Balet hrvatskog skladatelja Brune Bjelinskog “Petar Pan” posljednja je ovosezonska premijera izvedena u četvrtak na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u koreografiji talijanskoga baletnog umjetnika Giorgia Madije i pod ravnanjem maestra Alana Bjelinskog.

Baletna priča o dječaku koji nije želio odrasti vraća se na pozornicu pedeset godina nakon praizvedbe u Hrvatskome narodnom kazalištu kada je izvedena u koreografiji Nenada Lhotke i pod ravnanjem Mire Belamarića.

Jedan od najuspješnijih i najpopularnijih dječjih klasika svih vremena škotskoga pisca Jamesa Matthewa Barriea, Bjelinski je “ispričao” u šest slika koje se odvijaju u dječjoj sobi, na obali drveća, u domu izgubljenih dječaka u sedam velikih stabala, na morskoj obali, ponovno u sedam stabala i na kraju na gusarskome brodu.

Talijanski plesač, koreograf i redatelj Giorgio Madia, kojemu je ovo prvo gostovanje u zagrebačkom Baletu, novo uprizorenje “Petra Pana” postavio je kao, kako je sam napisao, “igralište za mnoge dječje fantazije, po kojemu jurcaju gusari, Indijanci, vile, izgubljeni dječaci, krokodili…”

U ulozi vječnoga dječaka Petra Pana nastupa Kornel Palinko, ljubomorna i prkosna Zvončica je Catarina Meneses, Wendy, Michaela i Johna utjelovljuju Iva Vitić Gameiro, Gianmarco Beoni i Adam Harris.

Razigrani izgubljeni dječaci su Tomaž Golub, Kristian Manev, Andrea Schifano, Takuya Sumimoto, Sebastian Šimić i Simon Yoshida.

U velikom ansamblu uz ostale su i George Stanciu (Kapetan Kuka), Rieka Suzuki (Indijanska princeza Tigrica Lily), Guilherme Gameiro Alves (Indijanski Princ), Natalia Horsnell (Vila), Milka Hribar Bartolović (gospođa Darling, majka), a kostim krokodila “dijele” Denis Rubinić i Hrvoje Vidović.

Osim koreografije i režije, Madia potpisuje i oblikovanje svjetla, dramaturginja Annegret Gertz, atraktivne zračne efekte režirao je Ran Arthur  Braun, scenograf je Kinsun Chan, a kostimografkinja Adriana Mortelliti.

Giorgio Madia koreografijom se počeo baviti 1995., nakon uspješne plesačke karijere. Osim velikih djela klasične baletne literature poput “Trnoružice”, “Orašara” ili “Labuđeg jezera”, za Državni balet u Berlinu postavio je i “Alisine zemlje čudesa” na glazbu Nina Rote i “Oza – divnog čarobnjaka” na glazbu Dmitrija Šostakoviča.

Komentiraj

FOTO:Hina/ Dario GRZELJ
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.