Ne postoji hrvatski film koji je posljednjih desetak godina izazvao toliku pozornost kao što je to film “Zvizdan” Dalibora Matanića (40), što se vidi i po broju gledatelja u prvom tjednu kino prikazivanja. Razloga je za to više, od senzacionalnog uspjeha i nagrade na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, preko očekivanog uspjeha i nagrada na filmskom festivalu u Puli, pa do same tematike filma. Matanić temom filma, a to je ljubav između Hrvata i Srpkinje u Dalmatinskoj zagori u tri različita razdoblja – 1991., 2001. i 2011. godine – govori o besmislenosti rata, besmislenosti netolerancije i besmislenosti nacionalne netrpeljivosti. U sva tri razdoblja par glume isti glumci, Goran Marković i Tihana Lazović.

S netrpeljivosti spram oni koji nisu “kao mi” Matanić se već bavio, što direktno, što indirektno, u mnogim svojim prethodnim filmovima, kao što su “Fine mrtve djevojke”. “Zvizdan” mu je donio najveći uspjeh, nagradu žirija u sekciji “Izvjestan pogled” filmskog festivala u Cannesu, hrvatsku kandidaturu za Oscara i ulazak u širi izbor za nagradu EFA-e, Europske filmske akademije. U ovom trenutku on je najveća hrvatska redateljska zvijezda koji je u razgovoru za Nacional mirno objašnjavao smisao “Zvizdana” i poruke koje ovaj film šalje.

“Mislim da postoji interes za ovaj film zbog njegova uspjeha na festivalima, a ljude golica i tematika. On je u boljoj poziciji nego većina ozbiljnijih filmova jer je rađen tako da je komunikativan, i to ljudi osjećaju. ‘Zvizdan’ nudi komunikaciju s publikom”, rekao nam je Matanić na početku razgovora.

NACIONAL: Znači li to da se ne bojite političkih vremena u kojima živimo?

Ovaj film negira politiku i bilo kakav politički kontekst. On se bori za nešto više. Normalno je da će biti smješten u politički kontekst, ali čim ga ljudi vide, znat će o čemu je riječ.

NACIONAL: Prošle godine ljudi iz jedne udruge ratnih veterana reagirali su na film “Broj 55” i rekli – toliko smo pobjeda izvojevali u ratu, a oni snime film o porazu hrvatskih vojnika u jednoj akciji. Dakle, sve se smješta u politički kontekst.

To je slučaj s ljudima koji bi htjeli da snimamo “turističke” filmove. Svi bi htjeli uljepšanu sliku, ali film tome ne služi. Uvijek će biti nekih koji će rogoboriti, ali mislim da je to velika manjina. Međutim, uvijek se čuje za takve čudake.

NACIONAL: Ideju za film otkrili ste producentici Ankici Tilić Jurić još prije pet godina. Zašto vam je trebalo toliko dugo da ga snimite, osobito ako se zna da ste radoholičar koji brzo radi?

Puno stvari u filmu vukli smo iz podsvjesne razine. Balansirali smo političkim kontekstom, realnim kontekstom i podsvjesnim stanjem, a pored svega radili smo sa suradnicima i skript-doktorima iz inozemstva, iz Francuske i Engleske. A trebalo je naći i novac za snimanje.

NACIONAL: Jesu li skript-doktori iz inozemstva angažirani da bi film ciljano uspio u inozemstvu?

Apsolutno ne. Htio sam napraviti nešto svoje, a oni su mi trebali pomoći u tom balansu. I Englezi i Francuzi u tome su dobri, pokušavaju izbjeći varijantu nasilne univerzalnosti. Kako biti univerzalan ako krećeš iz lokalnog, malog kôda? Kako vidim po reakcijama, svatko si može iščitati film prema svom kontekstu. Jedna ugledna osoba iz Australije rekla mi je da može taj kôd naći u Australiji, iako je to zemlja koja nikada nije imala takve konflikte. On je to smjestio u drugačiji kontekst, ne mora uvijek biti pitanje nacije i religije, može biti pitanje susjeda, nečega među ljudima. Postoji kôd mržnje, a da ljudi nisu ni svjesni da je u njima i može se iščitavati u svakodnevnom životu.

NACIONAL: Ako ste to uzeli za temu filma, znači li to da je razina mržnje u Hrvatskoj viša no u drugim zemljama?

Mislim da je u svakoj zemlji ta razina ista, samo što svaka zemlja to skriva. Zato sam i snimio “Fine mrtve djevojke” u kojima imamo sjajne zagrebačke fasade, a u dvorištima su ruine. Tu se očigledno nešto skriva, skriva se jako puno netolerancije.

NACIONAL: Kada spominjemo film “Fine mrtve djevojke” očigledno je da vas tema netolerancije jako zanima. Znači li to da takvim filmovima direktno želite poručiti da tako više ne može?

U slučaju filma “Zvizdan” povlačimo se iz realne opservacije svijeta kakav on jest. Dakle, u stilu mi pokažemo svijet, pa vi samo donesite zaključke. Ne, mi dajemo aktivni kod, pokazujemo i tražimo put. Politički kontekst postoji, ali kao navigacija. To je jedini put kojim se može ići, sve ostalo je kretanje unatrag.

NACIONAL: Znači li to da želite da svaki gledatelj, kada pogleda “Zvizdan” kaže “pa ta međunacionalna netrpeljivost je sranje”?

Da, želim da svaka osoba kojoj je nacija važnija od vlastite žene to kaže. I to shvati. Da sam sebi posloži elementarne kockice u glavi. Pitanje je koliko ljudi žele slušati, koliko će se koncentrirati na film. Znam to po kazališnoj predstavi “Fine mrtve djevojke”. Pojavio se skandal oko plakata predstave koji je trajao dok je ljudi nisu vidjeli. Isto tako, kada ljudi vide “Zvizdan”, shvatit će da nema političkog opredjeljivanja. To je neka nova razina razmišljanja. Jako puno politike, bez obzira na ovu ili onu opciju, dobiva poene na podjelama, na netoleranciji, na prokazivanju drugačijih. Radi se o hranjenju straha. Cijelo moderno društvo hrani se na strahu u koji su ljudi uvučeni. Uvijek postoje neki drugačiji, neki nepodobni, pogledajmo sada ove izbjeglice, uvijek su problem oni koji su drugačiji.

NACIONAL: S obzirom na tematiku filma, jasno je da je mjesto snimanja filma vrlo važno. Je li, osim Dalmatinske zagore, postojala opcija da se film snima u istočnoj Slavoniji?

Postojale su opcije sa Slavonijom i Likom, ali bila mi je potrebna vrućina. Taj kninski dio simbol je početka rata, a s druge strane imamo divlju i netaknutu prirodu, na što vrućina ima apsolutni utjecaj. A to ipak jesu malo južniji krajevi. Dakle, to nema veze sa stereotipom snimanja filmova u Dalmatinskoj zagori. Ja to nisam gledao kao Zagoru, nego kao Knin i okruženje u kojima još uvijek situacija nije dobra.

NACIONAL: Ako znamo što se sve događalo u Kninu 1990. i 1991., je li poruka vašeg filma “da je ljubav prevladala, rata ne bi bilo”?

Tako je. Apsolutno. Taj rat bio je konfuzan, u njemu je bilo svega, ali puno kritika mogao bih uputiti svim segmentima društva. Na početku rata svoju ulogu odigrala je i crkva, ali ne samo katolička, nego i pravoslavna i muslimanska. Da nisu bodrili podjele, da se nisu priklanjali politikama, nego da su ukazivali na to da se stvari trebaju smiriti, već bi to pripomoglo općoj situaciji. Da ne govorim o svim ostalim segmentima koji su mnogo više odlučivali. Rat je najgore stanje ljudske vrste, primitivno izlazi na površinu s idiotima, sve najgore izlazi iz ljudi. To se vidjelo u svim ratovima na Balkanu.

NACIONAL: U filmu “Zvizdan” taj ljudski šljam sjedi u kafiću i dobacuje mladiću “što radiš s tom Srpkinjom?”.

Tako je. Imam jako puno prijatelja koji su bili u ratu. Oni koji su najviše toga prošli, koji su bili najhrabriji u ratu, danas žive po sasvim drugim načelima. Žive na načelima mira, građenja normalnog života, a protiv podjela. A ljudi koji su bili jedan dan u ratu mašu zastavama i laju na neke druge nacije.

NACIONAL: Spomenuli ste crkvu, ali niste je htjeli uvesti u film.

Nisam, i to namjerno, jer bih tada otvorio novu dimenziju. Kada su u punoj snazi, umjetnost i religija su vrlo slični. Umjetnost može opaliti pljusku religiji kada ova zastrani i to se, nažalost, često i dešava. Uvođenjem religije u film stvorila bi se situacija u kojoj se točno određuju strane, a to nisam htio. Film nije o Hrvatima i Srbima i zato vizualno u malim stvarima određujem strane. Uopće nije važno tko je tko, bitne su tenzije.

NACIONAL: Ako se film pomno ne prati, gledatelju može promaći tko je Hrvat, a tko Srbin.

Tako je. O tome sam puno razgovarao s Englezima. Postoje “turistički” filmovi koji koriste povijest i faktografiju, a ovaj film je protiv povijesti. Važne su tenzije. Uopće nije bitno tko je koje nacije. Bitno je da postoji nešto što smeta ljubavi, a to su te tenzije. Stvari koje su ispod najviših ljudskih principa, ispod ljubavi, suosjećanja i oprosta, one poput sjena stalno okružuju likove i čekaju da napadnu. I zato koristim iste glumce u svim pričama da bih pokazao kako se povijest može ponoviti.

NACIONAL: Jeste li nakon kninske projekcije razgovarali s ljudima i jesu li vam rekli da su prepoznali u filmu to mučno približavanje Hrvata i Srba nakon rata?

Ključ svega je da se stalno hrane podjele. I politika i mediji hrane podjele. Dobar je taj izraz “mučan”, postoji mučan suživot. Pritom su ljudi shvatili da bi im bilo bolje živjeti bez ikakvog konflikta, bez ikakvog veličanja jedne nacije. Ako već nisu u pitanju politika i mediji, onda grobovi dijele ljude, grobovi podsjećaju na rane. “Zvizdan” je iznad grobova. I ja sam imao takav slučaj u mojoj obitelji, tijekom “Oluje” Srbi su pri povlačenju iz Like ubili nekoliko mojih rođaka. Nikada zbog toga nisam zamrzio Srbe. Mi se bavimo jekom tih rana koje su duboko u ljudima. Kako se izdići iznad toga? To je stvar pojedinca, jer kada netko izgubio dijete, onda je to jako teško. Pričao sam i s takvim ljudima. Oni su našli hrabrosti da se izdignu iznad toga. Pritom jaku ulogu ima i religija, kada je u punoj snazi, i umjetnost, da hrani ljude, da ih podsjeća da postoje viši humani principi, kolika god da su imali grozna iskustva.

NACIONAL: Prema onom što govorite čini se da ste optimistični.

Jesam, uvijek sam optimist. Sa “Zvizdanom” se borimo za jedan put. Ne ukazujemo samo na probleme, nego se izdižemo iznad njih i pokazujemo put.

NACIONAL: Bili ste optimistični i nakon filma “Fine mrtve djevojke”, da bi u povodu istoimene kazališne predstave došlo do skandala s plakatom za predstavu.

Taj skandal bio je sulud i apsurdan. Scenarist Mate Matišić i ja nismo imali nikakve veze s izgledom plakata, ali bili smo najveće žrtve. Dobro je da to izađe iz ljudi, da se u jednom trenutku pročiste. Kada se pojavila afera oko plakata, dobivao sam dvadeset prijetnji dnevno od nekih tzv. Mladih katolika koji nemaju veze ni s jednom religijom i vjerom. U nekoj normalnoj crkvi takve bi izbacili. Time se pokazalo koliko ljudi žive u strahu. Strah je ključ svega. Često i politika i loša religija drže ljude u strahu kako bi bili pokorni. Optimist sam jer bih želio da Hrvatska bude užasno dosadna mala zemlja i vrlo tolerantna. To bi se trebalo odnositi na cijeli Balkan jer je on vrelo koje stalno tinja, a tako je bilo oduvijek kroz povijest. Nisam optimističan ni naivan kada gledam realnu situaciju, ali sam optimističan jer se borim za smjer u kojem se to može popraviti.

NACIONAL: Optimističan je bio i Brešan 2004. s filmom “Svjedoci”, ali se u međuvremenu nije mnogo toga promijenilo.

“Zvizdan” se temelji na puno mraka. U njemu je utkano jako puno ljudskih nesreća i iskustava koje sam okupio sa svih strana. Film se temelji na tom mraku kako bi se očistili i krenuli prema višem. Ja sam 2002. snimio film “Fine mrtve djevojke” a 2013. napravili smo predstavu. Mislio sam da se u tih 11 godina nešto promijenilo. Ispalo je gore, da se pomiču stvari što se tiče prava, ali pomiče se i ljudska reakcija na to. Neki zubi su se jačali spram toga. Po tom pitanju nisam naivan. Mi stremimo prema tome da postanemo neka nova Mađarska, koncentracijski logor gdje su svi nepoželjni. Kada se očistimo od nepoželjnih, onda će se početi sukobljavati regije, nakon toga će ratovati susjedi, a zatim će doći do sukoba u obiteljima.

NACIONAL: “Zvizdan” je hrvatski kandidat za Oscara. Ako uzmemo u obzir da članovi Akademije koji donose odluke o nagradi znaju za rat u Hrvatskoj, mislite li da će reći da film treba podržati jer se time šalje politička poruka?

Apsolutno. Takve reakcije već sada dobivam iz cijelog svijeta. Klasična američka publika htjela bi da im se u filmu sve objasni, ali ja se furam na nesvjesne detalje i intuitivni kôd i u njima inozemna publika pronalazi smisao filma.

NACIONAL: Jasno je da nakon međunarodnog uspjeha filma morate paziti kakav će vam biti sljedeći film. Hoće li na to utjecati to što ste nedavno postali otac? Poznati redatelj Kevin Smith, nakon što je postao otac, snimio je “limunadu” od filma, pravdajući se da je to zato što je postao otac.

Ja nisam Kevin Smith. Moj sljedeći film je “Zora”, nastavak “Zvizdana”, ujedno drugi dio trilogije koju sam nazvao “Sunce”. U “Zori” ću biti avangardan, tražit ću nove filmske pravce, nešto komplicirano. Ono što je dobro jest to da inozemni producenti, nakon “Zvizdana”, žele financirati moj novi film bez da su vidjeli scenarij.

Komentiraj


FOTO:Nacional
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.