata prošao administrativnu provjeru, registriravši se kao 34-godišnji student iz Sirije pod lažnim imenom Khalid Gasan, otvorio je pitanje kako hrvatska policija registrira izbjeglice iz Sirije, Afganistana i drugih zemalja kojih je do početka ovog tjedna u Hrvatsku stiglo više od 70 tisuća. Kao i u druge zemlje kroz koje su prošli na svom dugom putu, od Grčke, Makedonije i Srbije, jedan dio izbjeglica dolazi bez ikakvih osobnih dokumenata iz straha da bi ih mogli deportirati nazad u Siriju. To znači da policija zemalja u koje ti ljudi dolaze, poput hrvatske, nema nikakvih drugih mogućnosti osim da im vjeruje na riječ kad su u pitanju njihovi osnovni osobni podaci, ime i prezime te datum rođenja.

Hrvatska policija od prošlog tjedna počela je sve izbjeglice registrirati tako da ih se fotografira s listom papira na kojem je flomasterom ispisano ime i prezime osobe. Koliko je to garancija da je uistinu riječ o točnim podacima, svjedoči i slučaj prerušenog nizozemskog novinara koji se lažno predstavio.

Sve to zasigurno predstavlja i sigurnosni rizik za Hrvatsku, posebno ako se uzme u obzir to da u prosjeku među izbjeglicama ima oko dvije trećine odraslih muškaraca, dok tek jednu trećinu čine žene i djeca. Tako je primjerice do prošle srijede, do kada je u Hrvatsku ušlo 45 tisuća izbjeglica, zabilježeno 30 tisuća odraslih muškaraca, a samo 15 tisuća žena i djece.

Nacional je Ministarstvu unutarnjih poslova postavio pitanja kako se točno obavlja registracija izbjeglica i provjerava istinitost podataka koje im osobe daju, ali do zaključenja broja nismo dobili odgovor. Osim sigurnosnog problema, za Hrvatsku bi registracija izbjeglica mogla predstavljati i problem, s obzirom na to da prema Dublinskom sporazumu tražitelji azila u zemljama Europske unije mogu biti vraćeni u onu zemlju u kojoj su prvi put registrirani. Dođe li do toga da zemlje EU-a počnu odbijati azile izbjeglicama, Hrvatska bi se mogla naći u situaciji da mora primiti osobe koje su prvi put registrirane na njezinom teritoriju. No pitanje je također je li MUP koristio formalni sustav registracije ili su pronašli način kako da zadovolje sadržaj, ali ne i formu koja bi odgovarala Dublinskom sporazumu.

Komentiraj