Malta Files razotkriva posao vrijedan milijune dolara između obitelji turskog vođe i azerskog milijardera povezanog s Donaldom Trumpom

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan je bogat. Koliko bogat nije poznato. Kritičari njegovo bogatstvo procjenjuju na nekoliko milijardi eura, kao rezultat raspojasane korupcije i nepotizma u Turskoj otkad je Stranka pravde i razvoja, kojoj je Erdoğan na čelu preuzela vlast 2003. godine. Ali za to nedostaje dokaza.

Međutim nova istraga koja uključuje poslovanje Erdoğanove obitelji koristeći dokumente iz #Malta Filesa, a koju je analizirala European Investigative Collaboration Network (EIC), razotkriva tajno poslovanje Erdoğanovih, te kako vodeća turska obitelj koristi svoju poziciju za bogaćenje. Kroz offshore kompanije na otoku Man (Isle of Man) i na Malti, Erdoğanovi su postali vlasnici naftnog tankera vrijednog oko 20 milijuna dolara, pod nazivom Agdash. Posao je sklopljen s azersko-turskim milijarderom Mübarizom Mansimovim, vlasnikom brodskog konglomerata sa sjedištem u Istanbulu. Od 2008. Mansimov je platio gotovo 25 milijuna dolara za ovaj tajni posao za Agdash. Dokumenti pokazuju da je posoa oko Agdasha od 2008. godine vrijedio gotovo 30 milijuna dolara. Sedam milijuna je stiglo od Ayana, a gotovo 23 milijuna od Mansimova.

Turska: Skrivena kleptokracija

Ova transformacija Turske u kleptokraciju počela je daleko prije Erdoğanovih bujica masovnih uhićenja neistomišljenika i zatvaranja medijskih kuća. Još 2008., tada turskog premijera Zapad i neki Turci još uvijek su smatrali demokratskim reformatorom. U srpnju 2008. Erdoğan je obranio najteži napad tijekom svoje vladavine: optužbu za antisekularne aktivnosti na svoj i račun svoje stranke na turskom ustavnom sudu. Sud je presudio u njegovu korist, ali može se reći da se provukao kroz ušicu igle. Ubrzo nakon toga njegova je obitelj počela zarađivati novac. Erdoğanovi su nabavili Agdasha od Mansimova u listopadu 2008. godine, preko kompanije Bumerz Limited, sa sjedištem na otoku Man. Kompanija je nazvana prema vlasnicima – predsjednikovu sinu Buraku Erdoğanu, njegovom bratu Mustafi Erdoğanu te njihovu šogoru Iawu Ziyji Illgenu.

Mansimovi i Erdoğani kroz godine su stvorili snažnu poslovnu vezu. Mansimov je rođen u Bakuu, glavnom gradu Azerbajdžana. Služio je u sovjetskoj vojsci. Nakon raspada Sovjetskog saveza, ušao je u posao s brodovima, radeći za državnu brodogradilišnu tvrtku u Azerbajdžanu. Kasnije je osnovao vlastitu kompaniju, Palmali. Danas Mansimov posjeduje gotovo stotinu otpremnika. Njegovo carstvo kontrolira oko dvije trećine trgovine naftom na Crnome moru. Smatra se da milijarder ima odlična poznanstva i veze. Prijatelj je američkog predsjednika Donalda Trumpa i prisustvovao je njegovoj inauguraciji u Washingtonu u siječnju ove godine. Kad je za javnost otvoreno 39 katova rezidencijalnog i uredskog prostora Trump Towers u Istanbulu 2009. Mansimov je bio prvi klijent – kupio je osam apartmana, uključujući i penthouse. Godine 1998. Mansimov je proširio svoje operacije na Tursku. Osam godina poslije prihvatio je tursko državljanstvo i uzeo tursko ime Mübariz Gurbanoğlu – prema Erdoğanu zahtjevu. “Cijenjeni premijer pitao me ‘Zašto ne bi postao turski državljanin?”, rekao je Mansimov u intervjuu turskim medijima, a 2006. to je i napravio.

Multimilijunski tanker – dar vođi?

Posao između milijardera i vladajuće turske obitelji temelji se na kompliciranoj strukturi koja je sada prvi put otkrivena javnosti zahvaljujući istraživanju i dokumentima iz seta ‘Malta Files’ i ostalih izvora. Mansimov je naredio izgradnju Agdasha – nazvanom po gradu u središnjem Azerbajdžanu – od ruskog brodogradilišta United Shipping u državnom vlasništvu. U ožujku 2007, otvorio je na Malti kompaniju za vozila, Pal Shipping Trader One. Istog mjeseca, Erdoğanov šogor Ziya Ilgen registrirao je tvrtku Bumerz Limited na otoku Man, malom otoku u Irskom moru koji u posljednje vrijeme nastoji odbaciti reputaciju porezne oaze. Ilgen, nekadašnji učitelj, rijetko se pojavljuje u javnosti. Ali, za njega se kaže da je preuzeo upravljanje Erdoğanovim poslovnim interesima nakon što je ovaj 2003. postao premijer.

United Shipping je Mansimovu isporučio Agdash u jesen 2007. Da bi platio račun za izgradnju, sredio je zajam od 18.4 milijuna dolara od latvijske banke Parex, koja je godinama slovila kao praonica novca korumpiranih likova iz Istočne Europe i bivšeg SSSR-a. Zajam Mansimovu nikad nije bio isporučen. Umjesto toga, Agdash je proveo godinu dana ploveći između Sjevernog i Baltičkog mora, uplovljavajući u luke i naftne terminale u Latviji, Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. U međuvremenu, tadašnji premijer odbio je prijetnje turskih sudova i vojske. U listopadu 2008, sa stabiliziranjem Erdoğanova položaja u Turskoj, Bumerz Limited je stekao 100 posto udjela u malteškoj tvrtki majci Agdasha, Pal Shipping Trader One za otprilike 25 milijuna dolara, kolika je bila i vrijednost tankera kada je izgrađen. Obitelj je sada posjedovala svoj prvi tanker.

Dokumenti iz poslovnog registra s otoka Mana pokazuju da je dan nakon transfera, 24. listopada 2008, Parex banka konačno izdala 18.4 milijuna dolara zajma Bumerzu. Na djelu dokumentacije tog financiranja, dostupne iz javnog registra, nalazi se i ime Ziye Ilgena. Erdoğanovi, međutim, nikad nisu otplatili ni cent tog zajma. U sedmogodišnjem ugovoru za čarter koji je dogovoren istog dana, Mansimov se obvezao u ime Erdoğanovih u potpunosti otplatiti kredit kod Parex banke. Prema malteškim dokumentima, u sporazumu između Bumerza i Mansimove tvrtke Palmali Shipping na Karibima, stoji da će on „platiti od prve do 37. rate Parex banci u ime Bumerz Limiteda na temelju čarter najma tvrtke Pal Shipping Trader One Co Ltd ili direktno Bumerz Limiteda”. To znači da je Agdash u osnovi poklon Mansimova. A od 2008. do listopada 2015. taj ga je poklon stajao najmanje 21,2 milijuna dolara. Ostalih sedam milijuna dolara platio je Erdoğanov blizak prijatelj Sitki Ayan iz do sada nepoznatih razloga.

erdogans

 

Mansimov: Bogatstvo koje je naraslo nakon pogodbe

Što je dakle Mansimov dobio od te očite pogodbe? Iako nema dokaza o direktnom quid pro quo dogovoru s Erdoğanom, postoje mnoge indicije da je Mansimov stekao naklonost turske Vlade nakon pogodbe jer je njegovo poslovanje u Turskoj značajno naraslo nakon 2008. Danas je u Turskoj Mansimov poslovni polimat čiji se interesi protežu na zdravstvo, energetiku, građevinarstvo, turizam, putničke avione i luksuzne automobile. Poduzetnik je pobijedio i na natječaju za privatizaciju i razvoj luksuzne luke u gradu Bodrumu, popularnom turskom ljetovalištu koje se nalazi na jugozapadu Turske, na obalama Egejskog mora. Ta je luka poznata i pod nazivom „klub milijardera“ jer privlači brojne poznate osobe i aristokrate poput Billa Gatesa ili princa Charlesa. On također drži udjele u Tekfenu, turskoj građevinskoj kompaniji koju je kupio 2008. s Državnom naftnom kompanijom Azerbajdžan (SOCAR).

Tefken je umiješan u vrlo vrijedne turske strateške projekte kao što su Transanatolijski plinovod (TANAP) i plinovod Baku-Tiflis-Ceyhan. Ugovor za TANAP je vrijedan gotovo pola milijarde dolara. Mansimov je blizak SOCAR-u. Palmali je 2007. i 2008. godine potpisao ugovore sa SOCAR-om za „ekskluzivna prava na transport sirove nafte iz turske luke Ceyhan“. Nafta u tu luku dolazi iz naftom bogatog Azerbajdžana kroz naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan, a ugovor je potpisan na razdoblje od 10 godina.

Odnos Mansimova, SOCAR-a i obitelji Erdoğan je vrlo sumnjiv, otkrilo je istraživanje portala Black Sea (http://theblacksea.eu). Prije nekoliko mjeseci SOCAR je preko tvrtki na Malti tajno kupio pet tankera od druge kompanije u vlasništvu Erdoğanove obitelji, BMZ grupe. Posao je obavljen u siječnju 2017, a istoga je mjeseca Erdoğanova vlada postavivši svoje ljude na vodeća mjesta u tvrtki praktički preuzela upravljanje plinskim biznisom SOCAR-a u Turskoj. U dvije godine prije prodaje ovi su tankeri, poput tankera Agdash, bili unajmljeni od strane Mansimove Palmali grupe. Turski mediji su pisali da azerbajdžanski brodarski tajkun tako plaća zajmove za pet brodova. No, Mansimov se pokazao koristan na više načina. Turska vlada se 2015. obratila ovom milijarderu za pomoć u rješavanju diplomatske krize s Irakom. Ankara je bez dozvole izvozila sirovu naftu iz kurdskog dijela sjevernog Iraka preko luke Ceyhan u Sredozemnom moru. To je razbjesnilo centralnu iračku vlast, a kada je Bagdad na crnu listu stavio tursku brodarsku tvrtku koja je prevozila tu naftu, u igru je ušao Mansimov koji je s jednom grčkom tvrtkom preuzeo posao te je nafta nastavila dolaziti u Ceyhan.

Erdoğanovi brodovi: Posao na duge staze

Obitelj Erdoğan na sve načine pokušava zamračiti vlasništvo nad tankerom Agdash. Iako su doprinjeli sa sedam milijuna dolara prilikom kupnje ovog tankera otac i sin Ayan ne pojavljuju se na sceni u iduće tri godine. Obitelj Erdoğan je 2011. dionice u tvrtki Bumrez prebacila na drugu kompaniju sa sjedištem na otoku Man. Tu tvrtku je osnovao Sitki Ayan, turski biznismen i predsjednikov prijatelj iz djetinjstva, sa svojim sinom Bahattinom Ayanom. Dokazi da su otac i sin Ayan kupili tanker Agdash ne postoje, a oni nisu ove navode željeli komentirati. Međutim, tajni i javni dokumenti otkriveni tijekom novinarske istrage Malta Files otkrivaju da, iako se Ayani počinju spominjati na dokumetima ove tvrtke, na barem tri različita dokumenta još uvijek nalazi ime Ziye Ilgena kao jedinog vlasnika Agdasha. Dokumenti daju ovlasti Ayanima da vode poslove u Ilgenovo ime. Posljednji od tih dokumenata Ilgen je potpisao u kolovozu 2014., tri godine nakon transfera dionica.

Za svakoga tko je upoznat s turskim političkim skandalima, nije iznenađenje što su Erdoğani izabrali obitelj Ayan za svoje saveznike. Snimka razgovora između Erdoğana i njegova sina Bilala iz 2013. otkriva neke detalje o mogućim isplatama mita koje je Erdoğan primio od Ayana u zamjenu za neke povlastice od strane države. Turski predsjednik se često predstavlja kao islamski ideolog, a na zapadu ga predstavljaju kao radikalnog i autoritarnog, ali i velikog vjernika. Malta files, međutim, otkrivaju da je obiteljski novac Erdoğanu jednako bitan kao i njegova politička i vjerska uvjerenja. Agdash je trenutno privezan u luci Ellesmere na zapadnoj obali Velike Britanije te predstavlja tajni simbol sumnjivih poslova u turskoj državi.

Mansimov još uvijek iznajmljuje brod, a nakon što je otplatio pozajmicu za Parex 2015. godine, produžio je ugovor s tvrtkom Bumerz za dodatnih pet mjeseci što znači da je do danas za njih platio gotovo 23 milijuna dolara, a sa sedam milijuna obitelji Ayan cijeli posao vrijedan je oko 30 milijuna dolara. U trenutku kada ugovor o najmu istekne 2020. platit će obitelji Erdoğan još pet milijuna dolara. Prijateljstvo je to koje košta tri tisuće dolara dnevno. Za sve detalje oko ovih poslova obratili smo se i svim upletenim akterima, ali nitko nije odgovorio na naša pitanja.

Komentiraj