Velik broj hrvatskih filmskih autora stigao je proteklog vikenda u Berlin, svaki iz svog poslovnog razloga, a svi su se u subotu navečer okupili na partyju koji je organizirao Filmski centar Srbije, odnosno njihov pandan domaćem HAVC-u

Ako gledamo tri najvažnija filmska festivala na svijetu, a to su oni u Veneciji, Cannesu i Berlinu, ipak je na berlinskom tijekom posljednjih petnaestak godina prikazano najviše hrvatskih filmova. Nije toga bilo mnogo, ali dva filma Ognjena Sviličićeva “Oprosti za kung fu” i “Armin” prikazani su prošlog desetljeća u sekciji Forum, film Vinka Brešana “Svjedoci” konkurirao je za Zlatnog medvjeda 2004., bilo je tu i nekoliko manjih projekata, da bi ove godine u sekciji Panorama, najjače nakon glavne kompeticije, bio prikazan i film Zrinka Ogreste “S one strane”. I ne samo to, treći put tijekom posljedjih šest godina hrvatska glumica uvrštena je u program “Shooting Stars”, na listu deset najtalentiranijih mladih europskih glumaca, a to je ove godine Tihana Lazović.

ZATO NI NE ČUDI što je velik broj hrvatskih filmskih autora u subotu doletjelo u Berlin, svaki iz svog poslovnog razloga, a svi su se te večeri okupili na partyju koji je organizirao Filmski centar Srbije, odnosno njihov pandan HAVC-u. Uopće ne čudi takvo filmsko spajanje Hrvatske i Srbije, Ogrestin film “S one strane” navodi se kao hrvatsko-srpski, a u njemu glavne uloge imaju srbijanski glumac Lazar Ristovski i hrvatska glumica Ksenija Marinković. Dapače, Filmski centar Srbije reklamirao je Ogrestin film kao “svoj”, što je posljednjih godina postalo normalno jer i Hrvatska i Srbija pomalo svojataju filmove u kojima sudjeluju kao manjinski koproducenti. Već godinama ambiciozniji filmski projekti iz Hrvatske pokušavaju naći koprodukcijskog partnera u Srbiji, kao i obrnuto. Zato nije bilo ni malo čudno što su zajedno na party došli hrvatski filmski producent Boris T. Matić i srbijanski redatelj Srdan Golubović. Matić je bio koproducent njegova filma “Krugovi” koji je 2013. prvo osvojio nagradu na festivalu u Sundanceu, da bi zatim bio prikazan na Berlinaleu. Iz istog razloga redatelj Sviličić je po dolasku na party sa svojom suprugom Vanjom odmah izgrlio i izljubio Miroljuba Vučkovića, šefa odnosa s javnošću i promocije Filmskog centra Srbije jer je za svoj posljednji film “Takva su pravila”, nagrađenom na festivalu u Veneciji, za koproducenta imao kompaniju iz Srbije. Događaj nije prošao bez da se na njemu nije pojavio srbijanski ministar kulture Ivan Tasovac, pa je šteta što u Berlin nije mogao doći i novi hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Zato je najviši rangirani hrvatski dužnosnik na partyju bio Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a.

  • MLADA GLUMICA TIHANA LAZOVIĆ kroz program ‘Shooting Stars’ dobila je priliku tijekom festivala upoznati se i razgovarati s brojnim redateljima i producentima

OGRESTA JE DOŠAO U BERLIN sa svojom zaručnicom Ozanom Ramljak, sestrom Željkom Ogrestom i njezinim suprugom Dubravkom Merlićem. Tog dana, u subotu, film je prvi put prikazan u Berlinu, ali samo za potencijalne kupce i te večeri Ogresta nam je rekao kako zna da su se španjolski distributeri odmah zainteresirali za kupnju filma za prikazivanje u njihovoj zemlji. U Berlinu se tijekom festivala održava i sajam, odnosno European Film Market na kojem sve svjetske kompanije prodaju filmska prava, pa je tako jednako važno za koje će zemlje biti prodan i Ogrestin film. Premijeru je film imao u nedjelju navečer, u 22.30 sati, što nije najsretniji termin, ali to je nešto na što autor i producenti filma nisu mogli utjecati. Da bi privukli pažnju, dva dana zaredom u magazinu Screen objavljen je oglas, odnosno poster filma “S one strane”, s tim da je u nedjeljnom izdanju krasio cijelu naslovnu stranicu magazina. Screen je jedan od tri filmska magazina (druga dva su Variety i Hollywood Reporter) koji tijekom festivala svakodnevno tiskaju i besplatno dijele svoje dnevno izdanje. Nakon premijere filma svi su uzvanici završili na partyju koji je održan u Platoon Kunsthalleu u istočnom Berlinu, gdje je dva dana ranije party imala francuska filmska kompanija StudioCanal, što govori o tome da se pazilo na izbor dobre lokacije.

Na partyju je bila i Tihana Lazović koja je nakon Zrinke Cvitešić i Marije Škaričić postala treća hrvatska glumica izabrana u program “Shooting Stars”. Tihana Lazović je ipak po nečemu posebna. Kada je Zrinka Cvitešić bila izabrana u program 2010., bilo je to za film “Na putu” koji je imao njemačkog koproducenta koji je ujedno bio i član žirija koji je birao sudionike programa “Shooting Stars”. Kada je Marija Škaričić bila izabrana, ona je neposredno prije toga glumila u njemačkom filmu “Shahada”, pa je žiri u Berlinu znao za nju. Izbor Tihane Lazović nema veze s njemačkim filmskim producentima, nego se radi o tome da njezina uloga u filmu “Zvizdan” nije prošla nezamijećeno, a kako glumi u Ogrestinu filmu “S one strane”, onda je to bila izvrsna prilika da joj se da na važnosti uvrštavajući je u “Shooting Stars”. Svih desetero glumaca i glumica iz tog programa dobili su priliku tijekom festivala upoznati se i razgovarati s brojnim redateljima i producentima, pa će se brzo saznati je li Tihana Lazović zgrabila priliku koja joj može pružiti priliku da ostvari ulogu u europskom ili svjetskom filmu.

Berlinale je i inače prilika da se promoviraju mladi glumci i autori, ali i da nešto nauče, pa je ove godine na Talent Campus pozvano 300 mladih autora i glumaca iz cijelog svijeta koji su tijekom festivala sudjelovali u filmskim radionicama. Jedna od pozvanih bila je i Antoneta Kusijanović, 30-godišnja Dubrovkinja koja studira u New Yorku. Do sada je režirala dva kratka filma u Hrvatskoj, a trenutni radi na kratkom filmu koji snima u Americi. U Berlin su došli i drugi autori i glumci iz Hrvatske kako bi upoznali potencijalne partnere s kojima bi mogli surađivati, pa smo tako susreli i glumicu Sanju Drakulić te redatelja Juru Pavlovića, poznatog po kratkom filmu “Piknik” koji je nedavno osvojio europskog Oscara.

SVI SU ONI UJEDNO UŽIVALI u događajima na Berlinaleu koji su ove godine započeli prikazivanjem filma “Hail, Ceasar” Joela i Ethana Coena, sa Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi. Jednako tako, već je i objavljeno i to što se događalo na konferenciji za novinare nakon prikazivanja filma, kada je jedna meksička novinarka pitala Clooneyja kako se angažirao oko izbjegličke krize u Europi. On ju je, tako je doslovno pisalo, “otpilio” s protupitanjem “a što ste vi napravili za izbjeglice?”. Međutim, brojni svjetski mediji dodvoravali su se Clooneyju jer nisu napisali što mu je odgovorila meksička novinarka koja živi u Njemačkoj. Ona mu je na to njegovo pitanje pobrojala sve humanitarne akcije u kojim je sudjelovala, od skupljanja igračaka za izbjeglice u Wolfsburgu pa nadalje, na što je Clooney prvo šutio, da bi zatim samo rekao “a dobro onda”. Nije čudno što je Clooneyju već dosadilo da ga posljednjih desetak godina pitaju kako pomaže izbjeglicama u ovom ili onom dijelu svijeta, kada se zna da je itekako društveno angažiran. Tako se u Berlinu susreo i s Angelom Merkel, s kojom je razgovarao o problemu izbjeglica u Europi, ali je čudno što je dio medija prešutio što se zaista dogodilo na berlinskoj konferenciji za novinare.

  • FILMSKI CENTAR SRBIJE reklamirao je Ogrestin film kao ‘svoj’, što je postalo normalno jer i Hrvatska i Srbija svojataju filmove u kojima sudjeluju kao manjinski koproducenti

PROBLEM IZBJEGLICA NIJE TIME OKONČAN, barem što se tiče Berlinalea. Nakon prvih nekoliko dana najbolji film među njih 18, koliko ih se ove godine natječe za Zlatnog medvjeda, talijanski je dokumentarac “Vatra na moru”. Film opisuje događaje na talijanskom otoku Lampedusa, na kojemu je smješteno tisuće i tisuće izbjeglica koji su stigli najviše iz Libije. Nažalost, za sada ostali filmovi iz konkurencije kvalitetom nisu pratili ovaj dokumentarac pa se i ove godine, čini se, ponavlja pitanje koje se postavlja već nekoliko godina, a to je – kako je moguće da se za tako velik festival kao što je Berlinale u glavnu konkurenciju biraju osrednji filmovi. Naravno, za sve je uvijek odgovoran prvi čovjek, a to je Dieter Kosslick, koji je direktor Berlinalea već 15 godina. Prije tri godine mediji su ga toliko kritizirali zbog lošeg odabira filmova i zahtijevali njegovu ostavku, pa je morao intervenirati i njemački ministar kulture koji je izjavio da vlada stoji iza Kosslicka te da ga neće smijeniti. Nadajmo se da će u drugom dijelu festivala biti prikazani kvalitetniji filmovi.

Uslijed svega toga, najveća zvijezda ovogodišnjeg Berlinalea je Meryl Streep, ove godine predsjednica žirija. Na konferenciji za novinare izjavila je da suosjeća sa svim manjinama, rekla je “Svi smo mi iz Afrike”, a što se tiče manjeg vrednovanja žena u filmskim produkcijama, istaknula je kako berlinski festival šalje važnu poruku time što su nju postavili za predsjednicu žirija.

Komentiraj