Irska vlada našla se u financijskom skandalu koji je uzdrmao vladavinu premijera Ende Kennyja, a u središtu tog skandala nalazi se kontroverzni milijarder i drugi najbogatiji čovjek u Irskoj, Denis O’Brien. Kenny je irski premijer od 2011. i nakon što je sa svojom strankom desnog centra Fine Gael izvukao zemlju iz duboke gospodarske krize u samo nekoliko godina, činilo se da mu je zagarantirana dugogodišnja vladavina. Međutim, od početka lipnja Irsku trese skandal koji bi mogao ugroziti vladavinu Finea Gaela i Kennyja jer se pokazalo da najmoćniji irski političar živi u strahu od milijardera O’Briena te se sumnja da je pokušao zataškati aferu tešku nekoliko stotina milijuna eura.

  • Premijer Enda Kenny ni dva tjedna nakon izbijanja skandala nije iznio stav vlade, zbog čega su oporbeni političari i irski mediji zaključili da je Denis O’Brien trenutno najmoćniji čovjek u Irskoj
  • Irski milijarder Denis O’Brien, čije bogatstvo Forbes procijenjuje na sedam milijardi eura, u dobrim odnosima je s bivšim američkim predsjednikom Billom Clintonom, čijoj fondaciji je donirao oko osam milijuna dolara

Afera je izbila nakon što je zastupnica oporbenog Sinn Féina u irskom parlamentu Pearse Doherty u svom govoru izrekla niz optužbi koje je potkrijepila i dokazima o sumnjivoj suradnji O’Brienove tvrtke s državnom bankom IBRC (Irish Bank Resolution Corporation). Čelnici te banke navodno su s O’Brienom dogovorili povlaštene uvjete otplate kredita tvrtki irskog milijardera, iako se banka nalazila u teškoj financijskoj situaciji i prijetila joj je likvidacija. IBRC je državna banka koja je osnovana tek 2011., nakon što je Irsku uzdrmala velika financijska kriza koja je uništila nekoliko privatnih banaka koje je država kasnije morala spašavati. Dvije banke koje su možda i najviše pridonijele takvom scenariju bile su Anglo Irish i Irish Nationwide Building Society. Irska vlada je 2009. za spašavanje banke Anglo Irish morala “ubrizgati” čak četiri milijarde eura, a za spašavanje Irish Nationwide Building Societyja 2010. dodatnih 5,4 milijarde eura. Nakon što je spasila te dvije banke od likvidacije, država ih je preuzela i 2011. spojila u jedinstvenu državnu financijsku instituciju IBRC. Tvrtke u O’Brienovu vlasništvu već ranije su surađivale s objema posrnulim bankama, a suradnja se nastavila i IBRC-om koji je preuzeo financijske aranžmane s tvrtkama irskog milijardera. Prvi problemi nastali su u veljači 2013. kada je irska vlada odlučila likvidirati IBRC i taj posao je posebnim zakonom dodijelila poznatoj revizorskoj tvrtki KPMG. Prema pisanju irskih medija, taj posao je od prvog dana bio prava katastrofa jer se KPMG našao u sukobu interesa. Naime, raniji klijenti KPMG-a, među kojima su bile i O’Brienove tvrtke, imali su financijske aranžmane s IBRC-om te je postojala opasnost da KPMG prilikom likvidacije te financijske institucije isposluje povoljne uvjete za svoje klijente. Na to je u svojem govoru pred irskim zastupnicima u parlamentu upozorila i Pearse Doherty koja je zatražila istragu o cijelom tom slučaju te je od vlade zatražila da otkrije svoje veze s irskim milijarderom koji je i veliki donator vladajuće irske stranke.

Iako se očekivalo da vlada prihvati zahtjeve i da se taj skandal brzo stiša, tek nakon govora Pearse Doherty otkrilo se koliki je stvarni O’Brienov utjecaj na irsku vladu, ali i na cijelo irsko društvo. Ono što se nakon toga događalo zabrinulo je cijelu irsku medijsku scenu, ali i dobar dio javnosti koji je do tog trenutka smatrao da je Irska demokratska zemlja u kojoj su medijske slobode na visokoj razini. O’Brien je od irskog suda zatražio da zabrani prenošenje govora Pearse Doherty u irskim medijima jer je smatrao da su time prekršena njegova prava o tajnosti financijskog poslovanja. Od suda je zatražio da zabrani i objavu bilo kakvih vijesti o tom govoru, a ne samo prenošenje govora. Takav zahtjev šokirao je onaj dio medija koji nije pod njegovom kontrolom i očekivalo se da sud odbaci njegov zahtjev, ali u ubrzanom postupku sud je prihvatio njegovu molbu i ni jedan medij u Irskoj nije smio spominjati govor Pearse Doherty niti dokaze koje je ona iznijela u parlamentu.

Za irsku javnost to je bio dovoljan dokaz o utjecaju koji O’Brien ima ne samo na irsku vladu, nego i na irsko pravosuđe te je počeo pritisak na premijera Kennyja da pokrene istražno povjerenstvo koje bi ispitalo odnose između O’Briena i IBRC-a. No irski premijer odlučio je šutjeti o toj temi i dva tjedna uopće nije iznio službeni stav vlade, što je u irskoj javnosti protumačeno kao jasan dokaz straha od moćnog milijardera, čije bogatstvo je Forbes procijenio na sedam milijardi eura. O’Brien je svoje bogatstvo stekao u telekomunikacijskom sektoru i trenutačno je vlasnik 94 posto udjela u Digicelu, tvrtki za mobilnu komunikaciju koja posluje u 31 državi na području Kariba, Srednje Amerike i Južnog Pacifika i koja je prošle godine imala prihode od 2,8 milijardi dolara. O’Brien je i vlasnik Communicorpa, medijske tvrtke koja u vlasništvu ima desetke radijskih stanica u istočnoj Europi i Irskoj. Taj milijarder, koji je i član Bilderberg grupe, voli sebe nazivati filantropom, a te tvrdnje dokazuje time što je sagradio nekoliko škola na Haitiju nakon što je tu državu 2000. pogodio katastrofalan potres, a po podacima koje je iznijela fondacija Billa Clintona, O’Brien je toj humanitarnoj udruzi bivšeg američkog predsjednika u proteklih nekoliko godina donirao oko osam milijuna dolara. O’Brien je veći dio 21. stoljeća proveo izvan Irske jer su njegove tvrtke stvarale velike profite na tržištima zemalja u ekonomskom razvoju, a 2003. je u razgovoru za Irish Times izjavio da vjerojatno više nikada neće investirati u Irsku “jer se događa previše sranja i Irska polako postaje komunistička zemlja”. Takve izjave ne trebaju čuditi jer se u tom razdoblju protiv O’Briena vodila istraga zbog navodne utaje poreza, ali njeni rezultati nikada nisu objavljeni jer mu je ponovno pomogao sud koji je zabranio da podaci budu javni. U međuvremenu je O’Brien oprostio Irskoj i Ircima i ponovno je počeo poslovati u svojoj domovini, vjerojatno i zbog toga što je Irska izašla iz krize i postala država u kojoj je vrlo lako doći do unosne zarade.

GettyImages-460305936
Foto: Charles McQuillan / gulliver/gety images

No ljubav O’Briena i Irske ponovno je prekinuta krajem prošlog mjeseca jer su oporbeni zastupnici u parlamentu zatražili odgovore od vlade o aranžmanu O’Briena i IBRC-a. Zastupnike je zanimalo zašto je IBRC O’Brienu na kredite od više od 500 milijuna eura zaračunavao kamate od samo 1,25 posto, kada je mogao zaračunavati 7,5 posto. Zastupnici su tvrdili da je cijeli slučaj od javnog interesa jer je IBRC državna financijska institucija koja se financira iz državnog proračuna, a O’Brien ih je optužio da su tvrdnje “neistinite i da su neki zastupnici do podataka došli iz ukradenih dokumenata” te je prije nego što je više informacija izašlo u javnost, ishodio sudsku zabranu o javnom iznošenju tih podataka.

Međutim, nakon što je izostala bilo kakva reakcija vlade i premijera Kennyja, irska državna medijska kuća RTÉ i liberalni dnevnik Irish Times uložili su žalbu na zabranu i ona je prošlog tjedna povučena, pa irski mediji sada mogu slobodno prenositi informacije o tom slučaju. Nakon što je sud obustavio zabranu, ubrzo su u javnosti izašli podaci o financijskim aranžmanima O’Briena i IBRC-a. Tako je 2012. O’Brien za 45,4 milijuna eura kupio građevinsku tvrtku Siteserv koja je kupovala brojne manje građevinske tvrtke koje su se našle u problemima tijekom irske gospodarske krize. U vrijeme kupnje Siteserva, O’Brien je IBRC-u već dugovao nekoliko stotina milijuna eura, a problem je nastao kada se saznalo da je Siteserv bio u bankrotu od 2008. i da je dugovao milijune eura banci Anglo Irish, koja je nakon državne intervencije postala dio IBRC-a. Dakle, O’Brien je kupio od države tvrtku koja je bila opterećena dugovima, a u zamjenu mu je IBRC oprostio oko 105 milijuna eura Siteservovih dugova te su dioničari od prodaje dobili dodatnih pet milijuna eura. Parlamentarni zastupnici su tako lagano došli do računice da je prodaja Siteserva O’Brienu irske porezne obveznike stajala 110 milijuna eura. Cijela stvar se dodatno zakomplicirala kada se saznalo da su austrijski fond Anchorage Capital i francuska kompanija Altrad ponudili bolju cijenu za Siteserv, ali su u IBRC-u odlučili da su “pojedini detalji ponude bili puno manje atraktivni od O’Brienove ponude”.

No tu nije bio kraj pogodovanju irske vlade O’Brienu i njegovoj novoj tvrtki. U srpnju 2013. tvrtka GMC Sierra koja je u vlasništvu Siteserva, dobila je unosan posao za instalaciju mjernih instrumenata za potrošnju vode u cijeloj Irskoj, nakon što je donesen zakon po kojem su Irci prvi put u povijesti počeli plaćati pitku vodu. Ta odluka je izazvala ogorčenje u javnosti, a ono je doseglo vrhunac kada se otkrilo da iza svega stoje mutni poslovi irske vlade, IBRC-a i O’Briena. Tek nakon što su ti detalji izašli u javnost, irska vlada odlučila je osnovati povjerenstvo koje bi istražilo odnos IBRC-a i O’Briena, ali irski premijer o svemu još uvijek šuti i još nije iznio stav o slučaju. Zato neki članovi parlamenta, ali i neki irski mediji sumnjaju da će istraga dati rezultate jer smatraju da će vlada u povjerenstvo izabrati ljude lojalne premijeru i njegovu moćnom donatoru koji se u posljednjih nekoliko tjedana pokazao najmoćnijim čovjekom u Irskoj.

 

Komentiraj

FOTO:Brian Harkin/ Gulliver/Gety images
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.