Nacional donosi ulomak iz nove knjige psihologinje Mirjane Krizmanić ‘O toleranciji’ koja se bavi tolerancijom i netolerancijom u hrvatskom društvu te snošljivošću i uljuđenošću kao čimbenicima o kojima ovisi koliko će netko biti tolerantan

Uvijek i svuda, u svako doba dana i noći tolerancija je poželjna i dobro će doći.

No je li to baš tako ili ipak nije? Zar se snošljivost i nasilju smije?

Ljudi, kao uostalom i sva druga živa bića, žele ži- vjeti, očuvati vlastitu dobrobit i reproducirati se.

Drugim riječima, živa su bića uvijek nečim motivirana pa čine ono što pridonosi
njihovim temeljnim ciljevima, a ne čine ono što bi im moglo štetiti. Dakako da ovakve općenite tvrdnje vrijede za prosjek ili čak za većinu ljudi, ali nikako za sve jer među ljudima u svemu, pa i u motivaciji, postoje velike individualne razlike.

Jedni su spremni dati i život za neke više ciljeve (domovinu, tuđu dobrobit, zaštitu vlastite djece), a drugi vode računa samo o sebi i svojim potrebama i željama. Međutim, i ti su ljudi motivirani, što znači da neke stvari čine, a druge stvari koje bi mogle omesti ostvarivanje njihovih ciljeva ne čine.

TOLERANCIJA I NETOLERANCIJA UBRAJAJU SE u kompleksne oblike doživljavanja i ponašanja koji mogu biti, a najčešće i jesu, pokrenuti i održavani različitim i višestrukim motivima. Tako tolerancija može biti i posljedica pomanjkanja hrabrosti potrebne za suprotstavljanje netolerantnim stajalištima drugih ljudi, posljedica nastojanja da se sačuva vlastita udobnost i mir bez obzira na druge ljude i njihovu eventualnu ugroženost ili posljedica nastojanja da se svim ljudima omogući ostvarivanje njihovih temeljnih prava. Ljudi koji se ne žele nigdje i nikako angažirati, osim kada je u pitanju zadovoljavanje njihovih potreba ili potreba njihovih bližnjih, ravnodušno će promatrati kršenje temeljnih prava drugih ljudi ili će se, kako bi sačuvali svoj mir, složiti s najrazličitijim stajalištima, pa i onima nad kojima se u sebi zgražaju.

Postoje, dakako, i oni koji će se požrtvovno i svim snagama boriti za prava svih ljudi, čak i onih s kojima se sami ne bi voljeli družiti. Motivacija ove skupine ljudi jamči da će oni u svakoj prilici moći prepoznati i točno odrediti granice vlastite tolerancije pa će se bez oklijevanja suprotstaviti svakoj diskriminaciji ili nasilju prema drugim ljudima. To suprotstavljanje nasilju i diskriminaciji bit će naročito izraženo kada su te pojave izazvane isključivo nekim trajnim obilježjima drugih osoba, poput njihove etničke pripadnosti, boje kože ili tjelesnoga izgleda.

Zakleo sam se da neću šutjeti nikada i nigdje kada ljudi trpe bol i poniženje. Uvijek se moramo odlučiti jer neutralnost pomaže tlačitelju, a nikada žrtvi. Šutnja ohrabruje mučitelja, nikada mučenoga.

Elie Wiesel

LJUDI KOJI SU TOLERANTNI SAMO ZATO što ih drugi ljudi uopće ne zanimaju, kao i oni koji se ne žele založiti ni za čiju dobrobit osim vlastite, neće postavljati granice ni svojoj toleranciji. Bez obzira na vrstu događaja kojima prisustvuju, oni će svoju pasivnost braniti navodnom tolerancijom. Postoje i oni koji su prividno tolerantni, a zapravo se ne usuđuju ustati u obranu diskriminiranih ili suprot- staviti se nečijem stavu. Katkada je tome uzrok i pomanjkanje vlastitih stavova i uvjerenja pa je potpuna pasivnost takvih osoba prirodna posljedica strukture ličnosti i opće motivacije tih ljudi.

Katkad sa skrivenim ponosom uzdišem kako sav savcat tolerancijom mirišem; al’ se tada upitam što li me to krasi: tolerancija prava il’ kičma poput vlasi?

Ogden Nash

Kada govorimo o toleranciji, čini se samo po sebi razumljivo da ona mora imati i čvrsto određene granice pa se ne može odnositi na bilo koji oblik diskriminacije (etničke, vjerske, obrazovne, spolne i dr.). Drugim riječima, to znači da bi se svaka osoba bilo koje dobi i spola, koja vjeruje da svi ljudi trebaju imati ista temeljna ljudska prava, trebala suprotstaviti bilo kakvom diskriminiranju ljudi. Pritom treba jasno istaknuti da ne treba reći – “neoprav- danom” diskriminiranju ljudi jer ako je opravdano, onda nije diskriminacija, već izoliranje ili isključivanje ljudi koji to zbog nečega zaslužuju. Razlozi za to mogu biti, naprimjer, širenje mržnje protiv osoba druge vjere ili nacionalnosti ili ponašanje roditelja koji ne dopuštaju da njihovo dijete sjedi u klupi s djetetom koje slabije vidi ili čuje, teže hoda ili govori…

Više pročitajte u novom broju Nacionala…