[quote_box_center]

• Grupa ST!llness slavi deset godina postojanja

• Pjevač grupe Ivan Jurić Yuri prisjetio se svojih utjecaja i osvrnuo se na svoje radikalne tekstove

• Ispričao je zašto se zalaže za legalizaciju marihuane i otkrio zbog čega se preselio na otok Vis

[/quote_box_center]

Grupa ST!llness slavi deset godina postojanja i pjevač grupe Ivan Jurić Yuri u razgovoru za Nacional prisjetio se svojih utjecaja, osvrnuo se na svoje radikalne tekstove, ispričao je zašto se zalaže za legalizaciju marihuane i otkrio zbog čeka se preselio na otok Vis, te što očekuje od rođendanskih koncerata koji će se održati 30. travnja u KSET-u u Zagrebu i 8. svibnja u splitskom klubu Judino drvo.

Zbog Jurića ST!llness ima status koncertne atrakcije i mnogi za bend tvrde da je radikalan jer pjevač u tekstovima poziva ljude da ustanu u borbi za svoja prava, ukazujući na primitivizam u društvu i korumpirane političare. ST!llness ima tri studijska albuma i s prvim “Sve što znam o životu je…odabrao Đelo Hadžiselimović” iz 2007. privukli su pažnju publike i oduševili kritičare. Potvrda da je riječ o vrhunskom bendu stigla je dvije godine kasnije s drugim albumom “Globalno zatupljenje – Paket za preživljavanje”. Treću ploču iz 2012. “Stillness” bend je promovirao singlom “Moja generacija”, u kojoj Jurić ima stihove “Moja generacija, misli da demokracija, sasvim je podbacila/ Moja generacija, izrasla iz inflacija, puna je devijacija.”

NACIONAL: ST!llness slavi deset godina na glazbenoj sceni. Je li vrijedilo truda, jeste li više zaradili ili potrošili?

E, vidiš, stvar je u tome kako tko mjeri vrijednosti. Nismo zaradili novac. Potrošili smo ušteđevine, zaduživali se za opremu i snimanje albuma i spotova, ali kad bih podvlačio crtu i osvrnuo se na sve te godine kako su protekle, vrijedilo je puno više nego što se može mjeriti novcem.

NACIONAL: Koliko vam je važna publika i interakcija s njom?

Naša publika je jedino što imamo. Nemamo hitove koji se penju po ljestvicama, bar ne još. Imamo koncerte i ljude koji nas prate i to je zasad to, u ovih prvih deset godina. Uzmi u obzir da je ST!llness nastao još pet-šest godina prije live benda, pa su publika, putovanja, uspomene i prijateljstva sve što imamo u karijeri. Obogatili se nismo, niti smo zaradili, ali smo preživjeli i jako kvalitetno i intenzivno proživjeli sve te godine.

NACIONAL: Mnogi kažu da ste jedan od najboljih frontmena u Hrvatskoj. Što vas izdvaja od ostalih kolega?

Ne znam. Moraš pitati ljude koji šire te glasine. Na bini uživam u trenutku jer mi jedino izvedba uživo omogućava da istinski živim sad i ovdje. Za to se borim i to slavim. Kako kaže dr. Protić: “Sloboda je pauza između misli”. Kad sviramo skoro da i ne razmišljam, odnosno živim maksimalnu moguću slobodu. Druga dimenzija tog live osjećaja je spoznaja da ono što sam napisao može doći do većeg broja “sličnomišljenika” i dobiti oblik energetskog odgovora ili potvrde. To je odličan osjećaj. Vrijedan je truda i ulaganja.

NACIONAL: Vaša karijera počela je 2006. kada ste objavili samizdat “Hologram Root”. Što ste tada željeli u karijeri benda, a kakve želje imate sada, nakon tri albuma i jednom demo pločom?

Tada sam se samo želio izraziti i izbaciti energiju da ne bih puknuo. Danas sam malo mirniji i ispunjeniji. Drugačije koristim energiju. Ne razbacujem se. Volio bih da mogu samo svirati i da ne moram raditi svašta sa strane. Htio bih priuštiti dobar studio ili kvalitetni spot. Ali što bude, bit će. Stvaranje mi je potreba i neizbježno mi je u životu.

NACIONAL: Šira javnost čula je za bend zbog prvog albuma ‘’Sve što znam o životu je…odabrao Đelo Hadžiselimović’’. Što u vašem životu predstavlja novinar Đelo Hadžiselimović da ste po njemu dali ime albumu?

Đelu bih nazvao prosvjetiteljskim gerilcem. Medij koji je oblikovao moju generaciju je televizija. On se, kao i svaki medij, uvelike koristio kao sredstvo propagande. I to u vrlo teškim vremenima. Đelo je svoj položaj na jednoj takvoj konzoli najplemenitije iskoristio. Svojim radom je obogatio naše živote i rasteretio nas, bar na trenutke, teških tema, te nas oplemenio velikim znanjem koje imaju dokumentarci koje je odabirao. Tako nešto kroz takav medij u takvo vrijeme je hvalevrijedno. Unatoč tome što neki ljudi govore da je on “samo radio svoj posao”. Mi smo samo osvijestili kakav i koliki utjecaj je imao na nas. Nema tu velike filozofije. Poslije, kad sam ga upoznao, bilo mi je još draže što smo tako nazvali album.

NACIONAL: Na tom se albumu je i pjesma “Katarza”, za koju ste snimili i spot koji se nije prikazivao na televizijama u Hrvatskoj. Štoviše, spot počinje napisanom rečenicom “Upozorenje! Strogo je zabranjeno prikazivanje ovog spota na tv postajama u RH!“. Zašto se spot nije emitirao?

Ne znam. Spot je samoinicijativno napravio Goran Škofić. Naš prijatelj, mladi ali veliki umjetnik iz Istre. Mi smo ga dali Menartu da ga šalje na televizije. Televizije ga nisu puštale. Dobio sam tada informaciju da je Hamed Bangoura telefonski javio Menartu da je spot odličan, ali da ga nažalost ne može pustiti. Poslije smo mu poslali spot za “Guzotress”. Za njega je rekao da je smeće i pustio ga. Što da ja mislim o tome? Nemam pojma. Većina ljudi ne grize ruku koja ih hrani. Valjda žive u iluziji da će sve to trajati zauvijek, pa podvita repa pokorno kljucaju mrvice. Što je bilo s drugim medijima, nitko ne zna. U stvari, bar ja ne znam.

IVAN JURIĆ KAŽE DA JE NAJVEĆA SNAGA BENDA FUZIJA SVIH ŽANROVA, OD HIP HOPA I FUNKA DO ROCKA
FOTO: NACIONAL

NACIONAL: U pjesmi “Katarza” ste izrekli stih ‘’Malo nas je al’ smo govna a svi dobro znaju da govna uvijek isplivaju’’. Je li se netko uvrijedio zbog tih stihova?

Prvi dio stiha je prepisan s fasade zgrade mog rođaka na splitskim Pujankama, a drugi dio je znanstveno dokazana činjenica pri velikoj nuždi u Jadranskom moru. Ne vidim razlog zašto će se netko naljutiti zbog toga. Ne možeš se na ljutiti na zid i na fiziku. U stvari možeš, ali ti je uzalud.

NACIONAL: Već nakon prvog albuma bilo je jasno da ste bend strastvenih glazbenika kojima je bunt primarna odrednica. Koliko se s glazbom i pjesmama može utjecati na društvo?

Naš bunt nije odabran. Naš bunt je odabrao nas. Odnosno, mene su jednostavno previše morile laži i manipulacije, punile su mi glavu i trovale duh i morao sam to negdje izbaciti. Neki ljudi se bave sportom, neki su nogometni huligani… Ja sam odabrao hip hop, reggae, jungle i rock and roll. Kao i moja ekipa iz benda. Više je društvo utjecalo na nas nego mi na njega. Bar se meni tako čini. Društvo je utjecalo na mene, a za obrnut proces bi valjda trebalo napraviti anketu. Trenutačno mi je dovoljna spoznaja da je glazba utjecala na to da sam puno proputovao, upoznao sam mnogo kvalitetnih ljudi i nisam “puknuo” koliko sam mogao da nije bilo glazbe.

NACIONAL: Jasan stav o nezadovoljstvu društvom u kojem živite i zemljom u kojoj ste rođeni izrazili ste na sljedećem albumu “Globalno zatupljenje – Paket za preživljavanje”. Cijeli album obiluje gotovo proglasima i pozivima na ustanak protiv primitivizma i lokalne zadrtosti. Jesu li te pjesme uopće zaživjele u hrvatskom eteru?

Nisu. Bar ne dovoljno. Zaslužile su puno bolji tretman.

NACIONAL: Album ste objavili 2009. Je li nakon šest godina prošla opasnost od “globalnog zatupljenja” ili smo izgubili bitku i sad smo još tuplji nego tada?

Tuplji smo. Taj album je i upozoravao na to da već gubimo bitku i napravili smo ga s razlogom: ako bitka bude izgubljena, ostat će nešto što će nas podsjećati da smo svi nekad bili “oštriji”.

NACIONAL: Zašto ste na albumu “Stillness” znatno ublažili retoriku?

Mi smo glasnogovornici vlastitih emocija koje su produkt unutarnjih i vanjskih utjecaja na naše ličnosti. Nismo glasnogovornici nekoga drugog. Netko drugi se prepoznao u našim mislima i emocijama pretvorenima u glazbu. Mi se nismo povukli. “Stillness” je konceptualni introvertni album. Naglašena introvertnost je ono što ga razlikuje od prva dva. Tekstovi s tog albuma su nastajali u teško vrijeme za nas. Imali smo neslaganja u bendu. Ja sam imao tešku obiteljsku situaciju. Izgubili smo financijsku i moralnu potporu izdavača, a bili smo i dalje vezani ugovorom.

Ognjen Zečević Musa je unio dublji utjecaj i neke nove principe u stvaranju. U to vrijeme nam je preostala samo pomoć kolega i prijatelja. “Globalno zatupljenje” je bio svima podsjetnik i paket za preživljavanje, a “Stillness” je bio povratak u sebe i naš podsjetnik. Donio nam je teška, ali korisna iskustva i bio je velika životna i profesionalna škola. Sve smo radili sami, a nismo na to bili spremni do kraja. On je sad daleko iza nas i ostaje kao vrlo vrijedan dokument. Meni je taj album najbitniji, bio je moj osobni paket za preživljavanje koji je postigao maksimalni uspjeh, preživio sam i proživio to razdoblje.

NACIONAL: Gdje se ST!llness danas nalazi?

Imamo nekoliko gotovih pjesama i nekoliko dogovorenih koncerata. Sad svi naganjamo privatni život i obiteljske obaveze, kredite i te “obične” situacije izvan glazbe. Volimo se kao ljudi i dalje radimo glazbu. Stvaramo album kroz proces sličan onome za prvu ploču. Odvojen sam od benda i pišem, oni imaju probe i snimaju, a kad se sastanemo onda intenzivno radimo.

NACIONAL: Često se naglašava da ste jedan od rijetkih bendova koji je sastavljen od glazbenika iz Splita i Zagreba, iako vas ima iz svih krajeva Hrvatske. Zašto se toliko ističe i stvara razlika između sjevera i juga, između Zagreba i Splita?

Nekad je to bilo odnos između Srba i Hrvata, a prije toga je bio netko drugi. Sutra će biti netko treći. Antagonizam je dio propagande i politike “podijeli pa vladaj” koja je najbrža i još uvijek najučinkovitija metoda pokoravanja svijeta. Baci kost oko koje će se psi poklati i organiziraj kladionicu. Pogledaj nogomet i sve oko njega, neku utakmicu i vidjet ćeš na kojoj je razini igra i sve će ti biti jasno. Mene zanima kvaliteta igre, a ona je na jadnoj razini. I kod “gubitnika” i kod “pobjednika”. Jadno.

NACIONAL: Potekli ste sa splitskih ulica, iz ekipe obožavatelja hip hopa kao što su TBF, Dječaci, Sinestet i Dhirtee III Ratz. Inicirali ste i objavljivanje prve splitske hip hop kompilacije “DevaSTacija”. Koliko je na vas kao glazbenika, ali i kao čovjeka utjecala splitska škola hip hopa?

To je moj start i moji korijeni. TBF je najzaslužniji što se bavim glazbom, a Dječaci su me potakli da budem sve bolji. Kroz Sinestet, koji je dio zagrebačke hip hop scene, puno sam naučio o stvaranju i pristupu hip hopu i realizirao sam neke stvari koje nisam mogao u matičnom bendu. Dhirtee III Ratz su mi stilski najviše pasali.

Oni su naš Das Efx, najluđa kombinacija koja nažalost nije potrajala. U pitanju ste izostavili Krešu koji se sad probija i drago mi je zbog toga, jako je zaslužan za proboj naše generacije.

NACIONAL: Nakon posljednjeg albuma posvetili ste se i nekim drugim projektima. Jedan od najhvaljenijih bio je bend Golem u kojem ste s Marcom Grabberom i Krešom Tomecom još radikalnije progovorili o stanju u društvu i o političarima. Jeste li imali problema zbog svojih stihova? Je li vas itko ikada osudio zbog vaših stavova?

Sve političke opcije u ovoj državi su me pokušale vrbovati da im radim propagandu. Nije mi jasno zašto nas zovu politički angažiranim bendom kad nam politika gadi. Sve sam ih odbio. U neke propagande sam uvučen indirektno ili na prevaru. Sad mi nije žao jer sam i iz tih situacija dosta naučio. Mnogi su me osuđivali zbog mojih stavova i bio sam u dosta teškim situacijama. Nikad mi nije nitko direktno prijetio, ali sam se dosta puta osjetio ugroženim. Ne mogu ništa dokazati pa sve ostaje na mom osjećaju, a neki to nazivaju teorijom zavjere pa ne mogu ništa pričati jer nemam dokaza. Ali vjerujem svom osjećaju.

NACIONAL: Na tom ste albumu semplirali Franju Tuđmana, Josipa Broza Tita, Stjepana Mesića, Ivu Josipovića, Zorana Milanovića, Zdravka Mamića, Ivana Šukera, Jadranku Kosor… Zašto ste to društvo stavili na vaš album?

Odgovor bi bio da su se oni sami nametnuli i ušuljali u naše pjesme svojim izjavama. Kad bi neki od bisera dobro sjeo u kontekst, mi bismo ga samo izrezali i nalijepili. Bez puno razmišljanja čiji je dotični biser. Kad bismo se nas trojica iz Golema pogledali i pomislili “to je to”, sample bi već bio dio pjesme. Među dražima mi je onaj Ivana Šukera u pjesmi “Ledeno doba”: “Ovo nije novo zaduživanje, ovo je kredit da bi se pokrila kamata od prethodnog duga”. Genijalno. I što više reći kad je to izjava ministra financija za vijesti na TV-u?

NACIONAL: Međutim, koliko god da je Golem za debitantski album “Trokut” dobio odlične recenzije, bend zapravo nikada nije zaživio niti su pjesme bile na radiju. Zbog čega?

Ne znam. Možda je bila cenzura, a možda je urednicima album jednostavno bio loš. Ja sam sretan što smo ga napravili.

NACIONAL: Stječe se dojam da svatko tko je malo iskreniji i radikalniji u svom mišljenju teško dospijeva u medije. Kako se nosite s tom činjenicom?

Pa trudim se u zadnje vrijeme što manje razmišljati o tome. Odgojen sam da govorim istinu i slijedim istinu. Pokušavam ostati dosljedan u tome u pjesmama, intervjuima i običnim svakodnevnim razgovorima. Na to što rade mediji ne mogu utjecati. Pokušao sam i nisam uspio. Prestao sam jer sam shvatio da energiju mogu preusmjeriti u konstruktivnije stvari. Sloboda je odavno prodana. Medijska i bilo koja druga. Prodana je onoga trenutka kad je palo u zaborav da ona implicira odgovornost. Trudim se živjeti najbolje što mogu i biti koristan sebi i bližoj okolini i tu pronaći njene tragove. Ako će se to nekome svidjeti super, a ako neće neka se slobodno okrene i ode što dalje od mene.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o tome da se posvetite novinarskom poslu ili da se više angažirate kroz društveno politički rad?

Jedino o čemu intenzivno razmišljam je ljubav, obitelj ili nepovratna karta za tropske krajeve.

NACIONAL: Kako biste ocijenili današnju situaciju u društvu s obzirom na stalni sukob na relaciji Zoran Milanović – Tomislav Karamarko, dugotrajni protest ratnih vojnih invalida ispred Savske 66, sve veću nezaposlenost i recesiju kojoj se ne vidi kraj, korupciju na svakom koraku?

To je jedna velika farsa i igrokaz koji nas odvraća od stvarnih problema. Opet “zavadi pa vladaj”, po tisućiti put.

NACIONAL: Prije nekoliko godina ste se preselili na otok Vis. Jeste li pobjegli od svega što vas živcira ili je to početak nekog dugoročnog plana?

Nisam pobjegao nego sam se vratio sebi. Da, to je početak jednog dugoročnog plana da uz glazbu živim i kvalitetan život jednog Dalmatinca i umjetnika poteklog iz radničke obitelji.

NACIONAL: Što radite na Visu, od čega živite?

Bavim se ugostiteljstvom i turizmom. Konobarim, vozim brod, idem na ribe, družim se s ljudima, planiram vlastitu budućnost, šećem se šumama i gledam u more. Radim s prijateljima i kod prijatelja te uživam u velikom gostoprimstvu dobrih ljudi koji mi pružaju utočište i odmak od loših utjecaja civilizacije. Ovo ljeto s partnerom ću otvoriti butigicu Pranamana.

To će biti galerija, trgovinu i fast food zdrave hrane i domaćih otočkih proizvoda, od hrane preko ekološke kozmetike do nakita i suvenira. Bilo je sličnih pokušaja, ali ne na ovakav način. Otvorenje će biti sredinom svibnja.

NACIONAL: Zalažete se za legalizaciju lakih droga. Zbog čega smatrate da bi legalizacija marihuane u Hrvatskoj bila dobra za naše društvo?

Marihuana je najiskoristivija biljka na planeti, i u industriji i u medicini. O njoj postoji više pjesama nego o Hajduku. Kod nas bi bila dobra za poljoprivredu, turizam, industriju i zdravlje. Najvažnija stvar je to što je marihuana ilegalna, što je morbidno i uvrnuto. To je protiv ljudskosti, protiv logike i za one koji vjeruju, to je protiv Boga. Zamislite da se ilegalnim proglase pome ili kapula jer netko otkrije da imaju psihoaktivna svojstva. A razlog što je ilegalna je taj što sadrži psihoaktivna svojstva. Oni koji je zabranjuju valjda bi htjeli da smo još više psihopasivni nego što jesmo.

NACIONAL: ST!llness ove godine slavi deset godina karijere. Koliko ima sluha u Hrvatskoj za vašu fuziju hip hopa, duba, reggaea, funka, junglea i rocka?

Ne znam. Mislim da nas u zadnje vrijeme mediji baš ne podržavaju, ali srećem ljude koji nas hvale i podržavaju, postavljaju mi pitanja o koncertima i o našem radu. S druge strane, dosta često neki ljudi koji se smatraju glazbenim stručnjacima, komentiraju kako bi možda trebali odabrati žanr i držati se toga. Naša najveća snaga i energija je fuzija svih tih žanrova. Ona je nastala tako da je svatko od nas vukao na svoju stranu, a međusobno smo gradili povjerenje u ukus onoga drugog. Kad se taj kupus ispreplete i ispegla, nastaje ST!llness glazba. Vidjet ćemo što će biti na rođendanskim koncertima.

NACIONAL: Nastupali ste tijekom proteklih godina na nekim do najvećih open air festivala u regiji, kao što su EXIT, INmusic, Seasplash, Terraneo, xSTatic, Riversplash, a svirali ste i u Europi. Što bi vas kao pjevača i tekstopisca ST!llness najviše veselilo u nastavku karijere?

Želio bih da radimo još dvadesetak godina i objavimo još desetak albuma, odsviramo nekoliko stotina koncerata i da u međuvremenu, po mogućnosti što prije, radimo samo glazbu i živimo od nje bez dugova. Bilo bi super doživjeti i turneju po drugim kontinentima, barem po Južnoj Americi.