Zapadne zemlje traže rješenje za sigurnosne strahove: Je li novačenje jedno od njih?

Autor:

epa10813290 Army and municipal workers set up damaged Russian armored military vehicles that were seized by the Ukrainian army amid the Russian invasion, along Khreshchatyk Street in Kyiv (Kiev), Ukraine, 22 August 2023. The damaged Russian military machinery was set up in downtown Kyiv prior to the upcoming Independence Day celebrations on 24 August.  EPA/SERGEY DOLZHENKO

EPA/SERGEY DOLZHENKO

Ruska invazija na Ukrajinu 2022. šokirala je Europu koja je bacila duboku pažnju na svoju obranu.

Mnoge zapadne prijestolnice počele su se pitati je li regrutacija rješenje za njihove sigurnosne strahove, a to je pitanje ponekad izazvalo žestoku raspravu.

Litva je u kolovozu objavila planove za produljenje svog vojnog roka, pridruživši se Danskoj, dok su njemački i britanski političari predložili oživljavanje obveznog vojnog roka. No je li novačenje pravi pristup ruskoj agresiji? Kakve bi utjecaje njegovo oživljavanje moglo imati na Europu? Hoće li se pokazati kontraproduktivnim ili pomoći u obrani regije?

“Europske oružane snage, posebno one na granici s Rusijom, sada shvaćaju da nemaju dovoljno ljudstva”, rekao je Vincenzo Bove, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Warwick, koji se specijalizirao za novačenje.

“Oni jasno vide vojni rok kao rješenje za to”, dodaje.

“Nismo baš sigurni je li ovo dobra ideja u smislu odvraćanja potencijalne ruske invazije”, nastavio je, sugerirajući da nedostaju dokazi o učinkovitosti vojnih obveznika u usporedbi s regularnim snagama. Zbog složenosti modernog ratovanja, Bove se zapitao mogu li se ročnici pravilno obučiti za korištenje napredne opreme ili taktike koja se danas koristi u kratkom raspoloživom vremenu.

“Pogledajte samo što se sada događa u Rusiji s ročnicima… Nisu jako motivirani. Mladići su prisiljeni raditi. Većina njih bi radije radila nešto drugo”, dodaje.

Bivši Wagnerov plaćenik u srpnju je za Euronews rekao da je, dok je služio u Ukrajini, jedna od njegovih glavnih dužnosti bila osigurati da ruski vojni obveznici, “jedva 21-godišnjaci”, ne pobjegnu jer su se nevoljko borili.

Pixabay

Pixabay

Etička zabrinutost

Osim ekonomske zabrinutosti zbog neučinkovitosti obveznog služenja vojnog roka – s ogromnim brojem ljudi koji su spriječeni učiniti nešto gdje bi mogli biti produktivniji – Bove je iznio etičku zabrinutost oko slanja civila u bitku s malo iskustva.

Nakon što je 15 godina služio u talijanskoj mornarici, rekao je: “Tri godine nisu dovoljne za podučavanje osnovama ratovanja… čak i korištenje osnovnog oružja zahtijeva puno obuke”.

“Neke zemlje govore o tromjesečnim programima… to nije ništa. Neće ni naučiti salutirati”, dodao je Bove u šali.

Smještena na ruskoj granici preko male enklave Kalinjingrad, Litva je nedavno počela s izradom reformi svog sustava vojnog roka, prema kojem bi ljudi koji žive i studiraju u inozemstvu mogli biti pozvani. Jedna od opcija u prijedlozima je da se regruti dobrovoljno upišu na jednomjesečnu obuku svakog ljeta tijekom tri godine. Oni bi u teoriji tada bili spremni za bitku.

Uz Litvu, Danska, Švedska, Norveška, Finska, Latvija, Austrija, Grčka i Estonija trenutno imaju neki oblik obveznog vojnog roka, uz zaraćene strane Ukrajinu i Rusiju.

Pixabay

Pixabay

‘Selektivni sustavi mogu jako dobro raditi’

Ipak, drugi su podržali regrutaciju – s ogradama. Kritična prema “performativnim činovima” u kojima su “svaki muškarac i žena tjerani u vojnu službu”, Elisabeth Braw s American Enterprise Institute rekla je za Euronews da selektivni sustavi mogu “raditi jako dobro”.

Obrambena analitičarka ukazala je na “nevjerojatno uspješan” primjer Norveške, gdje se građani masovno pozivaju, ali se samo određeni postotak bira za obuku. “Vojska dobiva najbolje i najpametnije, a povrh te službe je prednost u životopisu ročnika”, objasnila je.Norveška je 2015. postala prva europska država koja je uvela obvezni vojni rok i za muškarce i za žene. Još uvijek ima profesionalnu vojsku, koja je temelj njezine obrane.

Međutim, Braw je upozorila na regrutaciju. “Trupe moraju biti opremljene značajnim vještinama. Vrijeme mora biti dobro utrošeno”, rekla je.

Kremlj se neće uplašiti modelom obveznika koji nije dobro promišljen, s mladim muškarcima i ženama koji besposleno sjede u vojarnama”, ističe.

Neke vještine koje zagovornici često navode su socijalne vještine i vještine preživljavanja, funkcioniranje pod pritiskom, tolerancija na stres, funkcioniranje u kriznim situacijama i opća otpornost. Vojni civili mogli bi se koristiti izvan obrane, nastavila je Braw.

“Očuvanje sigurnosti zemlje je nešto više od oružanih snaga. Riječ je o javnom zdravstvu, zaštiti infrastrukture i zdravstvu. Mladi ljudi mogu biti pozvani kada su potrebni da pomognu u zaštiti zemlje od kriza ili katastrofa”, tvrdi.

“Postoji toliko mnogo društvenih problema koje vlada sama ne može riješiti”, naglasila je.

Francuska je 2019. pokrenula oblik mekog vojnog roka, s mladima koji su nudili dobrovoljno služenje civilnog roka. Macron je svoj projekt naplaćivao kao način razvijanja patriotizma i društvene kohezije, iako protivnici kažu da je preusmjeravao novac za širi obrazovni sustav. Neke studije pokazuju da je vjerojatnije da će se ročnici suočiti s nezaposlenošću po završetku službe, dok druge sumnjaju jesu li stečene vještine prenosive u druge sektore ili uopće naučene.

Foto: EPA/SERGEY DOLZHENKO

Rađa li vojna služba patriotizam?

Jedan od razloga zašto Europa pribjegava regrutaciji – gdje su muškarci i žene obično zakonski obvezni boriti se – je taj što konvencionalni poticaji za novačenje ne funkcioniraju.

Njemačka vojska, na primjer, ne uspijeva privući nove vojnike, unatoč velikoj inicijativi da ojača usred ukrajinskog rata, objavilo je Ministarstvo obrane te zemlje u kolovozu.

Nejasno je zašto točno ljudi ne žele služiti. Argument stručnjaka je da se vojska ne može natjecati s plaćama i uvjetima u privatnom sektoru, pri čemu su poslovi u vojsci često teški i opasni.

Ipak, Bove je rekao da ova tvrdnja ne može objasniti što se događa u područjima Europe s visokom nezaposlenošću, poput južne Italije ili Španjolske. Ovdje se civili još uvijek ne žele pridružiti. Drugo objašnjenje je kulturološko, s civilima koji preziru vojsku jer ne dijele njezine “sveobuhvatne ciljeve i svrhe”, rekao je za Euronews.

 

 

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.