HNK Split

Na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu 23. studenoga operni ansambl premijerno će izvesti “Moć sudbine” Giuseppea Verdija, pod dirigentskim vodstvom maestra Ive Lipanovića i u režiji Dražena Siriščevića. Protagonisti najnovije splitske inscenacije opere su sopranistica Daniela Schillaci u ulozi Leonore, tenor Zoran Todorovich kao Don Alvaro, splitski nacionalni prvak bas Ivica Čikeš kao Otac Gvardijan, legendarni hrvatski bas-bariton Giorgio Surian i splitska operna prvakinja mezzosopranistica Terezija Kusanović.

Daniela Schillaci pjevačku karijeru započela je pobjedom na natjecanju Giuseppe di Stefano u Trapaniju 1998. Njezin ‘’voluminozan glas, sposoban i za najfinije detalje’’ oduševljava publiku i kritičare na brojnim zapaženim opernim i koncertnim nastupima u Italiji i inozemstvu, na kojima je surađivala s velikim dirigentskim imenima. Uoči splitske predstave razgovarala je za Nacional.

NACIONAL: Pjevate Leonoru, a ovo vam nije prvi nastup u Splitu. Kako ste doživjeli ovu operu?

Leonora je žena čiji je život kontaminiran njenom sudbinom. Nesretna, ali snažna u svojoj odluci, žena velike vjere. Moć sudbine je velika opera zbog svog libreta, ali prije svega radi glazbe. Verdi je tu nadmašio samog sebe. S mnogo emocija sjećam se svog splitskog debija kao Madama Butterfly. Kazalište, publika, kolege i redatelj, svi su zaslužni za to dragocjeno iskustvo u mojoj karijeri.

NACIONAL: Mnogo je aktualnih elemenata u ovoj i drugim operama, iako su napisane kao ova u 18. stoljeću. Primjerice, utjecaj Crkve jednako je jak, kako to komentirate?

Vjernica sam, ali ne odobravam ponašanje Crkve. S tom institucijom posvadila sam se kad sam upoznala njenu povijest. Stoga radije to ne bih previše komentirala.

NACIONAL: Zašto volite operu, kad ste je zavoljeli i je li vas netko u ključnom trenutku prepoznao?

U glazbu sam ušla kao pijanistica. Operi sam se približila poprilično kasno, u dobi od 17 godina. Pjevala sam u jednom polifonijskom zboru i jedna pjevačica, Piera Puglisi, tamo mi je dala prve poduke i ohrabrila me da počnem studirati pjevanje. Njene riječi podrške imale su presudan utjecaj u mojoj karijeri.

NACIONAL: Kakav je utjecaj opere na današnju kulturu?

U današnjem trenutku kada brojne vlade kulturu potpuno zanemaruju, smatram da je upravo kultura jedino oružje kojim čovjek raspolaže kako ne bi postao rob društva temeljenog na neznanju.

NACIONAL: Je li Italija ponosna na svoje operno naslijeđe kao što bi trebala biti? Koliko je važna opera u talijanskom društvu?

Italija prolazi kroz strašna vremena, a opera trpi posljedice toga. No ostajemo domovina opere čak i u ovom trenutku u kojem se čini kako ovaj oblik umjetnosti uopće ne zanima našu vladu.

NACIONAL: Nastupali ste s brojnim iznimnim dirigentima i umjetnicima, postoji li neka anegdota koju možete ispričati?

Jedna od anegdota koje se sjećam povezana je s produkcijom Bellinijeve opere “Sonnambula” koju je u Palermu postavljao glasoviti izraelski dirigent Daniel Oren. Maestro me pozvao tek nekoliko dana prije premijere i njegova predanost u nastojanju da mi pomogne naučiti ulogu je ono čega ću se uvijek sjećati. Tada sam upoznala i Giorgia Suriana s kojim evo sada u Splitu ponovo imam veliko zadovoljstvo raditi.

Komentiraj