Zašto se zbog uloge crijeva u organizmu počinje propitivati primat mozga

Autor:

Dvije trećine imunološkog sustava nalazi se u crijevima, a mnoge bolesti povezane su s poremećenom ravnotežom crijevne flore. Giulia Enders u knjizi ‘Crijeva sa šarmom’ otkrila je nove spoznaje u tom području medicine

Jedan od novijih smjerova u medicinskim istraživanjima odnosi se na utjecaj crijeva na zdravlje i dobro raspoloženje. Dvije trećine imunološkog sustava nalazi se u crijevima koja također imaju, odmah nakon mozga, najkompleksniji i najveći živčani sustav. Najrazličitije bolesti, od prekomjerne tjelesne težine, različitih alergija pa sve do tjeskobe i depresije povezane su s poremećenom ravnotežom crijevne flore i bolesnim crijevima. Te nepobitne znanstvene činjenice samo su dio saznanja iz gastroenterologije, tog nedovoljno istraženog područja u medicini koje je iskoristila njemačka znanstvenica u usponu Giulia Enders, napisavši knjigu prodanu u više od dva milijuna primjeraka. Publicističko djelo o kojem je riječ, “Crijeva sa šarmom: sve o jednom podcijenjenom organu” u hrvatskoj je objavila nakladnička kuća Znanje, a izvorno je bilo predavanje koje je Giulia Enders održala 2012. u Freiburgu, Berlinu i Karlsruheu. Za njega je osvojila prvu nagradu publike u međunarodnom projektu poticanja znanosti i mladih znanstvenika. Njezino izlaganje pobudilo je veliko zanimanje javnosti i postalo hit na YouTubeu. Za gastroenterologiju, područje medicine koje je Giulia Enders učinila zanimljivijim široj javnosti, ugledni američki biokemičar Rob Knight napisao je u časopisu Nature da je u najmanju ruku obećavajuće poput istraživanja matičnih stanica. Giulia Enders je preko svoje agencije Ullstein Buchverlage za Nacional odgovorila na više pitanja koja se tiču njene knjige. Na pitanje zašto ljudi imaju tako težak odnos sa svojim crijevima i hoće li im njena knjiga pomoći, odgovorila je: “U Njemačkoj to također nije lagana tema. Bilo mi je jako drago kada su mi jedni ljudi napisali da nisu mogli vjerovati ušima kada je njihova baka koja je katolkinja bacila knjigu na stol u nedjelju za večerom i rekla: ‘Mislim da moramo razgovarati o ovoj knjizi o crijevima. Shvatila sam da krivo sjedim na zahodskoj školjci 74 godine’. Smijeh je odlično sredstvo za otpuštanje lažnoga srama. Ako je vaša znatiželja nagrađena boljim uvidom u vaše tijelo i život, onda sram prolazi sam od sebe. Iako nas gađenje u određenoj mjeri i štiti: nikada rukama ne bih dirala fekalije, ali nije me sram ako mi trbuh proizvodi različite zvukove jer su u tijeku prirodni procesi, pa onda čemu sram?”, odgovorila je Giulia Enders koja, kako kaže, nije razmišljala o tome hoće li knjiga biti uspješna kada ju je pisala. “Bilo mi je samo na umu da je moram što bolje napisati i da za nju mora saznati što više ljudi. Bilo me je strah da će me diskreditirati njemački znanstvenici, ali dosad su reakcije bile isključivo vrlo pozitivne. Dvojica mojih profesora pozvala su me da održim desetominutno izlaganje za vrijeme njihovih predavanja i bilo je odlično”, rekla je autorica koja ne brani konzumiranje nekih namirnica, nego ističe da je ključ u tome da osoba ne ignorira vlastita crijeva i da zna na koje namirnice reagira na određen način. Giulia Enders nada se da će u budućnosti biti dobra doktorica koja će se ponovno upustiti u takav publicistički rad ako bude smatrala da postoji još nešto što je važno tako prenijeti ljudima. Pročitala je jako puno znanstvene literature prije nego što se počela “igrati sadržajem tih članaka”, a veliku pomoć pružila joj je sestra Jill Enders, autorica ilustracija u knjizi i komunikacijska dizajnerica koju posebno zanima područje znanstvenog posredovanja i komunikacije. Svoju motivaciju Giulia Enders ponajbolje je objasnila u predgovoru knjige: “Želim znanje učiniti dostupnim i pritom obznaniti i ono što znanstvenici pišu u svojim istraživačkim radovima ili o čemu razgovaraju iza zatvorenih vrata kongresa, dok mnogi ljudi traže odgovore. Razumijem da su mnogi pacijenti koji boluju od neugodnih bolesti razočarani medicinom. Ja ne mogu prodavati čudotvorna sredstva i zdrava crijeva neće izliječiti svaku bolest. Ali ono što u svakom slučaju mogu, to je da na jednostavan i razumljiv način objasnim što se to događa u crijevima, kakve novosti donose nova istraživanja i kako s tim saznanjima svoju svakodnevicu možemo učiniti boljom.”

U knjizi je cijelo poglavlje posvećeno vezi crijeva i mozga. Zbog svoje veličine i slične kemijske složenosti, živčana mreža crijeva naziva se i crijevnim mozgom.

NA VIŠE MJESTA AUTORICA pokušava dokazati da je s crijevima povezano puno toga što na prvi pogled s njima nema veze. “Mi ljudi smo vrlo ponosni na svoj posebno složeni mozak. Razmišljanje o ustavima, fizici, filozofiji ili religiji vrhunsko je postignuće i može stvoriti vrlo promišljene ideje. Vrlo je dojmljivo što sve može naš mozak. Vremenom je naše divljenje, međutim, prešlo granice. Mi iznenada glavi pripisujemo svoje svekoliko proživljavanje: osjećaje ugode, radosti ili zadovoljstva smišljamo u svom mozgu. Kad smo nesigurni, bojimo se ili smo depresivni sramimo se zbog prividno pokvarenog životnog računala na gornjem katu. Filozofiranje ili znanost jest i ostaje stvar glave, ali naše ja je više od toga. Toj nas lekciji podučavaju upravo crijeva. Organ koji je poznat po proizvodnji malih smeđih hrpica i zvukova puštanja vjetrova u različitim inačicama trubačkih tonova. Upravo taj organ trenutno doprinosi promjeni mišljenja u istraživanjima i počinje se oprezno propitivati apsolutni primat mozga”, piše Giulia Enders u knjizi “Crijeva sa šarmom: sve o jednom podcijenjenom organu”.

  • ‘VRLO JE ČESTO VIDLJIVA VEZA između gastrointestinalnog trakta, dakle između želuca i crijeva, s jedne i emocija s druge strane’, kaže psihijatar Jadran Morović

PIŠUĆI O ANTIDEPRESIVIMA, ona ističe da oni djeluju i na mozak i na crijeva. Spominje američkog istraživača Michaela Gershona koji se pita bi li nekim ljudima pomogla i antidepresivna sredstva koja djeluju samo na crijeva, a da uopće ne dospijevaju u mozak. “To i nije posve luda zamisao jer konačno, 95 posto našeg serotonina proizvodi se u crijevnim stanicama. U njima on živcima olakšava mišićne kretnje i služi kao važna signalna molekula. Ako se u njima promijene učinci, mozgu bi se mogle odaslati posve drugačije obavijesti. To bi posebno moglo biti zanimljivo u slučajevima kad ljudi iznenada počnu patiti od jakih depresija, iako im je život zapravo potpuno sređen”, piše Giulia Enders u poglavlju “Mozak i crijeva”.

Kada je objašnjavala što je njoj probudilo interes za ovo područje medicine, Giulia Enders između ostalog govorila je o slučaju kad je u prvom semestru studija medicine sjedila pored mladića koji je imao najneugodniji zadah iz usta koji je ikad osjetila. “Bio je to posve netipičan zadah, ne onaj nadražujući miris vodika starijih ljudi pod stresom ili slatkasto-gnjili zadah starijih gospođa koje jedu previše slatkiša. Nakon nekog vremena odmaknula sam se od njega i sjela na drugo mjesto. Sljedećeg dana taj je mladić bio mrtav. Ubio se. Često sam razmišljala o tome. Je li moguće da vrlo bolesna crijeva tako loše vonjaju i da takva bolest utječe na raspoloženje?”, napisala je autorica u predgovoru svoje globalno popularne knjige.

NA PITANJE OTVARA LI TO PROSTOR za manipulaciju tako da pacijent negira psihičke tegobe i insistira isključivo na tome da ima problema s crijevima, gastroenterologija Stanka Popijač Ključar za Nacional je odgovorila da uvijek postoji mogućnost takve manipulacije, ali je i naglasila da iskustvo liječnika smanjuje šansu da do toga dođe. “I danas dajemo tzv. antidepresive za crijeva jer znamo da ključnu ulogu u njihovu pokretanju ima mozak, kao što znamo i da se crijeva ne pokreću normalnim ritmom ako je osoba pod stresom. Takvi lijekovi koji vas smiruju mogu se zvati lokalni crijevni antidepresivi. Ipak, dalek je put do toga da potpuno razumijemo funkciju crijeva i da se te bolesti ispravno liječe”, rekla je Stanka Popijač Ključar. Ona je potvrdila ključnu tezu autorice Giulije Enders prema kojoj je u zadnje vrijeme porastao interes za gastroenterologiju koja je prije bila u drugom planu u odnosu na “zvijezde vodilje” u medicini, kao što su mozak ili srce.

Psihijatar i psihoterapeut Jadran Morović za Nacional je objasnio vezu mozga, odnosno psihe, i crijeva. Kaže da su svi naši organi, pa tako i crijeva, povezani s našim emocijama i da se naše emocionalno stanje očituje u radu organa. ‘’Vrlo je često vidljiva veza između gastrointestinalnog trakta, dakle između želuca i crijeva, i emocija. Vjerojatno postoji malo ljudi koji najobičniju tremu ne osjećaju kroz pojačan rad crijeva, pa se često pred neke stresne događaje osjeti pojačan ili ubrzan rad crijeva. I terapeuti koji se koriste masažama kao sredstvom u terapiji psiholoških tegoba upotrebljavaju aparat za slušanje rada crijeva i tako osluškuju kako reagira pojedini dio tijela i crijeva na dodir i masažu. Prilikom masaže dijela tijela koji ima problema s, kako kažu terapeuti, protokom energije, zvuk crijeva se vrlo lijepo ‘čuje’. Zvuk crijeva se mijenja kada se taj protok energije oslobodi, odnosno uspostavi’’” objasnio je Morović vezu koju je na razini svakodnevnih ljudske govorne komunikacije potkrijepio i jezičnim izrazom da nam nešto što nismo do kraja ‘’sažvakali stoji u želucu’’, što je metafora na neki neugodan događaj.

“Zašto bi crijeva bila izuzetak, zašto i drugi organi ne bi pratili naš emocionalni život? Ako tako razmišljamo, vidimo da je neminovno proučavati te probleme i s pozicije drugih tjelesnih organa. Stav psihosomatske medicine, psihijatrije i psihoterapije jest da se bolest pojedinog organa javlja kada nismo u stanju emocionalni konflikt riješiti na racionalnoj i svjesnoj razini. Tada se emocionalni konflikt kao što je razlika u želji, nagonskoj potrebi s jedne strane i životnom stavu, principu koji imamo i gajimo u sebi, s druge strane, rješava na tjelesnom planu – promjenom funkcije pojedinog organa. To nakon nekog vremena uzrokuje promjenu tog organa, odnosno njegovu bolest”, objasnio je Morović. Giulia Enders tvrdi da ništa u tijelu nije jednodimenzionalno i da dešifriranje problema na razini crijeva zasigurno neće pomoći u liječenju svih depresija, ali će u nekim slučajevima to zasigurno biti korisno, a za to treba vremena i znanstvenih istraživanja.

Njenu knjigu objavila je nakladnička kuća Znanje, a iz nje su za Nacional izjavili da je prerano govoriti o broju prodanih primjeraka, s obzirom na to da je prodaja počela prije nekoliko tjedana, ali su primijetili kako je interes čitatelja za njom povećan, u odnosu na njihove druge priručnike.

  • ‘CRIJEVA,ORGAN poznat po smeđim hrpicama i zvucima puštanja vjetrova trenutačno doprinosi promjeni mišljenja u istraživanjima: počinje se oprezno propitivati primat mozga’

“U POPLAVI NASLOVA I SADRŽAJA koji se bave zdravim načinom života, zdravom prehranom i zdravom probavom, ova knjiga razlikuje se u tome što ju je napisala znanstvenica i liječnica koja je najnovije znanstvene spoznaje prezentirala iznimno jednostavno i duhovito. Knjiga je popularna upravo zbog svoje vjerodostojnosti i znanstvene utemeljenosti. Ako su crijeva i probavni sustav i njihov učinak na zdravlje sve više predmet pomnijih znanstvenih ispitivanja, ova mlada znanstvenica u svojoj je iznimnoj knjizi znatno pridonijela rasvjetljavanju njihova ‘misterija’”, odgovorili su iz Znanja na pitanje o tome zašto se ova knjiga ističe kada je riječ o publicističkim izdanjima u tom žanru.

Također ističu da zbog globalnog zagađenja, rezistencije bakterija na antibiotike, industrijske proizvodnje hrane i deficita zdrave hrane ljude sve više zanimaju takvi problemi pa traže odgovore. “Giulia Enders u knjizi je sagledala čovjeka holistički, kao cjelinu uzajamno međuovisnih dijelova, što tzv. službena medicina uglavnom ne čini. S druge strane, alternativna medicina svoje spoznaje često plasira nekritički pa postoji velik interes za knjigama koje pružaju zdravorazumske smjernice, priznajući da medicina još uvijek traga za mnogim odgovorima, ali se zbog ubrzanog razvoja znanosti sve više otvaraju nove perspektive’’, rekli su iz Znanja i naglasili da, primjerice, autorica navodi da je dosad istraženo tek nekoliko vrsta probiotika, dok bi u budućnosti primjena novih mogla pomoći u liječenju mnogih “modernih” bolesti poput alergija, dijabetesa, upalnih bolesti probavnog sustava, ali i psihičkih bolesti poput depresije.

“Kada bolje razumijemo stvari, možemo s njima imati mirniji i kvalitetniji odnos. Naša crijeva imaju puno potencijala da budu dobar partner u funkcioniranju metabolizma, imunološkog sustava i mentalnog zdravlja, pa ih je potrebno osvijestiti umjesto da ih se sramimo”, zaključila je Giulia Enders za Nacional.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)