INSIDER OUTSIDER Financijski hollywoodski rasizam

Jedno je kad bijeli policajac u Americi ubije crnog mladića, a drugo je kada HOLLYWOODSKI PRODUCENT ‘ubije’ tamnoputog glumca tako što mu ne dodijeli ulogu u filmu, nego je da bijelcu

Gotovo svake godine pred dodjelu Oscara američku javnost, pogotovo onu afroameričku, zabrinjava činjenica da je za najznačajniju filmsku nagradu nominirano premalo filmova čiji su autori tamne boje kože. I gotovo svake godine postoje filmovi i glumci koji su “morali” biti nominirani za nagradu Oscar, ali nisu jer su njihovi autori – tamnoputi. Prije dvije godine “morali” su biti nominirani filmovi “Postaja Fruitvale” i “Batler” ali, po mišljenjima brojnih Afroamerikanaca, nisu jer su redatelji i glavni glumci tamnoputi. To što je film “12 godina ropstva” osvojio Oscar za najbolji film, a Lupita Nyong’o za najbolju sporednu glumicu, kritičarima nije bilo dovoljno. Prošle je godine film “Selma”, biografska priča o supruzi Martina Luthera Kinga, bio nominiran za Oscar, ali nitko od glumaca, kao ni redateljica Ava DuVernay, nije dobio nominacije. Ove godine nijedan tamnoputi glumac ili glumica nisu bili nominirani za Oscar, a među najvećim kritičarima toga bila je Jada Pinkett-Smith. Malo je bilo onih koji su otvoreno rekli kako Jada Pinkett-Smith optužuje Hollywood za rasizam samo zato što njezin suprug Will Smith nije dobio nominaciju za ulogu u filmu “Concussion”, iako je mjesec dana ranije za tu istu ulogu bio nominiran za Zlatni globus.

ALBERTO E. RODRIGUEZ / GULIVER/GETTY IMAGES
ALBERTO E. RODRIGUEZ / GULIVER/GETTY IMAGES

I dok je u Americi trajalo obrušavanje na Američku filmsku akademiju (77 posto od 6000 članova čine bijelci) jer ove godine nema nominiranih tamnoputih glumaca, odgovor im je stigao iz Engleske, od Charlotte Rampling i Michaela Cainea. Oboje su u godinama kada ne moraju birati riječi u strahu da neće dobiti željenu ulogu, Charlotte Rampling ima 70 godina, Caine će ovih dana proslaviti 83. rođendan. “Zašto odvajate ljude? Pa možda tamnoputi glumci nisu zaslužili ovogodišnje nominacije”, izjavila je Charlotte Rampling, dok je komentar Michaela Cainea bio: “Ne možete glasovati za glumca samo zato što je tamnoput. Ne možete reći: Glasovat ću za njega, nije baš najbolji, ali je tamnoput pa ću glasovati za njega.” Na društvenim mrežama reakcije na ove izjave bile su furiozne, pogotovo u Americi gdje je bilo komentara u stilu: “Kako Charlotte Rampling misli osvojiti ove godine Oscar, s ovom izjavom zamjerila se članovima Američke filmske akademije?”

Ne možemo se ne složiti s Dustinom Hoffmanom koji je rekao kako je u Hollywoodu uvijek bilo rasizma jer je to samo refleksija onog što Amerika jest. Međutim, jedno je kada bijeli policajac u Americi na cesti ubije nevinog crnog mladića, a drugo je kada hollywoodski producent “ubije” tamnoputog glumca tako što mu ne dodijeli značajnu ulogu u filmu, nego tu istu ulogu dodijeli bijelom glumcu. Bijeli policajac to radi velikim dijelom zbog rasizma, dok hollywoodski producent to radi zbog novca. U Hollywoodu se sve radi zbog novca, ali kako očekivati da neki glumac, crn ili bijel, optuži hollywoodskog producenta ako će već sutradan sjediti s njim za stolom nadajući se da će mu ovaj dati neku značajniju filmsku ili televizijsku ulogu. Lakše je optuživati govoreći neodređenim riječima poput “Oscar je rasistički” ili “Hollywood je rasistički”, nego imenom i prezimenom navesti producente koji ne žele dati dobro plaćene i kvalitetne uloge tamnoputim glumcima samo zato što su drugačije boje kože.

Hollywoodske producente zanima samo jedno, a to je koliko novca njihovim filmovima donose pojedini glumac ili glumica. Magazin Forbes svake godine donosi listu “most bankable stars”, a kako još nije objavljena lista za 2015., poslužit ćemo se onom za 2014. Filmske zvijezde čiji su filmovi te godine zaradili najviše novca, redom su Jennifer Lawrence, Chris Pratt, Scarlett Johansson, Mark Wahlberg, Chris Evans, Emma Stone, Angelina Jolie, James McAvoy, Michael Fassbender i Hugh Jackman. Svi su oni bijelci.

Hollywoodski producenti nikada ne bacaju novac napamet, osobito ako govorimo o filmovima u koje je uloženo 100 ili 150 milijuna dolara. Oni pomno istražuju tržište, a ta istraživanja koja se svake godine objavljuju u različitim formama, pokazuju da bijelu publiku malo zanimaju filmovi u kojima većinu uloga imaju tamnoputi glumci. Koliko god se pričalo o tome da će za koju godinu bijelci postati manjina u Americi, odnosno da su to već postali u 19 od 50 američkih država, sve dok ti bijelci najviše odlaze u kino, producenti će im podilaziti. Uostalom, službeno istraživanje Američkog filmskog udruženja pokazalo je da su 2014. 54% kino publike u Americi činili bijelci, njih 23% bili su Latinoamerikanci, 12% su Azijati, a 11% Afroamerikanci.

U tom kontekstu u pravu su oni koji kažu da bi se i Latinoamerikanci i azijatska populacija trebali boriti protiv rasizma u Hollywoodu i da taj rasizam nije samo crno-bijeli. Azijati su se već bunili u slučaju filma “Marsovac” Ridleyja Scotta jer je lik Mindy Park, koja je u istoimenoj knjizi opisana kao Amerikanka korejskog porijekla, u filmu pretvorena u bjelkinju, k tome i plavušu. Moraju li mnogi filmski likovi biti “pobijeljeni” kako bi film ostvario uspjeh? Ako pitate hollywoodske producente, odgovor će većinom biti potvrdan. A oni su ti koji određuju pravila igre u Hollywoodu. Oni i njihov novac.

Komentiraj