Festival europske kratke priče, koji se u svojem 16. izdanju održava u Zagrebu i Rijeci od 28. svibnja do 2. lipnja s fokusom na portret suvremene Europe, ugostio je u utorak u zagrebačkom teatru &TD uglednu španjolsku spisateljicu i novinarku Rosu Montero i najprevođenijeg argentinskog autora Guillerma Martineza, a tema njihova susreta bio je jezik koji otključava svijet i književnost koja ga katkad čini bližim.

Istaknuta književnica i dugogodišnja novinarka dnevnika El Pais, Montero je dobitnica niza uglednih nagrada za svoj novinarski i književni rad. Autorica nije nepoznata hrvatskoj publici, s kojom se već susrela 2014. kada je u Zagrebu predstavila hrvatski prijevod svojeg nagrađivanog romana “Luđakinja u nama” (2003.).

Roman joj je priskrbio prestižnu nagradu književnog časopisa Que Leer i nagradu Grinzane Cavour za najbolju knjigu objavljenu u Italiji 2009. godine. Na hrvatskome ga je objavio nakladnik Disput, u prijevodu Matije Janeša, koji je objavio i njezin roman “Ljubavnici i neprijatelji” (Snježana Perković), te najnoviji, “Lijep i mračan” (Matija Janeš).

U razgovoru o Europi kao mjestu susreta i/ili razdvajanja te ulozi književnosti u tome procesu s domaćicom Gordanom Matić u polukružnoj dvorani Teatra &TD, Montero je istaknula kako ona kao književnica i novinarka zapravo ima dvostruku spisateljsku ulogu.

“Ja sam s jedne strane novinarka, dok s druge pišem fikciju. Kad je riječ o novinarstvu, priče ne bira novinar, već priče, teme biraju njega”, rekla je.

“Moji su romani egzistencijalistički, opsjednuta sam smrću, prolaznošću vremena. Mislim da je život nešto u čemu se na određeni način raspadamo kroz vrijeme, opsjednuta sam sjećanjem kao izmišljenom konstrukcijom”, pojasnila je Montero.

S druge strane, temama koje je kao novinarku zanimaju – a to su jačanje vidljivosti ranjivih društvenih skupina kao što su zlostavljana djeca, starije osobe, siromašni, migranti, i slično – pristupa iz sasvim druge pozicije nego što to čini kao književnica, držeći se realnosti, bez ikakva odmaka u maštu.

Rođena Madriđanka i kći toreadora, Rosa Montero (1951.) napisala je dosad 15 romana, među kojima su neki od najvažnijih i “Tretirat ću te kao kraljicu” (1983.) te “Kanibalova kći” (1997.), koji joj je donio nagradu Primavera.

Napisala je još zbirku priča “Ljubavnici i neprijatelji” (1998.), roman “Priča o prozirnom kralju” (2005.), također ovjenčan nagradom Que Leer, a od proze se još ističu “Upute kako spasiti svijet” (2008.), te dva romana njezina SF serijala u kojemu je glavni lik robot Bruna Husky; pa knjige “Suze na kiši” (2011) i “Težina srca” (2015.).

Potpisuje i dvije biografije, tri knjige intervjua i nekoliko priča za djecu, a pisala je i scenarije za nacionalnu televiziju TVE. Djela su joj prevedena na dvadesetak jezika.

Govoreći o utjecaju digitalnih tehnologija na knjigu Montero je istaknula kako je tvrdnja da je suvremeno društvo obilježeno padom čitanosti – običan mit. “Na početku 20. stoljeća 80 posto svjetskog stanovništva bilo je nepismeno, a nove tehnologije nude divne alate koji omogućuju da se zapravo danas čita više nego ikada”, poručila je.

Argentinska je kultura oduvijek orijentirana na Europu

Martinez, romanopisac i kratkopričaš i najprevođeniji suvremeni argentinski autor, autor je koji u prozi spaja detektivski i istraživački mozak sa svojim umom matematičara, a nije mu strano posegnuti za mitovima – u svojim tekstovima reinterpretira Fausta i Prometeja.

Govoreći o tome kako je matematika pronašla put u njegovu književnost, Martinez je istaknuo kako između koncepta mašte u matematici i književnosti zapravo postoji puno sličnosti, jer “pisac kodificira svoje djelo kao što se u matematici kodificiraju teoremi”.

“S druge strane postoji jedna velika razlika između svijeta matematike i književnosti a to je to da je jezik u matematici drugačiji, razrađen je tako da bude što precizniji, koncizniji, točan i da se može interpretirati na jedan isključivi način. U književnosti je upravo suprotno – ne želi se da se sve interpretira na isti način”, rekao je.

Martinez (1962.) je dobitnik najvažnijih književnih nagrada za djela na španjolskom jeziku – nagrade Planeta, nagrade Gabriel Garcia Marquez.Piše knjige, kratke priče, eseje i novele, a po njegovu je bestseleru “Crimenes imperceptibles” (2003., Nezamislivi zločini) Alex de la Iglesia snimio holivudski film “Oxford Murders”.

Govoreći o vezama južnoameričkog hispanskog svijeta sa starim kontinentom, Martinez je kazao kako je argentinska kultura oduvijek, možda čak i malo previše, bila orijentirana na ono što se događa u Europi.

“U tipičnoj klasičnoj biblioteci jednog argentinskog pisca, osim naravno domaćih autora, ima puno Rusa, Engleza, Nijemaca, francuskih pisaca, a posljednje generacije od 70-e nadalje pod utjecajem su i sjevernoameričkih pisaca”, rekao je.

U Europu dolazi tek fragment produkcije

U razgovoru o književnim vezama između Južne Amerike i Europe s dvoje proslavljenih pisaca španjolskoga jezika sudjelovala je i Laura Niembro, programska direktorica književnog sajma FIL u meksičkoj Guadalajari, najvećeg sajma hispanskog svijeta, koji svake godine okupi milijun ljubitelja književnosti.

Istaknula je kako je južnoamerička književna produkcija danas tolika, da je situacija što se tiče književne razmjene takva da u Europu ne dolazi niti jedan posto od onoga što zapravo vrijedi pročitati.

“Upravo se sada događa jedan strašan boom; produkcija je golema, mnogo se piše i objavljuje a samo u Argentini u ovom trenutku postoji 35 do 40 pisaca koje bi vrijedilo poznavati i pozvati ih da dođu na ovakav festival”, rekla je Niembro.

Montero, Martinez i Niembro gostovali su u FEKP-ovu programu “Otkrivanje Europe” posvećenog ovogodišnjoj festivalskoj temi “Luka Europa” koja promišlja suvremenu Europu kao mjesto sličnosti i razlika.

FEKP do 2. lipnja donosi ukupno četrdesetak događanja, u kojima će se hrvatskoj čitateljskoj publici predstaviti tridesetak gostiju, uglednih europskih i svjetskih te domaćih pisaca.

Festivalski se program u srijedu dijelom premješta u Rijeku, a utorak je u Zagrebu ugostio i talijansku autoricu somalijskog podrijetla Igiabu Scego, nigerijsko-belgijsku spisateljicu s američkom adresom Chiku Unigwe, irsku književnicu Lucy Caldwell, te perjanice suvremene domaće scene, Marka Gregura, Suzanu Matić i Ivanu Rogar.

Komentiraj

FOTO:INA/ Daniel KASA
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.