POPULARNI TV VODITELJ ZORAN ŠPRAJC u razgovoru za Nacional progovara što misli o hrvatskoj političkoj sceni, pod kakvim je okolnostima doista napustio HRT, ubrzo potom i N1 televiziju, te zašto mu rad na RTL-u predstavlja poseban izazov

Nikada prelazak nekog voditelja s jedne na drugu televizijsku kuću nije bio toliko medijski popraćen kao prelazak Zorana Šprajca. I to ne jednom, već dvaput, jer je u nešto više od godinu dana Zoran Šprajc prvo prešao s HRT-a na N1, a nakon toga s N1 na RTL. Ništa čudno, jer Zoran Šprajc jedini je voditelj HRT-ova Dnevnika koji se usuđivao izreći vlastito mišljenje o nekim događajima, umjesto da samo čita ono što su mu drugi napisali. Zato se često nalazio na udaru mnogih, od političara nadalje, a sve je počelo još 2004. godine kada se o njega “očešao” tadašnji potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang, suptilno mu brojeći krvna zrnca. Imao je problema i kod vlastitih poslodavaca, primjerice, kada je u povodu godišnjice pada Vukovara 2011. godine objavio audio zapis na kojem ratni zapovjednik Vukovara Mile Dedaković Jastreb apelira na ondašnji državni vrh i predsjednika Franju Tuđmana da evakuiraju djecu i civile iz opkoljenog grada, što Tuđman, prema toj snimci, odbija. Napadali su ga daleko više oni zdesna nego oni slijeva, a on je u lipnju 2013. posljednji put vodioHRT-ov Dnevnik i napustio ga nakon devet godina obavljanja tog posla. Postao je rukovoditelj Informativno-medijskog servisa HRT-a, ali ne zadugo, jer je u veljači 2014. otišao na kablovski kanal N1, a nakon godinu dana i na RTL, gdje vodi emisiju “RTL Direkt”.

NACIONAL: Kad ste napuštali HRT, izjavili ste: “Po pitanju sadržaja i nužnosti promjena u Informativnom programu, brzo sam se razišao s određenim ljudima bez čije potpore nije moglo biti promjena.” Koje su to promjene koje su Informativnom programu HRT-a potrebne, a koje nisu uvedene?

Informativni program je već u to doba bio jako birokratiziran i moj koncept bio je da se manje bavimo birokracijom, a više novinarstvom. Manje sastanaka o sistematizacijama, reorganizacijama i konceptualizacijama, a više o sadržaju. O potrebi gledatelja. O novim tehnologijama. O zanatskim vještinama. Ravnatelj programa je nakon nekog vremena ocijenio da mu na mjestu rukovoditelja IMS-a ipak treba birokrat a ne novinar – i zamijenio me prikladnom osobom. Što se mene tiče, nema tu ništa sporno. Jednostavno se nisam uklopio u postojeću strukturu. Krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme. Ali ti događaji su već odavno iza mene i Informativni program HRT-a danas gledam isključivo kao pretplatnik koji za svoj novac želi dobiti adekvatno kvalitetnu uslugu.

NACIONAL: Zar vam ovlasti nisu bile tolike da možete sami uvesti promjene?

To je tada bio gotovo kafkijanski sustav u kome nitko nije znao kakve su mu ovlasti, nego su se stvari mijenjale isključivo na najvišoj birokratskoj razini, a ja po funkciji u nju nisam pripadao.

NACIONAL: Postali ste poznati i zbog osobnih komentara koje ste ubacivali najavljujući priloge u Dnevniku. Jeste li ikada pomislili da vam je neki komentar bio neprimjeren te da bi bilo bolje da ste šutjeli?

Gledajući kolege koji su i bez takvih komentara napravili vrlo uredne i svima prihvatljive karijere, koji su bez ikakvog rizika primali istu plaću kao i ja, kojima po noći nisu zvonili telefoni s anonimnim pozivima i prijetnjama, koji su posao ostavljali na poslu i nisu ga nosili doma, koji su bili i još uvijek jesu jako dobri čitači vijesti, ponekad se zapitam – a što mi je to sve trebalo? Ali trebalo mi je, jer bez toga ja ne bih bio ja. To mi je u prirodi. A tu prirodu očito i publika cijeni i zato mi doista ni zbog čega nije žao. Jer ne živim ni od Mamića ni od Bandića, nego od publike.

  • ‘INFORMATIVNI PROGRAM HRT-a bio je birokratiziran, a ja sam želio da se bavi novinarstvom. Na HRT-u su zaključili da im treba birokrat a ne novinar, pa su me zamijenili’

NACIONAL: Jedan od posljednjih takvih komentara, iz svibnja 2013. godine, bio je kada ste rekli da se potpisnici zahtjeva za raspisivanje referenduma zalažu za “homofobnu izmjenu Ustava”. HRT se tada ogradio od vas i važe izjave. Kakav je osjećaj kad vaš poslodavac ne stane iza vas?

Iza skraćenice HRT – tada, sada i nekada – ne nalazi se neka univerzalna, trajna profesionalna ili svjetonazorska vrijednost, nego struktura promjenjiva koliko je i vlast promjenjiva. Tako je i taj komentar u to vrijeme poslodavcu bio izrazito nepoželjan, a danas bi vjerojatno kritika bila mnogo diskretnija.

NACIONAL: Jednako tako, kada je u povodu referenduma za definiciju braka, ravnatelj programa HRT-a Goran Rotim rekao da se nitko od zaposlenika HRT-a ne smije izjašnjavati za ili protiv, na Twitteru ste odmah napisali “Kako da ne” i postavili sliku s natpisom PROTIV. Je li i to pokazivalo vaše protivljenje ne samo referendumu, nego i politici HRT-ove vrhuške?

To je ono što medijski birokrati ne razumiju. HRT mora postaviti progresivne svjetonazorske i civilizacijske vrijednosti koje vuku društvo naprijed, a ne da ga sidre u 19. stoljeću. Tako je za HRT-ovsku birokraciju poput spomenutog gospodina, vrhunac novinarstva jednakominutno vrednovati i crno i bijelo. Jer im to onda ostavlja komfor da do bezličnosti plutaju i preživljavaju u širokom spektru intelektualnog sivila i novinarskog ništavila.

NACIONAL: Na N1 otišli ste puni entuzijazma, željni promjene i novog načina rada. Što je to što ste očekivali i što vam je obećano, a niste dobili pa ste nakon godinu dana napustili N1?

N1 se dogodio upravo u vrijeme, kada sam preispitivao svoju karijeru na HRT-u. Ondje sam prošao doista svaku stepenicu televizijske produkcije, od izvještaja s placa do urednika Dnevnika, i došao sam do plafona kada se čovjek lako može izgubiti u birokratskom sivilu kojim će, u miru i sa sigurnom i velikom plaćom, jedriti do penzije ili se, pak, može prihvatiti novih profesionalnih izazova.

Treba biti pošten i reći da mi je ravnateljica produkcije Marija Nemčić dala odriješene ruke za jedan zanimljiv infotainment format, ali procijenio sam da je za to još prerano i da imam što još naučiti u klasičnom news programu, a N1 je tu ponudio sasvim novi koncept i osobito novu news tehnologiju koja će za nekoliko godina vjerojatno biti standard svih nacionalnih televizija u Hrvatskoj. Bila je to ponuda za uzbudljivu avanturu, a ja sam uvijek bio spreman za avanturu. I nisam požalio ni trenutka, bilo je to izvanredno iskustvo koje će svoju valorizaciju tek dobiti u godinama koje dolaze.

NACIONAL: Oni kojima se televizija N1 ne sviđa, kažu: “Trebali su postati mali CNN, a postali su Yutel.” Koliko je gledateljima koncepcija informativne televizije za područje cijele bivše Jugoslavije, 20 godina od završetka rata, prihvatljiva ili neprihvatljiva?

Svakako ne bi bilo umjesno da kritiziram projekt kojemu sam dao 120 posto sebe i svojih živaca pa mogu samo reći da problem nikad nije u konceptu, nego u njegovoj realizaciji.

NACIONAL: Zašto ste 2013. godine prestali pisati blog? Smatrate li da su Facebook i Twitter dovoljno jaka oružja u borbi za prenošenje svojih misli i ideja?

Blog na tportalu prestao sam pisati jer je u to doba HRT počeo ambicioznije formatirati svoj portal pa bi bilo doista neprimjereno da ja kao neki šef HRT-a, dižem rejting konkurentskom portalu. Tada sam se i malo više počeo angažirati na društvenim mrežama i evo, sad već imam više ljudi koji prate moj Facebook i Twitter nego neke medijske kuće. To govori da se formati medijskog izričaja jako brzo mijenjaju i da je publika na webu sve više željna brze, jasne, kratke informacije i još više brzog, jasnog i kratkog konteksta i stava oko te informacije. Za sve ostale sadržajne ekstenzije tu su ostali mediji – novine, TV i radio.

NACIONAL: Ono što se u vašim Facebook postovima može primijetiti jest fina doza cinizma i sarkazma. Znači li to da se od političke i društvene situacije u Hrvatskoj čovjek može spasiti samo cinizmom i sarkazmom?

Od političke i društvene situacije u Hrvatskoj čovjek se ničim ne množe spasiti, ali se cinizmom i sarkazmom može s njom lakše nositi. Stvar se osobito zaoštrava u privatnom sektoru, kada shvatite da mnoštvo tih političkih parazita mi osobno uzdržavamo, od svoga rada, truda i poreza zarađenog na tržištu u nemilosrdnoj konkurenciji. U to ime dajem si pravo na svakoga od njih baciti smrdljivo jaje, a kamoli napisati neku ciničnu opasku.

  • ‘MARIJA NEMČIĆ ponudila mi je infotainment emisiju, ali sam procijenio da imam još za naučiti u klasičnom news programu te sam prešao na N1’

NACIONAL: Kako to da ste se odlučili na odlazak na RTL-a ako se zna da su informativni programi Nove TV i HRT-a gledaniji od informativnog programa RTL-a? Što su vam to obećali na RTL-u, a što niste mogli dobiti na HRT-u i na N1?

RTL je ponudio ono što trenutno nitko nema – ambiciju postati broj 1 na informativnom tržištu. A put prema vrhu uzbudljiviji je od bivanja na vrhu i takvo putovanje, s tako dobrom reporterskom i uredničkom ekipom, najveći je izazov koji u ovom trenutku mogu zamisliti. Nema tu nikakvih spektakularnih financijskih transfera, nit’ sam ja Modrić nit’ mi je mentor Mamić.

NACIONAL: Iz vaših internetskih postova jasno je da niste naklonjeni oporbi. Koliko je na RTL-u dopušteno iskazivanje političkih stavova? Smatrate li, uostalom, da bi informativni program svih televizija trebao imati političke komentatore, kakvi postoje u brojnim svjetskim TV kućama?

Nije riječ o tome jesam li ja naklonjen ovoj ili onoj stranci, vlasti ili oporbi. Ja sam naklonjen ljudima koji nude konkretna rješenja za bolji život građana ove zemlje, kao i onima koji zagovaraju progresivne civilizacijske vrijednosti jer se one uvijek podudaraju s većim BDP-om po glavi stanovnika.

A regresija cvate u siromaštvu. Pa kad netko u 2015. otvara teme iz 1945., diže mačeve, zagovara hajku na duhove mrtvih komunista i ocvalih udbaša, taj istodobno kliče i zagovara siromašnu i gologuzu Hrvatsku. Jer samo u takvoj Hrvatskoj oni mogu istodobno biti pod svjetlima reflektora i ne plaćati porez.

  • ‘RTL MI JE PONUDIO ono što trenutno nitko nema, ambiciju postati broj 1 na informativnom tržištu. A put prema vrhu je uzbudljiviji nego biti na samom vrhu’

NACIONAL: S obzirom na brigu oko vašeg srca i zdravlja općenito, je li rad na RTL-u manje stresan i time manje ugrožava vaše zdravlje? Ili ste se na stres navikli, a o zdravlju se brinete na drugi način – ne pušite više, idete u teretanu itd?

Ma, svaki dnevni news program, bilo gdje na svijetu, jednako je stresan. Uostalom, zato je toliko i izazovan. Pa je onda i najbolja antistresna terapija dobro odrađen posao. Neka dobra reporterska priča, ekskluziva koju će svi prenijeti, gost koji ima što reći, tih nekoliko trenutaka zadovoljstva ponovo me napune energijom za novi dan i novi izazov. Naravno, ne uspijem uvijek, ali što je više trenutaka u kojima uspijem, terapija je bolja. Kada nešto ipak krene krivo ili ne uspijem dobiti dobru priču, onda su tu teretana, Maksimir, a ponekad jako pomaže i opuštanje s kolegama u obližnjem kafiću. Ali tko živi novinarstvo, živi ga 24 sata dnevno, nema šanse da ga stres zaobiđe.

NACIONAL: Kad ste prešli na RTL, ta TV kuća popratila je to naslovom “Legendarni Zoran Šprajc dolazi na RTL“. Jeste li ih pitali “Po čemu sam ja to legendaran?” ili i sami znate odgovor na to pitanje? Ako znate, koji bi bio odgovor?

Dobro pitanje, nisam ga stigao postaviti ni sebi, a kamoli svojoj direktorici korporativnih komunikacija. Vjerojatno je riječ o golemom stažu pred kamerama udarnih informativnih emisija, mislim da smo ja i kolega Saša Kopljar najdugovječniji voditelji nacionalnih Dnevnika u ovdašnjoj povijesti, u kombinaciji s mojim uredničkim karakterom da se svakom popu mora reći pop, ma koliko se zbog toga pojelo bobova.

Komentiraj

FOTO:Nacional
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.