Dva dana nakon sklapanja ugovora s Hypo bankom, Karamarko je prodao udio u tvrtki Soboli za jedan mjesečni honorar od Hypa

Nacional posjeduje ekskluzivni dokument koji budi najozbiljniju sumnju da je Tomislav Karamarko, po svemu sudeći, samo formalno prodao svoje udjele u tvrtki Soboli, kako bi prikrio očiti sukob interesa jer je u to vrijeme obnašao funkciju šefa Središnje obavještajne agencije.

Na takav zaključak upućuje sadržaj ugovora o pružanju konzultantskih usluga, koji je tvrtka Soboli zaključila s Hypo Alpe Adria bankom. Ugovor nosi oznaku “poslovna tajna / tajno”. U ime Sobolija ugovor su potpisali tadašnji direktor Davorin Pavlović i tadašnji predsjednik Uprave Ivan Baketa. U ime Hypo Alpe Adria banke ugovor su potpisali tadašnji predsjednik Uprave Heinz Truskaller i član uprave Krešimir Starčević. U ugovoru se navodi da Hypo Alpe Adria banka ima “potrebu za stalnom analitičkom i informacijskom potporom u procjeni, prevenciji i otklanjanju značajnih i specifičnih rizika za sigurnost svoga poslovanja, koji se ne mogu smatrati uobičajenim rizicima bankovnog poslovanja, uključujući ovdje i rizike mogućih kriminalnih napada, kao i sigurnost uprave” te da Soboli “posjeduje znanje, iskustvo i kompetentnost za realizaciju navedenih poslova”. U ugovoru se navodi da će Soboli za Hypo banku osigurati stručni tim od osoba specijaliziranih za analitičku i informacijsku potporu te će koristiti odgovarajući broj vanjskih suradnika ovlaštenih za prikupljanje informacija u vezi aktivnosti Hypo banke, tako što će joj pružiti razumnu mogućnost zaključivanja i donošenja poslovnih odluka… Ugovor je potpisan s rokom trajanja od najmanje šest mjeseci. U ugovoru se navodi da će Hypo banka Soboliju za te usluge isplaćivati 72.500 kuna bez PDV-a.

POSEBNO JE ZANIMLJIVO DA JE TAJ UGOVOR potpisan 16. listopada 2006. To se dogodilo u vrijeme dok je Karamarko još uvijek bio suvlasnik tvrtke Soboli. Kao jedan od suvlasnika podrazumijeva se da je znao za sve poslovne aktivnosti Sobolija. Svega dva dana poslije Karamarko je prodao svoj poslovni udio u Soboliju Ivanu Baketi, kojeg je nedavno imenovao za svog savjetnika za nacionalnu sigurnost. To pokazuje ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela, koji je objavio dnevni list 24sata početkom proteklog tjedna, u kojem stoji da je Karamarko svojih 20 posto udjela u Soboliju, Baketi prodao za 75 tisuća kuna.

Spomenuta dva dokumenta otvaraju pitanje zašto je Karamarko prodao svoje poslovne udjele u Soboliju po tako niskoj cijeni ako je samo na temelju jedne mjesečne naknade Soboli od Hypo banke prihodovao gotovo kompletni iznos koji je Karamarko dobio za svoj udio. Prema Nacionalu dostupnim informacijama, Soboli je u to vrijeme imao i znatno više prihode od konzultantskih djelatnosti. Primjerice, samo za izradu studije politike sigurnosti Hrvatskih autocesta, Soboli je u lipnju 2006. od te tvrtke naplatio 240.340 kuna. To se u internoj dokumentaciji Hrvatskih autocesta zavelo kao izvanredno održavanje, a isplatu je ovjerio Svemir Vrsaljko. Kasnije je od iste tvrtke Soboli naplatio više milijuna kuna. A bilo je i drugih unosnih poslova za Soboli u to vrijeme.

  • UGOVOR JE SKLOPLJEN U VRIJEME dok je Karamarko još uvijek bio suvlasnik Sobolija. Dva dana poslije prodao je svoj poslovni udio Ivanu Baketi, kojeg je u Vladi imenovao savjetnikom za nacionalnu sigurnost

KARAMARKO JE SVOJE POSLOVNE UDJELE U SOBOLIJU morao prodati jer je još od 2004. bio na čelu Protuobavještajne agencije, a potom je postao i ravnatelj Središnje obavještajne agencije. Sve to vrijeme sumnjalo se, a sumnja se i danas, da je Karamarko i dalje zadržao veze sa Sobolijem te da je prodao svoje udjele samo kako bi se formalno moglo tvrditi da s tom tvrtkom nema nikakve veze. Nacional je prije dva tjedna otkrio izravne poslovne veze između Karamarka i lobista Mola Josipa Petrovića, upravo zbog poslovnih veza Sobolija i Ine i to u vrijeme dok je Karamarko bio na čelu Sobolija, a Petrović u Upravi Ine i kada je mađarski Mol već bio suvlasnik Ine.

KARAMARKO JE TIJEKOM 2004. kao predsjednik Uprave tvrtke Soboli izravno bio angažiran na izradama tajnih poslovnih procjena i izvješća za potrebe Ine. Nacionalu su dostavljena pismena izvješća koja je Ini slala tvrtka Soboli, a sudeći prema onome što je rukom dopisano na pisanom memorandumu Sobolija, ta su se izvješća dostavljala izravno na ruke Josipu Petroviću. Poput špijunskih informacija, izvješća nose oznaku tajnosti. Uvidom u njihov sadržaj vidi se da su pisana istim fontom i veličinom slova kao i izvješća Protuobavještajne agencije ili nešto kasnije Središnje obavještajne agencije. Naslovljena su na Inu te klasificirana oznakama “poslovna tajna / vrlo tajno”. Riječ je o pet različitih izvješća koja su Ini, čini se upravo na ruke tadašnjem članu Uprave Josipu Petroviću, dostavljena u razdoblju između 1. i 5. ožujka 2005.

Ivan Pandžić, novinar 24sata, ubrzo nakon toga uspio je definitivno rekonstruirati da je Karamarko istovremeno bio jedan od suvlasnika tvrtke Soboli i ravnatelj Protuobavještajne agencije, a čak je kraće vrijeme istovremeno bio suvlasnik tvrtke Soboli i ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije.

Početkom 2005., prije spornih izvješća koje je Soboli radio za Inu, Karamarko je prenio upravljačka prava nad svojim udjelom u tvrtki na odvjetnika Miljenka Bukovca. Isti odvjetnik zastupao je i cijelu tvrtku Soboli u više slučajeva.
Iako su upravljačka prava nad udjelom prenesena, Karamarko je i dalje ostao suvlasnik tvrtke. Pandžić je otkrio da u punomoći odvjetniku u sudskom registru, među ostalim, stoji: “Ovlašćujem ga da poduzima sve pravne radnje u zaštiti mojih interesa, da prima novac i da o tome izdaje potvrdu.” Karamarko je sudjelovao u podjeli dobiti koju je Soboli ostvarivao, ali je davanjem punomoći odvjetniku zadovoljio tadašnju zakonsku normu kako formalno ne bi bio u sukobu interesa.

TEK JE KASNIJE PRODAO SVOJ UDJEL U SOBOLIJU, ali je posebno zanimljivo da u sudski registar nikad nije upisano da je Karamarko prodao udio od 20 posto u Soboliju, iako se promjene vlasništva moraju upisati u glavnu knjigu registra. Još je formalno nerazjašnjeno kako se to dogodilo. Novine 24sata otkrile su da su Karamarko i Baketa dostavili zahtjev za upis prodaje u registar 22. studenog 2006., ali i da je već sljedećeg dana stigao zahtjev da se povuče upis. Pod isto tako nerazjašnjenim okolnostima, tijekom 2008. Ivan Baketa upisan je kao suvlasnik i onog dijela Sobolija koji mu je prodao Karamarko.

Sve to pojačava indicije da je Karamarko sa Sobolijem cijelo vrijeme ostao interesno povezan.

Da je Soboli pod njegovim patronatom, sugeriralo je i tajno špijunsko izvješće koje je Nacional prvi u Hrvatskoj objavio u srpnju 2009. Taj ekskluzivni dokument otkriva kako je Hypo Alpe Adria banka ušla na hrvatsko tržište, koje su osobe iz hrvatskog javnog života imale najveći utjecaj na poslovanje te banke te niz detalja o bivšim i tadašnjim njezinim čelnicima i njihovim kontaktima u hrvatskim poslovnim i političkim krugovima.

TAJNO IZVJEŠĆE IMA 80-AK STRANICA, a sastavili su ga, po svemu sudeći, pripadnici obavještajne zajednice u privatnom aranžmanu, vjerojatno kao podizvođači posla za neku konzultantsku tvrtku. Izvješće je pisano poput trilera, donosi mnoge intrigantne informacije, a osobe koje su ga dostavile Nacionalu tvrde da je izvješće napravljeno za potrebe njemačke Bayerische Landesbanke nedugo nakon što je ta banka postala suvlasnikom Hypo Alpe Adria banke. Tvrdi se da su novi vlasnici Hypo Alpe Adria banke trebali takvo izvješće kako bi se precizno upoznali sa svime što se u njoj događalo, kako bi se prekinula dotadašnja poslovna praksa te kako bi se banku lakše stavilo na solidne temelje i popravilo njeno poslovanje, koje je ozbiljno poljuljao bivši menadžment banke, što je u Hrvatskoj izazvalo brojne kontroverze, a u Austriji čak i parlamentarnu istragu i aferu čiji se kraci raspliću i ovih dana.

  • DA JE SOBOLI POD PATRONATOM Karamarka, sugeriralo je i tajno špijunsko izvješće koje je Nacional objavio još u srpnju 2009. Jedno poglavlje odnosi se i na suradnju Hypo Alpe Adria banke s tvrtkom Soboli

JEDNO POGLAVLJE ODNOSI SE I NA SURADNJU HYPO ALPE ADRIA BANKE s tvrtkom Soboli, o kojoj se u izvješću tvrdi da je pod patronatom Tomislava Karamarka. O toj suradnji piše sljedeće: “Od studenog 2006. (do studenog 2007. op. a.) Soboli je Hypo Alpe Adria banci dostavio osam izvješća – od toga je jedno dva puta ponovljeno uz neznatne nadopune – i četiri tzv. posebna izvješća. Ta četiri tzv. posebna izvješća dostavljana su dva puta mjesečno i nije jasno koja je njihova korist kada prepričavaju ono što je pisano u crnim kronikama u Hrvatskoj i susjednim zemljama, a i šire. Istovjetne izvještaje Soboli radi za Zagrebačku banku, Raiffeisen banku i još neke. Ono što je zabrinjavajuće jest pristanak banke da Soboli piše svoja izvješća s memorandumom banke, što je za banku vrlo delikatno, s obzirom na teme koje se obrađuju u tekstu. Iz toga proizlazi da je banka sama provjeravala i pisala izvješća, a ne onaj s kime ima ugovor. Vrlo je izvjesno da banka zbog takvog memoranduma može imati i kaznene neugodnosti jer se bavi nečim za što nije ovlaštena.”

U ISTOM IZVJEŠĆU NAVODI SE DA JE SOBOLI mogao doći u SOA-i, VOA-i, OA-i, MUP-u, pravosuđu i Državnom odvjetništvu do kvalitetnih informacija koje su bitne za strateško postavljanje Hypo banke. Koncem srpnja 2007. u jednom od završnih izvješća o poslovanju Hypo banke navodi se da je Karamarko imao saznanja o organiziranom kriminalu u toj banci. Ako je to točno, onda se otvara pitanje i je li zloupotrijebio svoj položaj i ovlasti da prikrije tu ogromnu aferu i oteža postupanje državnih institucija u tom slučaju. Isto tajno špijunsko izvješće donosi i zanimljiv pasus o tome kako je uopće došlo do suradnje Sobolija i Hypo banke te što je pravi cilj i zadaća Sobolija u toj suradnji. U izvješću o tome piše da se tadašnji član Uprave banke Krešimir Starčević preko Željka Tomljenovića povezao sa Sobolijem i dogovorio da Soboli prikuplja poslovne informacije o Hypo banci iz pravosuđa, Državnog odvjetništva, policije, tajnih službi te komentare i pripreme akcija prema Hypo banci. Zanimljivo je da je upravo Hypo banka odobravala neke nelogično visoke kredite članovima obitelji tada nekih visokih dužnosnika SOA-e.

NACIONAL JE JOŠ U STUDENOME 2011. objavio da je tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić istraživao je li točno da je Soboli u svojim poslovima, mahom s državnim tvrtkama, možda koristio i podatke koje su prikupljali djelatnici SOA-e. Nedavno je, nakon višegodišnjeg rada na tom predmetu, zaključeno da nije bilo nikakvih nezakonitosti.

Međutim, ponukana novim razvojem događaja u tom slučaju, udruga Partnerstvo za društveni razvoj prošlog tjedna je Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa ponovno podnijela prijavu mogućeg sukoba interesa Tomislava Karamarka. U prijavi se spominje mogućnost da je prvi potpredsjednik Vlade i šef HDZ-a neistinito prikazao stvarnu vlasničku strukturu tvrtke Soboli. Sve to pokazuje da bi se taj slučaj mogao početi preispitivati, naročito dođe li do političkog pada Tomislava Karamarka.

Komentiraj

FOTO:NACIONAL I PIXSELL
PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.